Aktiničke keratoze

Autor: Julia Benedetti, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Zdenka Šitum Čeprnja, dr. med. i Mislav Mokos, dr. med.

Aktiničke keratoze su prekanceroze koje su obilježene promjenama keratinocita i česta su posljedica višegodišnjeg izlaganja suncu. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje uključuje terapiju usmjerenu na leziju ili područje zahvaćeno brojnim promjenama.

Prevalencija aktiničkih keratoza je velika i povećava se s dobi. Aktiničke keratoze predstavljaju značajan rizik od progresije u planocelularni karcinom. Procijenjena stopa progresije pojedine aktiničke keratoze u planocelularni karcinom jako varira u medicinskoj literaturi, ali se procjene najčešće kreću od oko < 1% do oko 10%. Aktiničke keratoze koje ne napreduju do planocelularnog karcinoma mogu se povući ili perzistirati kao aktiničke keratoze. Promjene se povlače spontano, no često recidiviraju.

Osim dugogodišnjeg izlaganja suncu, drugi čimbenici rizika za aktiničke keratoze uključuju stariju dob, imunosupresiju, plavu ili crvenu kosu, plave oči i tip kože I ili II (vidi tablicu Fitzpatrickova klasifikacija tipova kože).

Fitzpatrickova klasifikacija tipova kože

Tip kože

Tipične značajke

Sposobnost tamnjenja

I

Blijeda, bijela koža; crvena ili plava kosa; plave / zelene oči; pjege

Uvijek zadobije opekline, nikad ne tamni

II

Svijetla koža; crvena ili plava kosa; plave, svijetlo smeđe ili zelene oči

Lako zadobije opekline, teško tamni

III

Tamnije bijela koža; bilo koja boja očiju ili kose

Ponekad blage opekline, postupno tamni

IV

Svijetlosmeđa koža

Samo povremeno zadobije opekline, lako tamni

V

Smeđa koža

Rijetko zadobije opekline, lako tamni

VI

Tamno smeđa ili crna koža

Nikada ne zadobije opekline, uvijek tamni vrlo lako

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi aktiničke keratoze

Aktiničke keratoze često imaju adherentne ljuske i ponekad ih je lakše napipati nego vidjeti. Aktiničke keratoze mogu izgledati zadebljane ili hipertrofične i ponekad formiraju kožni rog. Mogu biti ružičaste, crvene ili, rjeđe, sive ili smeđe. Lezije se često razvijaju na područjima izloženim suncu (npr. ćelavo vlasište, lice, lateralni vrat, distalni dijelovi gornjih ili donjih ekstremiteta). Difuzno zahvaćanje usne naziva se aktinički heilitis.

Dijagnoza

Dijagnoza aktiničke keratoze

  • Klinički pregled

Dijagnoza aktiničkih keratoza često se temelji na vizualnom pregledu i palpaciji; lezije su grube i ljuskave na palpaciju. Treba ih razlikovati od seborejičnih keratoza, čiji se broj i veličina povećava s dobi. Seborejične keratoze obično izgledaju voštano i kao da su zalijepljene, ali mogu poprimiti izgled sličan aktiničkim keratozama. Detaljniji pregled obično otkriva karakteristična obilježja lezije. Aktiničke se keratoze mogu razlikovati od seborejičnih keratoza na temelju grubog, ljuskavog i hrapavog osjećaja prilikom palpacije promjene te prisutnosti eritema. Za razliku od aktiničkih keratoza, seborejične keratoze pojavljuju se i na dijelovima tijela zaštićenim od sunca i ne prethode malignim promjenama.

Aktinička keratoza (vlasište)

Ova fotografija prikazuje nepravilnu eritematoznu mrlju s prianjajućom žućkasto-smeđom ljuskom.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Liječenje

Liječenje aktiničke keratoze

  • Terapija usmjerena na leziju ili područje zahvaćeno višebrojnim lezijama

Mogućnosti liječenja ovise o broju lezija, njihovom položaju, opsegu fotooštećenja i željama bolesnika, ali obično se dijele u dvije kategorije:

  • Terapija usmjerena na leziju

  • Terapija usmjerena na područje zahvaćeno višebrojnim lezijama

U terapiji usmjerenoj na leziju, pojedinačne lezije se fizički uklanjaju. Ova opcija može biti bolja ako pacijent ima samo nekoliko aktiničkih keratoza, ili ako pacijent nije u stanju ili se ne želi podvrgnuti drugim mogućnostima terapije. Kriokirurgija (zamrzavanje tekućim dušikom) najčešća je terapija usmjerena na lezije. Kiretaža (struganje kiretom) je alternativa. Terapije usmjerene na lezije imaju prednost jer su samostalni postupci u ordinaciji, ali neće obuhvatiti subkliničke promjene i imaju veći rizik od ožiljaka.

U terapiji usmjerenoj na područje zahvaćeno višebrojnim lezijama, lokalni tretmani primjenjuju se na veća, difuzna područja zahvaćenosti. Lokalna krema s fluorouracilom (5-FU) i imikvimod krema uobičajeni su lijekovi prve linije. Moguće je i liječenje foskarnetom i cidofovirom.

  • 5-FU inhibira timidilat sintetazu, ograničavajući sintezu DNA i uzrokujući smrt oštećenih stanica. 5-FU 5% krema se nanosi 2 puta dnevno tijekom 3 do 4 tjedna. Nedavna studija pokazala je da je 5-FU najučinkovitiji tretman za aktiničke keratoze (1). Prvi podaci pokazuju da kombinacija 5% FU kreme s 0.005% kalcipotriola može povećati učinkovitost 5-FU (2).

  • Imikvimod je modifikator imunološkog odgovora koji stimulira lokalnu indukciju citokina, što rezultira brzom lokalnom upalnom reakcijom. Imikvimod 5% krema primjenjuje se 2 puta tjedno tijekom 16 uzastopnih tjedana.

  • Diklofenak je nesteroidni protuupalni lijek koji inhibira ciklooksigenazu i regulaciju kaskade arahidonske kiseline. Diklofenak 3% (u 2.5% hijaluronskom gelu) primjenjuje se 2 puta dnevno tijekom 60 do 90 dana. Njegova je uporaba ograničena niskom učinkovitošću.

  • Tirbanibulin je inhibitor mikrotubula koji inhibira polimerizaciju tubulina i signalizaciju Src kinaze, izazivajući smrt oštećenih stanica. Tirbanibulin 1% mast se primjenjuje jednom dnevno tijekom 5 dana; međutim, trajanje liječenja će možda trebati produžiti jer su stope recidiva visoke.

Ovi lokalni lijekovi mogu izazvati upalu (često s crvenilom i ljuskanjem) i bol tijekom liječenja te 1 do 2 tjedna nakon liječenja.

Fotodinamička terapija je još jedna vrsta terapije usmjerene na zahvaćeno područje. Fotodinamička terapija uključuje lokalnu primjenu fotosenzibilizatora (npr. aminolevulinat ili metil aminolevulinat), nakon čega slijedi obasjavanje svjetlom određene valne duljine koje zahvaća fotooštećenu kožu. Poput lokalne terapije usmjerene na polje, fotodinamička terapija može uzrokovati crvenilo i ljuskanje tijekom liječenja. Možda će biti potrebno više od jednog tretmana.

Ako pacijenti ne reagiraju na terapiju, kliničari bi trebali razmotriti provođenje biopsije kako bi se isključio planocelularni karcinom.

Pacijente također treba upozoriti na važnost mjera za zaštitu od sunca.

Literatura

Politika privatnosti