Hipernatremija je koncentracija Na u serumu >150 mEq/L (> 150 mmol/L), obično zbog dehidracije. Znakovi su letargija i konvulzije. Liječi se rehidracijom pomoću fiziološke otopine IV.
(Hipernatremija u odraslih raspravlja na drugom mjestu).
Etiologija
Hipernatremija se razvija kada
Gubitak vode veći od gubitka Na najčešće je posljedica proljeva, povraćanja ili visoke temperature. Također može biti posljedica nedovoljnog hranjenja u prvim danima života (npr. kad se majka i dijete jos navikavaju na dojenje), može se razviti kod djece vrlo niske porođajne težine rođene s 24 do 28 tj. Kod djece s vrlo niskom porođajnom težinom nevidljivi gubitak vode kroz nezreli, za vodu propusni rožnati sloj kože udružen s nezrelom funkcijom bubrega i nemogućnošću koncentracije mokraće dovodi do značajnog gubitka vode. Nevidljivi gubitak vode kroz kožu također mogu značajno povećati grijači i fototerapija; izložena nedonoščad vrlo niske težine može zahtijevati i do 250 ml/kg/dan IV tekucie u prvih nekoliko dana, nakon čega se stratum corneum razvija i gubitak vode se smanjuje. Rijedak uzrok je centralni ili nefrogeni dijabetes insipidus. Novorođenčad s hipernatremijskom dehidracijom često su više dehidrirana nego je očito fizikalnim pregledom jer povećana osmolalnost pomaže u održavanju tekućine u izvanstaničnom prostoru (i zbog toga cirkulirajućeg volumena krvi).
Prekomjerna količina soli najčešće je posljedica krivo pripremjenih mliječnih pripravaka ili davanjem hiperosmolarnih otopina. Svježa smrznuta plazma i humani albumin sadrže Na i mogu doprinijeti hipernatrijemiji kad se višekratno daju nezreloj novorođenčadi.
Simptomi
Simptomi hipernatremije su letargija, nemir, hiperrefleksija, spastičnost, hipertermija i konvulzije. Tekstura kože može biti gnjecava.
Najteže komplikacije su intrakranijalno krvarenje, tromboza venskih sinusa i akutna tubularna nekroza bubrega.
Dijagnoza
Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma a potvrđuje se određivanjem koncentracije Na u serumu.
Drugi laboratorijski nalazi mogu uključivati porast ureje, umjereni porast glukoze, i ako je serumski K nizak, snižena koncentracija serumskog Ca.
Liječenje
-
IV 0,9% fiziološka otopina, a zatim hipotonična fiziološka otopina (0,3% ili 0,45%-na otopina)
Kod teško dehidrirane novorođenčadi prvo je potrebno nadoknaditi cirkulirajući volumen, obično 0,9% bolusima fizioloske otopine 20 mg/kg IV. Nakon čega se liječi 5% glukozom u 0,3% do 0,45% fiziološkoj otopini IV, primijenjeno u količini izračunatog deficita tekućine (vidi također dehidracije kod dijece) tijekom 2 do 3 dana kako bi se izbjegao nagli pad osmolalnosti seruma što bi moglo izazvati nagli pomak vode u stanice i potencijalno moždani edem. Istodobno je potrebno primijenjivati tekućinu održavanja. Cilj liječenja je smanjiti serumski Na za oko 10 mEq/L/dan (10 mmoL/L/dan). Pre brza korekcija serumskog natrija može imati značajne štetne posljedice uključujući cerebralni edem. Neprekidno treba nadzirati tjelesnu težinu, elektrolite, diurezu i i specifičnu težinu mokraće, kako bi davanje tekućine prilagodili na odgovarajući nači. Kad se uspostavi adekvatna diureza, za potrebe održavanja ili nadoknadu gubitka mokraćom, dodaje se K.
Ekstremna hipernatrijemija (Na >200 mEq/L [200 mmol/L]) uzrokovana trovanjem solju treba liječiti peritonealnom dijalizom, osobito uslijed naglog porasta serumskog Na.
Prevencija
Za prevenciju hipernatremije pažnju valja obratiti na količinu i sastav neuobičajenih gubitaka tekućine i otopine kojima se održava homeostaza. Opasnost od dehidracije je najveća kod novorođenčadi i male djece, koja nisu u mogučnosti iskazati žeđ i vlastitom voljom nadomjestiti tekućinu. Sastav obroka, kad god je u pitanju pripravljanje (npr. mliječni pripravci i koncentrirani pripravci za hranjenje sondom) zahtijevaju posebnu pažnju, osobito kad je povećana mogućnost dehidracije, kod proljeva, malog unosa tekućine, povraćanja ili vrućice.
Ključne točke
-
Hipernatremija obično nastaje zbog dehidracije (npr. uzrokovana proljevom, povraćanjem, vručicom); rijetko zbog preopterećenja natrijem.
-
Simptomi hipernatrijemije su letargija, nemir, hiperrefleksija, spastičnost, hipertermija i konvulzije.
-
Može nastati intrakranijalno krvarenje, tromboza venskih sinusa i akutna tubularna nekroza bubrega.
-
Dijagnosticira se određivanjem koncentracije natrija u serumu koja je> 150 mmol/L.
-
Ako je uzrok dehidracija, potrebno je nadoknaditi cirkulirajući volumena s 0,9% fiziološkom otopinom, a zatim dati 5% glukozu u hipotoničnoj 0,3% do 0,45% otopini NaCl IV u količinama koji odgovaraju deficitu tekućine.
-
Potrebno je provesti rehidraciju kroz 2 do 3 dana kako bi se izbjegao brz pad serumskog natrija.