Egzibicionizam je obilježen postizanjem spolnog uzbuđenja pokazivanjem spolovila, obično iznenađenom strancu. Također se može odnositi na jaku želju da bude promatran za vrijeme spolne aktivnosti. Egzibicionistički poremećaj uključuje upražnjavanje poriva s osobom bez njenog pristanka ili doživljajem značajnih tegoba i/ili funkcionalnog oštećenja zbog takvih poriva i nagona.
(Vidi također Pregled Parafilijski poremećaja.)
Egzibicionizam je oblik parafilije. Većina ljudi koji imaju egzibicionističke porive ne zadovoljava kliničke kriterije za parafilijski poremećaj koji zahtijeva da se njihovo ponašanje, fantazije, ili intenzivni porivi mora rezultirati klinički značajnim tegobama ili oslabljenim funkcioniranjem odnosno uzrokovanjem štete drugima (u egzibicionizamu mora biti uključeno djelovanje na druge osobe bez njihovog pristanka). Stanje također mora biti prisutno ≥ 6 mj.
Procjenjuje se da prevalencija u muškaraca nije veća od 2 do 4%, a u žena je još niža. Vrlo je malo žena s dijagnozom egzibicionizma premda društvo kažnjava neka egzibicionistička ponašanja u žena (putem medija i spektakularnih zbivanja).
Egzibicionist (obično muškarac) može masturbirati dok se pokazuje ili dok mašta o tome da se pokazuje. Može biti svjestan svoje potrebe da iznenadi, šokira ili impresionira nevoljnog promatrača. Žrtva je skoro uvijek odrasla žena ili dijete bilo kojeg spola. Stvarni seksualni kontakt rijetko se ostvaruje i tjelesne poslijedice za iznenađenog svjedoka su rijetke i neobične.
Početak poremećaja obično nastaje tijekom preadolescencije ili srednje dobi.
Oko 30% potvrđenih i procesuiranih muških spolnih napasnika su egzibicionisti. Njihova je stopa recidiva najveća od svih spolnih napasnika;
Većina egzibicionista je oženjena, no brak je obično ugrožen lošim društvenim i spolnim slaganjem, uključujući čestu spolnu disfunkciju.
Egzibicionisti također mogu imati poremećaj ličnosti ili poremećaja ponašanja u komorbiditetu.
Kod nekih ljudi egzibicionizam se očituje u vidu jake želje da drugi promatraju njihove spolne odnose. Ono što privlači takve ljude nije čin iznenađenja publike, nego da bude viđen od strane publike koja pristaje na čin. Osobe s ovim oblikom egzibicionizma mogu snimati pornografske filmove ili kao odrasli u njima sudjelovati. Rijetko im smetaju ovakvi porivi te ne razvijaju psihijatrijske bolesti često.
Dijagnoza
Za dijagnozu egzibicionističkog poremećaja potrebno je sljedeće:
-
Pacijenti su opetovano i intenzivno uzbuđeni izlaganjem svojih genitalija osobi koja nije pristala na takvu radnju ili na promatranje od strane drugih ljudi tijekom seksualne aktivnosti; uzbuđenje se izražava u fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjima.
-
Pacijenti su postupali prema svojim nagonima s osobom koja nije pristala na to, ili te fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja uzrokuju značajne poteškoće ili narušavaju funkcioniranje na poslu, u društvenim situacijama ili na drugim važnim područjima.
-
Stanje također mora biti prisutano ≥ 6 mj.
Liječenje
-
Psihoterapija, grupe podrške, i SIPPS lijekovi
-
Ponekad antiandrogeni lijekovi
Kad se prekrši zakon te utvrdi da se radi o spolnom napasniku, liječenje obično započinje psihoterapijom, potpornim skupinama i sa SIPPS.
Ako su ti lijekovi neučinkoviti, a ako je poremećaj težak, treba uzeti u obzir lijekove koji smanjuju razinu testosterona i tako smanjuju libido. Ovi lijekovi se nazivaju antiandrogeni iako ti lijekovi najčešće ne blokiraju učinke testosterona. Ovi lijekovi uključuju gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) agoniste (npr leuprolid) i depot acetata medroksiprogesterona; oba smanjuju proizvodnju luteinizirajućeg hormona (LH) i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH) u hipofizi. Informirani pristanak i odgovarajuće praćenje funkcije jetre i razine testosterona u serumu su potrebne.
Recidivi su učestali. Učinkovitost liječenja se prati na temelju vlastitog izvješća, penilne pletizmografije i praćenjem zapisa uhićenja.
Ključne točke
-
Većina egzibicionista ne zadovoljava kliničke kriterije za egzibicionistički poremećaj.
-
Oko 30% potvrđenih muških spolnih napasnika su egzibicionisti.
-
Dijagnosticiranje egzbicionističkog poremećaja moguće je samo ako je stanje prisutno ≥ 6 mjeseci i ako su pacijenti upražnjavali svoje seksualne porive s osobom koja se ne slaže s time ili njihovo ponašanje uzrokuje značajne poteškoće ili oštećenje funkcioniranja.
-
Ako su pacijenti počinili seksualni prekršaj, najprije ih treba liječiti psihoterapijom i SIPPS-om: ako je potrebno dodatno liječenje i ako se dobije informirani pristanak, mogu se razmotriti antiandrogeni lijekovi.