Barotrauma je oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova u tjelesnim odjeljcima uslijed promijene vanjskog tlaka. Ona može zahvatiti uho (što uzrokuje bol u uhu, nagluhost, i/ili vestibularne simptome) ili sinuse (uzrokujući bol i začepljenost). Dijagnoza ponekad zahtijeva audiometriju i testiranje vestibularnog aparata. Liječenje, ako je potrebno, može uključivati dekongestive, analgetike, a ponekad i oralne kortikosteroide ili kirurški popravak ozbiljnijih ozljeda unutarnjeg uha, srednjeg uha ili sinusa.

Vidi Pregled ronilačkih ozljeda

Prilikom ronjenja može biti oštećeno vanjsko, srednje i unutarnje uho. Uobičajeno, ronioci prilikom urona osjete puninu i bol u uhu te ako se tlak brzo ne izjednači, može doći do krvarenja u srednje uho ili puknuća bubnjića. Tijekom ronjenja priljev hladne vode u srednje uho može dovesti do vrtoglavice, mučnine i dezorijentacije. Prilikom pregleda zvukovoda, bubnjić može pokazivati kongestiju, perforaciju, hematotimpanon i smanjenu pomičnost prilikom upuhivanja pneumatskim otoskopom. Čest je i konduktivni gubitak sluha.

Barotrauma unutarnjeg uha često obuhvaća rupturu okruglog ili ovalnog prozorčića što uzrokuje tinitus, senzoneuralni gubitak sluha, vrtoglavicu, mučninu i povraćanje. Nastala fistula labirinta i istjecanje perilimfe mogu trajno oštetiti unutarnje uho.

Barotrauma sinusa najčešće pogađa frontalne, a nakon njih etmoidalne i maksilarne sinuse. Ronioci prilikom izrona ili urona mogu imati osjećaj od blagog pritisaka do jake boli te osjećaj kongestije zahvaćenog sinusa. Ponekad dolazi do pojave epistakse. Bol može biti jaka, ponekad praćena s bolnom osjetljivošću na dodir u području lica.

Rijetko može doći do rupture sinusa i pneumocefalusa s boli u području lica ili usta, mučninom, vrtoglavicom ili glavoboljom. Ruptura maksilarnog sinusa može dovesti do nakupljanja zraka retroorbitalno s pojavom diplopije zbog okulomotorne disfunkcije. Kompresija trigeminalnog živca u maksilarnom sinusu može uzrokovati paresteziju lica. Fizikalnim pregledom može se utvrditi osjetljivost sinusa ili krvarenje iz nosa.

Pacijenti sa simptomima traume unutarnjeg uha treba ispitati na znakove vestibularne disfunkcije te ih uputiti na audiometriju i vestibularno testiranje.

Slikovne pretrage (npr. nativni RTG, CT) nisu nužni u slučaju nekomplicirane barotraume sinusa, premda CT treba uzeti u obzir ako se sumnja na rupturu sinusa.

Farmakološko liječenje barotraume sinusa i srednjeg uha je istovjetno. Dekongestivi (0,05%–tni oksimetazolin, 2 potiska spreja u svaku nosnicu 2 puta dnevno kroz 3–5 dana; pseudoefedrin 60–120 mg PO 2–4 puta dnevno do najviše 240 mg/dan kroz 3–5 dana) mogu otvoriti začepljene prostore. Teški slučajevi se mogu liječiti nazalnim kortikosteroidima. Izvođenje valsalvina manevra odmah nakon uštrcavanja može pomoći pri raspodjeli dekongestiva u začepljene prostore. Bol mogu ublažiti NSAR ili opijati.

U slučaju krvarenja ili znakova izljeva, indicirana je primjena antibiotika (npr. amoksicilin 500 mg PO svakih 12h kroz 10 dana; trimetoprim–sulfametoksazol 1 tbl. dvostruke jačine 2 puta dnevno kroz 10 dana).

Za barotraumu srednjeg uha neki liječnici preporučuju kratkotrajnu primjenu kortikosteroida peroralno (npr. prednizon 60 mg PO 1×/dan 6 dana, a zatim se idućih 7–10 dana doza postupno smanjuje).

Kod teških ili perzistirajućih simptoma potrebno je pacijenta uputiti otorinolaringologu. Kirurški zahvat (npr. timpanotomija za neposredno zbrinjavanje rupture okruglog ili ovalnog prozorčića, miringotomija za dreniranje tekućine iz srednjeg uha, dekompresija sinusa) može biti potreban kod teških ozljeda unutarnjeg, srednjeg uha ili sinusa.