Barotrauma je oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova u tjelesnim prostorima zbog promjene vanjskog tlaka. Može zahvatiti uho, uzrokujući bol u uhu, gubitak sluha i/ili vestibularne simptome, ili sinuse, uzrokujući bol i začepljenost. Dijagnoza ponekad zahtijeva audiometriju i vestibularno testiranje. Liječenje, ako je potrebno, može uključivati dekongestive, analgetike, a ponekad i oralne kortikosteroide ili kirurško zbrinjavanje težih ozljeda unutarnjeg uha, srednjeg uha ili sinusa.
(Vidi također Pregled ronilačkih ozljeda i Pregled barotraume.)
Tijekom ronjenja mogu biti ozlijeđeni vanjsko, srednje i unutarnje uho. Ronioci tijekom zarona obično osjećaju punoću i bol u uhu. Ako se tlak brzo ne izjednači, može doći do krvarenja u srednje uho ili rupture bubnjića. Prodor hladne vode u srednje uho tijekom ronjenja može uzrokovati vrtoglavicu, mučninu i dezorijentaciju. Pri pregledu zvukovoda i bubnjića mogu se uočiti kongestija, perforacija, hematotimpanon i smanjena pomičnost bubnjića pri upuhivanju pneumatskim otoskopom. Čest je i konduktivni gubitak sluha. Ako tlak u srednjem uhu ostane povišen tijekom izrona ili nakon njega, može doći do kompresije facijalnog živca, odnosno facijalne baropareze, koja uzrokuje ipsilateralnu slabost gornjeg i donjeg dijela lica. Slabost i gornjeg i donjeg dijela lica razlikuje facijalnu baroparezu od moždanog udara ili arterijske plinske embolije.
Barotrauma unutarnjeg uha nastaje zbog rupture labirintskog prozorčića, odnosno okruglog ili ovalnog prozorčića, ili rupture Reissnerove, bazilarne ili tektorijalne membrane. Simptomi uključuju tinitus, gubitak sluha, vrtoglavicu, poremećaj ravnoteže, nistagmus, ataksiju, mučninu i povraćanje. Često se pogoršavaju pri aktivnosti i izlaganju glasnoj buci, a ublažavaju mirovanjem. Simptomi obično počinju tijekom zarona kada postoje poteškoće s izjednačavanjem tlaka u srednjem uhu, ali se mogu pojaviti i tijekom izrona, vjerojatno zbog širenja zraka u pužnici ili vestibularnom sustavu. Mogu se pojaviti i nekoliko dana nakon ronjenja, često izazvani podizanjem tereta ili naprezanjem (1).
Barotrauma sinusa najčešće zahvaća frontalne sinuse, a zatim etmoidalne i maksilarne sinuse. Tijekom zarona ili izrona ronioci mogu osjećati blagi pritisak ili jaku bol te začepljenost zahvaćenog sinusa. Ponekad nastaje epistaksa. Bol može biti jaka i praćena osjetljivošću lica na palpaciju.
Rijetko može doći do rupture sinusa i pneumocefalusa, uz bol u području lica ili usne šupljine, mučninu, vrtoglavicu ili glavobolju. Ruptura maksilarnog sinusa može uzrokovati nakupljanje zraka u retroorbitalnom prostoru i diplopiju zbog okulomotorne disfunkcije. Kompresija trigeminalnog živca u maksilarnom sinusu može uzrokovati parestezije lica. Barotrauma sfenoidnog sinusa može uzrokovati kompresiju vidnog živca i sljepoću (2). Fizikalnim pregledom može se utvrditi osjetljivost sinusa ili krvarenje iz nosa.
Literatura
-
1. Elliott EJ, Smart DR: The assessment and management of inner ear barotrauma in divers and recommendations for returning to diving. Diving Hyperb Med 44(4):208–222, 2014. PMID: 25596834.
-
2. Schipke JD, Cleveland S, Drees M: Sphenoid sinus barotrauma in diving: case series and review of the literature. Res Sports Med 26(1):124–137, 2018. Epub 2017 Aug 10. PMID: 28797173. doi: 10.1080/15438627.2017.1365292
Dijagnoza
Barotrauma koja uzrokuje samo bol u uhu ili sinusima obično se dijagnosticira klinički.
Bolesnike sa simptomima ozljede unutarnjeg uha treba pregledati radi znakova vestibularne disfunkcije te ih uputiti na audiometriju i vestibularno testiranje. Treba ih uputiti otorinolaringologu jer brzo kirurško zbrinjavanje rupture labirintskog prozorčića može spriječiti ili ublažiti gubitak sluha.
Slikovne pretrage, primjerice nativni RTG ili CT, nisu potrebne kod nekomplicirane barotraume sinusa, ali CT treba razmotriti ako se sumnja na rupturu sinusa.
Liječenje
-
Dekongestivi i analgetici
-
Oralni kortikosteroidi, kirurško liječenje ili oboje, prema potrebi
Većina barotrauma uha i sinusa povlači se spontano te zahtijeva samo simptomatsko liječenje i ambulantno praćenje.
Farmakološko liječenje barotraume sinusa i srednjeg uha jednako je. Dekongestivi, primjerice 0,05%-tni oksimetazolin, dva potiska spreja u svaku nosnicu dva puta dnevno tijekom 3 do 5 dana, ili pseudoefedrin u dozi od 60 do 120 mg peroralno dva do četiri puta dnevno, do najviše 240 mg na dan tijekom 3 do 5 dana, mogu pomoći u otvaranju začepljenih prostora. Teški slučajevi mogu se liječiti nazalnim kortikosteroidima. Bol se može ublažiti NSAR-ima ili opioidnim analgeticima.
Ako postoje krvarenje ili znakovi izljeva, indicirana je primjena antibiotika, primjerice amoksicilina u dozi od 500 mg peroralno svakih 12 sati tijekom 10 dana ili kombinacije trimetoprima i sulfametoksazola, jedna tableta dvostruke jačine dva puta dnevno tijekom 10 dana.
Kod barotraume srednjeg uha neki liječnici preporučuju kratkotrajnu peroralnu primjenu kortikosteroida, primjerice prednizona u dozi od 60 mg jedanput dnevno tijekom 6 dana, nakon čega se doza postupno smanjuje tijekom sljedećih 7 do 10 dana.
Kod teških ili trajnih simptoma bolesnika treba uputiti otorinolaringologu. Kirurški zahvat, primjerice timpanotomija radi neposrednog zbrinjavanja rupture okruglog ili ovalnog prozorčića, miringotomija radi drenaže tekućine iz srednjeg uha ili dekompresija sinusa, može biti potreban kod teških ozljeda unutarnjeg ili srednjeg uha ili sinusa.
Prevencija
Barotrauma uha može se spriječiti čestim gutanjem ili izvođenjem Valsalvina manevra, odnosno laganim ispuhivanjem uz zatvorene nosnice, kako bi se otvorile Eustahijeve cijevi i izjednačio tlak između srednjeg uha i okoline. Tlak iza čepića za uši tijekom ronjenja ne može se izjednačiti, pa ih se ne smije upotrebljavati tijekom ronjenja.
Učestalost barotraume uha i sinusa može se smanjiti profilaktičkom primjenom pseudoefedrina u dozi od 60 do 120 mg peroralno dva do četiri puta dnevno, do najviše 240 mg na dan, počevši 12 do 24 sata prije ronjenja. Ronjenje je kontraindicirano ako se kongestija ne povuče ili ako postoji infekcija gornjih dišnih putova ili nekontrolirani alergijski rinitis.
Ključne točke
-
Audiometrija i vestibularno testiranje indicirani su u slučaju tinitusa, gubitka sluha ili vrtoglavice.
-
Ako se sumnja na rupturu sinusa, treba razmotriti CT.
-
Kod težih simptoma treba primijeniti analgetik i dekongestiv.
-
Rizik od barotraume uha i sinusa treba smanjiti savjetovanjem odgode ronjenja kada je nos začepljen ili, u određenim slučajevima, profilaktičkom primjenom pseudoefedrina.
Više informacija
Sljedeći izvor može biti koristan. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za njegov sadržaj.