Barotrauma je oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova u tjelesnim odjeljcima uslijed promjene vanjskog tlaka. Može zahvatiti uho (uzrokujući bol, nagluhost i/ili vestibularne simptome) ili sinuse (uzrokujući bol i začepljenost). Dijagnoza ponekad zahtijeva audiometriju i testiranje vestibularne funkcije. Liječenje, ako je potrebno, može uključivati dekongestive, analgetike te ponekad oralne kortikosteroide ili kirurški zahvat kod težih ozljeda unutarnjeg uha, srednjeg uha ili sinusa.
(Vidi također Pregled ozljeda kod ronjenja i Pregled barotrauma.)
Tijekom ronjenja može doći do oštećenja vanjskog, srednjeg ili unutarnjeg uha. Ronioci obično osjećaju pritisak i bol u uhu pri spuštanju; ako se tlak ne izjednači na vrijeme, može doći do krvarenja u srednjem uhu ili do puknuća bubnjića. Ulazak hladne vode u srednje uho može izazvati vrtoglavicu, mučninu i dezorijentaciju. Pri pregledu vanjskog zvukovoda bubnjić može biti kongestivan, perforiran, s hematotimpanonom i smanjenom pokretljivošću pri pneumatskoj otoskopiji. Često se nalazi i konduktivni gubitak sluha.
Kada tlak u srednjem uhu ostane povišen tijekom ili nakon izrona, može doći do kompresije facijalnog živca (facijalna baropareza), što uzrokuje ipsilateralnu slabost mišića gornjeg i donjeg dijela lica. Istodobna slabost gornjeg i donjeg dijela lica razlikuje facijalnu baroparezu od moždanog udara ili arterijske plinske embolije.
Barotrauma unutarnjeg uha (IEBT) nastaje zbog puknuća labirintnog prozora (okruglog ili ovalnog) ili rupture Reissnerove, bazilarne ili tektorialne membrane. Simptomi uključuju tinitus, gubitak sluha, vrtoglavicu, poremećaj ravnoteže, nistagmus, ataksiju, mučninu i povraćanje. Tegobe se često pogoršavaju pri tjelesnoj aktivnosti ili buci, a poboljšavaju u mirovanju. Obično započinju pri spuštanju, kada je otežano izjednačavanje tlaka u srednjem uhu, ali se mogu javiti i pri izronu, vjerojatno zbog širenja zraka u pužnici ili vestibularnom aparatu. Simptomi se ponekad pojavljuju s odgodom, nekoliko dana nakon ronjenja, izazvani naporom ili dizanjem tereta (1).
Barotrauma sinusa najčešće zahvaća frontalne sinuse, rjeđe etmoidalne i maksilarne. Tijekom urona ili izrona ronioci mogu osjetiti pritisak, jaku bol i kongestiju zahvaćenog sinusa. Ponekad se javlja epistaksa. Bol može biti intenzivna, uz osjetljivost lica na dodir.
Rijetko dolazi do rupture sinusa i pneumocefalusa, uz bol u licu ili ustima, mučninu, vrtoglavicu ili glavobolju. Ruptura maksilarnog sinusa može uzrokovati retroorbitalno nakupljanje zraka s pojavom diplopije zbog poremećaja funkcije okulomotornih mišića. Kompresija trigeminalnog živca u maksilarnom sinusu može uzrokovati parestezije lica. Barotrauma sfenoidnog sinusa može dovesti do kompresije vidnog živca i sljepoće (2). Fizikalnim pregledom može se pronaći osjetljivost sinusa ili krvarenje iz nosa.
Literatura
-
1. Elliott EJ, Smart DR: The assessment and management of inner ear barotrauma in divers and recommendations for returning to diving. Diving Hyperb Med 44(4):208–222, 2014. PMID: 25596834.
-
2. Schipke JD, Cleveland S, Drees M: Sphenoid sinus barotrauma in diving: case series and review of the literature. Res Sports Med 26(1):124–137, 2017. PMID: 28797173. doi:10.1080/15438627.2017.1365292
Dijagnoza
Blagi oblici barotraume uha ili sinusa obično se dijagnosticiraju klinički. Pacijente sa simptomima ozljede unutarnjeg uha treba ispitati na znakove vestibularne disfunkcije te uputiti na audiometriju i vestibularno testiranje. Brza kirurška intervencija može spriječiti trajni gubitak sluha. Slikovne pretrage (npr. RTG, CT) nisu potrebne kod nekomplicirane barotraume sinusa, ali CT treba razmotriti ako postoji sumnja na rupturu sinusa.
Liječenje
Većina barotrauma uha i sinusa povlači se spontano te je potrebno samo simptomatsko liječenje uz ambulantno praćenje. Dekongestivi (npr. 0,05% oksimetazolin, 2 potiska spreja u svaku nosnicu dvaput dnevno kroz 3–5 dana; pseudoefedrin 60–120 mg peroralno 2–4 puta dnevno, do najviše 240 mg/dan tijekom 3–5 dana) mogu otvoriti začepljene prostore. Teži slučajevi mogu zahtijevati nazalne kortikosteroide. Bol se ublažava nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAR) ili, po potrebi, opioidima.
Ako su prisutni krvarenje ili znakovi izljeva, indicirani su antibiotici (npr. amoksicilin 500 mg PO svakih 12 sati kroz 10 dana ili trimetoprim–sulfametoksazol jedna tableta dvostruke jačine dvaput dnevno kroz 10 dana).
Kod barotraume srednjeg uha neki liječnici primjenjuju kratkotrajnu terapiju kortikosteroidima (npr. prednizon 60 mg PO 1× dnevno 6 dana, uz postupno smanjenje doze tijekom sljedećih 7–10 dana).
Pacijente s teškim ili perzistentnim simptomima treba uputiti otorinolaringologu. Kirurški zahvat (npr. timpanotomija radi popravka rupture okruglog ili ovalnog prozorčića, miringotomija radi drenaže tekućine iz srednjeg uha, dekompresija sinusa) može biti potreban kod težih ozljeda unutarnjeg, srednjeg uha ili sinusa.
Prevencija
Barotrauma uha može se spriječiti čestim gutanjem ili ispuhivanjem kroz zatvorene nosnice radi otvaranja Eustahijevih cijevi i izjednačavanja tlaka između srednjeg uha i okoline. Čepići za uši ne smiju se koristiti tijekom ronjenja jer se tlak iza njih ne može izjednačiti.
Učestalost barotraume uha i sinusa može se smanjiti profilaktičkom primjenom pseudoefedrina (60–120 mg PO 2–4 puta dnevno, do najviše 240 mg/dan) 12–24 sata prije ronjenja. Ronjenje je kontraindicirano ako postoji začepljen nos, infekcija gornjih dišnih putova ili nekontrolirani alergijski rinitis.
Ključne točke
-
Audiometrija i vestibularno testiranje indicirani su kod tinitusa, gubitka sluha ili vrtoglavice.
-
U slučaju sumnje na rupturu sinusa, razmotriti CT.
-
Propisati analgetik i dekongestiv kod izraženih simptoma.
-
Smanjiti rizik od barotraume uha i sinusa savjetovanjem odgode ronjenja kod začepljenog nosa ili, prema procjeni, profilaktičkom primjenom pseudoefedrina.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći izvori (THE MANUAL ne odgovara za njihov sadržaj):