Tamponada srca je nakupljanje one količine krvi u perikardu koja uzrokuje porast perikardijalnog tlaka i onemogućava normalno punjenje srca. Bolesnici obično imaju hipotenziju, oslabljene srčane tonove i proširene vratne vene. Dijagnoza se postavlja klinički i ehokardiografijom. Liječenje je neposredna perikardiocenteza ili perikardiektomija.
(Pregled traume toraksa.)
Nakupljanje tekućine ili krvi u perikardu onemogućava normalno punjenje srčanih komora što dovodi od niskog minutnog volumena srca, a može dovesti do razvoja šoka i posljedične smrti. Ako se tekućina nakuplja polako (npr. zbog kronične upale), perikard se može rastegnuti i primiti oko 1-1,5 litara tekućine prije nego što se ugrozi minutni volumen. Međutim, ako se tekućina nakuplja brzo, što se događa kod traumatskog krvarenja, volumen tekućine oko 150 ml je dovoljan da se razvije tamponada.
Uzrok traumatskog krvarenja u perikard češće je penetrantna ozljeda. Ulazna rana je uglavnom lokalizirana medijalno od bradavica sprijeda i medijalno od lopatica straga. Tamponada srca koja nastaje nakon tupe traume prsnog koša uglavnom je posljedica rupture klijetki što uzrokuje smrt prije no što se bolesniku stigne pružiti pomoć.
Simptomi i znakovi
Klasičan Beckov trijas uključuje:
Međutim, hipotenzija se može razviti zbog različitih uzroka kod traumatiziranih bolesnika, oslabljenje srčane tonove je ponekad teško čuti u bučnom okruženju, a kod hipovolemičnih bolesnika distenzija vratnih vena može biti odsutna. Paradoksalni puls, smanjenje sistoličkog krvnog tlaka tijekom inspirija za > 10 mm Hg, također je sugestivan.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze može biti teško. Beckov trijas smatra se dijagnostičkim, no prisutan je kod samo trećine bolesnika i često ga je teško prepoznati. Diferencijalno dijagnostički treba uzeti u obzir tenzijski pneumotoraks kod bolesnika s hipotenzijom i proširenim vratnim venama, iako je kod tih bolesnika pristan oslabljen šum disanja i timpaničan perkutatorni zvuk. Transtorakalni ultrazvuk koji se radi uz krevet bolesnika značajan je za postavljanje dijagnoze i može se napraviti tijekom prvog pregleda, no može dati lažno negativne rezultate. Ponekad se na dijagnozu posumnja tek nakon neobjašnjivog neuspješnog liječenja nadoknadom volumena.
Liječenje
Subksifoidna perikardiocenteza se radi kod nestabilnih pacijenata sa sumnjom na tamponadu srca. Ukoliko je moguće, tijekom insercije igle za perikardiocentezu potreban je elektrokardiografski monitoring kako bi se vidjela elevacija ST segmenta koja označava kontakt igle i epikarda te upućuje na potrebu povlačenja igle prema nazad. Važno je naglasiti da je perikardiocenteza samo privremena mjera. Krvni tlak se može normalizirati nakon evakuacije samo 10 ml tekućine iz perikarda. Međutim, neuspjeh da se perikaridocentezom aspirira krv ne isključuje dijagnozu jer krv u perikardu može biti zgrušana.
Hitna torakotomija s perikardiektomijom ili stvaranje subksifoidnog perikardijalnog prozora su konačne metode liječenja tamponade srca, a indicirane su kod bolesnika kod kojih postoji visoka sumnja ili je dijagnoza postavljena. Ako je osoblje dovoljno educirano, a bolesnik je nestabilan i ne odgovara na druge metode liječenja, ovi se postupci u hitnoći mogu napraviti na licu mjesta. Inače se obavljaju u operacijskoj sali što je prije moguće.
Ključne točke
-
Tamponada srca je najčešće uzrokovana penetrantnom ranom koja je uglavnom lokalizirana medijalno od bradavica sprijeda i medijalno od lopatica straga.
-
Trijas simptoma kojeg čine hipotenzija, oslabljeni srčani tonovi i povećanje venskog tlaka smatra se dijagnostičkim, no nije uvijek prisutan. U odsutnosti klasičnog trijasa potrebno je napraviti ehokardiografiju kod svake sumnje na postojanje tamponade srca.
-
Subksifoidna perikardiocenteza je privremena metoda liječenja i može dati lažno negativan rezultat; perikardiektomija i stvaranje perikardnog prozora smaraju se definitivnim metodama liječenja.