Riboflavin (vitamin B2) je uključen u metabolizam ugljikohidrata kao esencijalni koenzim u mnogim oksidacijsko–redukcijskim reakcijama ( vidi: Izvori, funkcije i učinci vitamina ). U osnovi, riboflavin nije toksičan.

(Vidi također Pregled vitamina.)

Nedostatak riboflavina

Do manjka riboflavina obično dolazi uz druge nedostatke iz skupine B vitamina. Simptomi i znakovi manjka riboflavina su grlobolja, promjene na usnicama i sluznici usne šupljine, glositis, konjunktivitis, seboroični dermatitis i normokromna normocitna anemija. Dijagnoza se obično postavlja klinički. Liječenje se sastoji od riboflavina primijenjenog na usta ili, ako je potrebno, intramuskularno liječenje.

Primarni manjak riboflavina je uzrokovan neodgovarajućim unosom nečeg od navedenog:

• Obogaćene žitarice

• Mlijeko

• Ostali proizvodi životinjskog podrijetla

Sekundarni nedostatak riboflavina je najčešće uzrokovan nečim od sljedeće navedenog:

• Kronični proljev

• Malapsorpcijski sindrom

• Bolesti jetre

• Hemodijaliza

• Peritonealna dijaliza

• Dugotrajna primjena barbiturata

• Kronični alkoholizam

Najčešći znakovi manjak riboflavina su bljedilo i maceracija sluznice usnih kutova (angularni stomatitis) i površine rubova usnica (cheilosis), koje u konačnici završavaju površnim linearnim fisurama. Fisure se mogu inficirati (C. albicans), uzrokujući sivkasto–bijele lezije sluznice (perleche). Jezik može biti grimizno–ljubičast.

Također se razvija seboroični dermatitis, obično na nazolabijalnim brazdama, ušima, očnim kapcima te skrotumu i velikim usnama. Ova područja postaju crvena, ljuskava i masna.

Rijetko se zbiva neovaskularizacija i keratitis rožnice, uzrokujući suzenje očiju i fotofobiju.

• Terapijski pokus

• Izlučivanje riboflavina urinom

Promjene karakteristične za manjak riboflavina nisu specifične. Na manjak riboflavina valja posumnjati ako se razviju karakteristični znakovi kod bolesnika s manjkom drugih vitamina iz B skupine.

Dijagnoza manjka riboflavina se može potvrditi terapijskim pokusom ili laboratorijskim pretragama, obično mjerenjem izlučivanja riboflavina urinom.

• Oralni riboflavin i drugi u vodi topljivi vitamini

Terapijski se riboflavin daje 5.10 mg peroralno jednom na dan do oporavka simptoma. U većini slučajeva također treba primjenjivati i ostale u vodi topive vitamine.

• Manjak riboflavina uzrokuje razne nespecifične lezije kože i oštećenja sluznica, uključujući maceraciju sluznice u usnim kutovima (kutni stomatitis) i na samoj površini usana (cheilosis).

• Sumnja na nedostatak riboflavina u bolesnika s karakterističnim simptomima i nedostatkom drugih vitamina iz B skupine, može se potvrditi s terapijskim pokusom riboflavinom ili mjerenjem riboflavina u mokraći.

• Liječenje se svodi na suplementaciju riboflavina i drugih vitamina topljivih u vodi.