I mala, skoro ubodna rana, posebno ljudskog ili mačijeg ugriza, može znatno oštetiti tetivu, zglobnu čahuru ili zglobnu hrskavicu. Ako je uzrok čovjek, većinom je u pitanju ozljeda koju zubi nanesu metakarpofalangealnom zglobu pri udarcu stisnutom šakom u usta (ozljede stisnute šake). Oralna flora sadrži stafilokoke, sreptokoke, Eikenella corrodens i anaerobe. Pacijenti s takvim ozljedama obično čekaju satima pa i danima prije traženja liječničke pomoći, čime se infekcija pogoršava. Životinjski ugrizi unose niz potencijalnih patogena, uključujući Pasteurella multocida (posebno mačke), stafilokoke, streptokoke i anaerobe. Ozbiljne komplikacije su infektivni artritis i osteomijelitis.
(Vidi također Pregled i evaluacija poremećaja šake.)
Dijagnoza
-
Klinička procjena
-
Obično radiogram
-
Obično kulture rane
Lokalizirani eritem i bol na mjestu ugriza sugeriraju infekciju. Osjetljivost uzduž tetive govori u prilog širenja na tetivnu ovojnicu. Pogoršanje boli pri pokretu ukazuje na infekciju zgloba ili tetivne ovojnice.
Dijagnoza je klinička, ali pri prekidu kontinuiteta kože preporučuje se radiogram kako bi se otkrio prijelom, krhotina zuba ili drugo strano tijelo koje bi moglo postati izvorište dugotrajne infekcije.
Liječenje
Liječenje se sastoji iz kirurškog debridmana bez zatvaranja rane i primjene antibiotika.
U ambulantnim okolnostima obično se ide na monoterapiju amoksicilinom/klavulanskom kiselinom, 500 mg 3×/dan PO ili na kombinaciju penicilina, 500 mg 4×/dan (za E. corrodens,P. multocida, streptokoke i anaerobe) s jednim cefalosporinom (npr. cefaleksin 500 mg PO 4×/dan) ili semisintetskim penicilinom (npr. dikloksacilin, 500 mg PO 4×/dan) za stafilokoke. U područjima gdje MRSA je rasprostranjena, trimetoprim / sulfametoksazol, klindamicin, doksiciklin ili linezolid treba koristiti umjesto cefalosporina. Ako je pacijent preosjetljiv na penicilin, daje se klindamicin 300 mg PO 4×/dan.
Ruku treba imobilizirati u funkcijskom položaju i podignuti (vidi sliku).
Imobilizacija udlagom u funkcijskom položaju (ekstenzija zapešca za 20°, fleksija metakarpofalangealnih za 60° i blaga fleksija interfalangealnih zglobova).
Neinficirane ugrizne rane mogu zahtijevati kiruršku obradu rane i profilaksu 50% od doze antibiotika koji se koristi za liječenje inficiranih rana.