Parodontitis je kronična upalna bolest desni koja je posljedica oportunističke infekcije biofilmom endogenog plaka. Obično se manifestira kao pogoršanje gingivitisa, a zatim, ako se ne liječi, klimanjem i gubitkom zuba. Ostali simptomi su rijetki, osim kod bolesnika s HIV infekcijom ili kod kojih se razvija apsces, u čijem su slučaju bol i oticanje česti. Dijagnoza se temelji na pregledu, parodontnom sondiranju i rentgenskim snimkama. Liječenje uključuje čišćenje zubi koje se proteže ispod gingive i opsežnu kućnu higijenu. Uznapredovali slučajevi mogu zahtijevati antibiotike i operativni zahvat.
Patofiziologija
Parodontitis se obično razvija kad gingivitis, obično s obilnim plakom i kamencem ispod ruba gingive nije adekvatno tretiran. Kod parodontitisa, u dubokim džepovima mogu se nalaziti anaerobni organizmi koji čine više štete od onih koji su obično prisutni u jednostavnom gingivitisu. Mikrorganizmi pokreću kronično otpuštanje upalnih medijatora, uključujući citokine, prostaglandine i enzime iz neutrofila i monocita. Nastala upala utječe na parodontni ligament, gingivu, cement i alveolarnu kost. Gingiva postupno gubi vezu s zubima, započinje gubitak kosti, a parodontalni džepi se produbljuju. S progresivnim gubitkom kostiju, zubi se mogu rasklimati i gingiva se povlači. Migracija zuba česta je u kasnijim fazama, a može doći i do gubitka zuba.
Faktori rizika
Čimbenici rizika koji pridonose parodontitisu uključuju
Riješavanje ovih problema može poboljšati rezultate liječenja parodontitisa.
Klasifikacija
Ovdje opisane klasifikacije temelje se na klasifikacijskom sustavu američke Akademije parodontologije (AAP) za parodontne bolesti i stanja (1999):
-
Kronični parodontitis (ranije nazvan parodontitis odraslih osoba)
-
Agresivni parodontitis (prije rani i juvenilni parodontitis)
-
Parodontitis kao manifestacija sistemskih bolesti
-
Nekrotizirajući ulcerozni parodontitis (ranije zvani HIV parodontitis)
Ostale značajke AAP-a su parodontni apscesi, parodontitis povezan s endodontskim lezijama, razvojni ili stečeni deformiteti i stanja. U razvojnim ili stečenim deformitetima i stanjima, neispravna okluzija, uzrokuje prekomjerno funkcionalno opterećenje zuba, a plak i gingivitis mogu pridonijeti progresiji određene vrste parodontitisa koju karakteriziraju angularni koštani defekti.
Kronični parodontitis
Kronični parodontitis najčešća je vrsta parodontitisa. Najčešće se javlja kod odraslih osoba > 35 godina, ali mogu biti zahvaćeni i adolescenti, pa čak i djeca s mliječnom denticijom. Karakterizira ga mala brzina napredovanja, s razdobljima pogoršanja i remisije, kao i korelacija između stupnja destrukcije i prisutnosti lokalnih čimbenika, poput plaka.
Oko 85% stanovništva je pogođeno blagim stupnjem, ali najnapredniji slučajevi zabilježeni su u <5% stanovništva. Zbog sporog napredovanja, dob pacijenta na pregledu nije uvijek pokazatelj vremena kada je bolest počela. Bolesnici sa značajnom bolešću obično su > 35 g, a gubitak zuba obično počinje kod bolesnika u 40-ima.
Na temelju opsega bolesti, kronični parodontitis je dalje klasificiran kao
Agresivni parodontitis
Agresivni parodontitis mnogo je rjeđi od kroničnog parodontitisa. Obično se javlja kod djece (ponekad i prije 3 godine) ili mlađih odraslih, ali se javlja i kod starijih odraslih. Karakterizira ga obiteljska predispozicija i brzi napredak gubitka kostiju, pa čak i gubitak zuba. Stupanj uništenja obično je nesrazmjeran opsegu plaka ili kamenca. Po definiciji, pacijenti nemaju sistemsku bolest, dok kod parodontitisa kao manifestacije sistemske bolesti pacijenti imaju sistemsku bolest. Funkcija neutrofila i makrofaga/monocita može biti neuobičajena.
Lokalizirani agresivni parodontitis (ranije zvani lokalizirani juvenilni parodontitis), javlja se uglavnom kod zdravih adolescenata. Često pacijenti imaju značajnu kolonizaciju Aggregatibacter actinomycetemcomitans (ranije Actinobacillus actinomycetemcomitans),i često se javlja snažan odgovor antitijela na infekciju bakterijama. Znakovi upale su minimalno izraženi. Bolest se otkriva parodontnim sondiranjem ili rendgenom, koji pokazuju lokalizirani, duboki (vertikalni) gubitak kosti. Bolest uključuje najmanje dva prva kutnjaka i sjekutića i ne više od dva druga zuba. Gubitak kosti napreduje brže nego kod kroničnog parodontitisa, često brzinom od 3 do 4 μm/dan; nejasno je može li se lokalizirani agresivni parodontitis zaustaviti sam.
Generalizirani agresivni parodontitis (ranije nazvan brzi progresivni parodontitis) javlja se uglavnom u bolesnika u dobi od 20 do 35 godina. Često je povezan s A. actinomycetemcomitans, Porphyromonas gingivalis, Eikenella corrodens, i mnogo gram negativnih bacila, ali uzrok i posljedica nisu jasni. Često se javlja slab odgovor protutijela na infekciju bakterijama. Mogu biti zahvaćeni svi zubi, koji moraju uključivati ≥ 3 zuba koji nisu prvi kutnjaci ili sjekutići.
Prepubertalni parodontitis, neuobičajena vrsta agresivnog parodontitisa (i nije prepoznata u AAP klasifikaciji 1999.), može biti rezultat jednog od genetskih poremećaja navedenih u nastavku ( link ) ali može imati i svoju mutaciju. Utječe na mliječne zube, obično ubrzo nakon erupcije. Generalizirani akutni proliferativni gingivitis i brzo uništavanje alveolarne kosti njegova su obilježja. Pacijenti također imaju česte upale srednjeg uha i obično im se dijagnosticira u dobi od 4 god. U nekih bolesnika bolest nestane prije nego što trajni zubi niknu.
Parodontitis kao manifestacija sistemske bolesti
Parodontitis kao manifestacija sistemske bolesti dijagnosticira se u bolesnika koji imaju upalu nesrazmjernu količini plaka ili drugih lokalnih čimbenika i koji također imaju sistemsku bolest. Međutim, razlikovati da li sistemska bolest uzrokuje parodontitis ili doprinosi parodontitisu izazvanom plakom često je teško.
Sistemske bolesti povezane s hematološkom bolešću koje se mogu očitovati kao parodontitis uključuju
Sistemske bolesti povezane s genetskim poremećajima koji se mogu očitovati kao parodontitis uključuju
Nekrotizirajući ulcerozni parodontitis
Nekrotizirajući ulcerozni parodontitis je virusna, brzo napredujuća bolest. Često je nazvan parodontitis povezan s HIV-om jer je HIV česti uzrok. Klinički sliči akutnom nekrotizirajućem ulcerativnom gingivitisu u kombinaciji s generaliziranim agresivnim parodontitisom. Pacijenti mogu izgubiti 9 do 12 mm pričvrstka za samo 6 mjeseci.
Simptomi i znakovi
Bol je obično odsutna osim ako akutna infekcija ne nastane u jednom ili više parodontnih džepova ili ako je prisutan parodontitis povezan sa HIV-om. Ulazak hrane u džepove može uzrokovati bol tijekom obroka. Karakteristično je obilje plaka, zajedno s crvenilom, oteklinom i eksudatom. Gingiva može biti meka i lako krvariti, a dah može biti neugodan. Kad se zubi rasklimaju, osobito kada je samo jedna trećina korijena u kosti, žvakanje postaje bolno.
Djagnoza
-
Klinička procjena
-
Ponekad RTG
Pregled zuba i gingive u kombinaciji sa sondiranjem džepova i mjerenje njihove dubine obično je dovoljno za dijagnozu. Džepovi dublji od 4 mm ukazuju na parodontitis.
Rendgenske slike otkrivaju gubitak alveolarne kosti uz parodontne džepove.
Liječenje
Liječenje promjenjivih čimbenika rizika, poput loše oralne higijene, dijabetesa i pušenja, poboljšava ishode.
Za sve oblike parodontitisa prva faza liječenja sastoji se od temeljitog kiretiranja (profesionalno čišćenje ručnim ili ultrazvučnim instrumentima) i poliranja korijena (uklanjanje bolesnog ili inficiranog cementa i dentina, nakon čega slijedi zaglađivanje korijena) radi uklanjanja plaka i naslaga kamenca. Potrebna je temeljna higijena usne šupljine, a uključuje pažljivo četkanje, čišćenje koncem i korištenje gumenog čistača. Može uključivati ispiranje vodicama s klorheksidinom. Terapeut treba pomoći naučiti pacijenta kako obavljati ove postupke. Pacijent se kontrolira nakon 3 tjedna. Ako džepovi u ovom trenutku nisu dublji od 4 mm, jedini potreban tretman je redovito čišćenje. Ponekad se treba podići režanj kako bi se omogućio kiretiranje i poliranje dubljih dijelova korijena.
Ako dublji džepovi i dalje postoje, mogu se koristiti sustavni antibiotici. Uobičajeni režim je amoksicilin 500 mg dnevno, 10 dana. Pored toga, gel koji sadrži doksiciklin ili mikrosfere minociklina može se staviti u izolirane duboke džepove. Ovi se lijekovi resorbiraju u 2 tjedna.
Drugi pristup je kirurško uklanjanje džepa i vraćanje kosti (operacija smanjenja / uklanjanja džepa) kako bi pacijent mogao očistiti dubinu normalne udaljenosti (sulkus) između zuba i gingive. Kod određenih pacijenata, regenerativna kirurgija i presađivanje kosti rade se kako bi se potaknuo rast alveolarne kosti. Može biti potrebno učvršćivanje pomičnihih zuba i selektivno oblikovanje površina zuba kako bi se uklonila traumatična okluzija. Ekstrakcije su često potrebne u uznapredovaloj bolesti. Doprinos sistemskih čimbenika trebaju se kontrolirati prije započinjanja parodontne terapije.
Devedeset posto pacijenata s nekrotizirajućim ulceroznim parodontitisom zbog HIV-a (parodontitisom povezanim s HIV-om) odgovara na kombinirano liječenje kiretiranjem i poliranjem, ispiranjem sulkusa povidon-jodom (što stomatolog primjenjuje špricom), redovitom primjenom vodica s klorheksidinom za ispiranje usta i korištenjem sistemskih antibiotika, obično metronidazol 250 mg na dan tijekom 14 dana.
Lokalizirani agresivni parodontitis zahtijeva parodontnu operaciju plus oralne antibiotike (npr. Amoksicilin 500 mg qid ili metronidazol 250 mg tid tijekom 14 dana).
Zaključci
-
Parodontitis je upalna reakcija koju pokreću bakterije u zubnom plaku.
-
Dolazi do gubitka alveolarne kosti, stvaranja dubokih džepova gingive i na kraju rasklimavanja zubi.
-
Liječenje uključuje kiretiranje i poliranje korijena, a ponekad i antibiotike i / ili operaciju.