Encefalitis je upala parenhima mozga prouzročena izravnim prodorom virusa. Akutni diseminirajući encefalomijelitis je upala mozga i leđne moždine upala uzrokovana reakcijom preosjetljivosti na virus ili drugi strani proteina. Oba poremećaja obično potiču virusi. Simptomi su vrućica, glavobolja i promijenjeno psihičko stanje, česti su epileptički napadaji ili žarišni neurološki ispadi. Dijagnoza se postavlja analizom likvora i neuroradiološkim pretragama. Liječenje je potporno, a kad je uzročnik virus primjenjuju se i antivirotici.

(Vidi također Uvod u infekcije mozga.)

• u sklopu epidemije (npr., arbovirus, echovirus, coxsackie virus, ili poliovirus [u nekim nerazvijenim zemljama])

• sporadično (npr. citomegalovirus ili herpes simplex, varicella-zoster, virus limfocitnog koriomeningitisa , bjesnoća rabies, ili virus ospica mumps virus)

Encefalitisi uzrokovani arbovirusima koje prenose komarci zaraze ljude tijekom proljeća, ljeta ili rane jeseni kada je vrijeme toplo (vidi tablicu Neki arbovirusni encefalitisi ). Incidencija se u SAD–u kreće od 150 do >4000 slučajeva godišnje, a uglavnom obolijevaju djeca. Najviše slučajeva je za vrijeme epidemije.

U SAD-u najčešći je uzročnik sporadičnog encefalitisa herpes simplex virus (HSV); godišnje se zabilježi nekoliko stotina do tisuća slučajeva. Najviše ih je HSV tip 1, ali HSV tip 2 može biti češći među imunokompromitiranim bolesnicima. HSV encefalitis može se razviti u bilo koje doba godine, uglavnom zahvaća osobe mlađe od 20 i starije od 40 godina a često je fatalan ako se ne liječi.

Bjesnoća ostaje značajan uzrok encefalitisa u zemljama u razvoju i dalje izaziva nekoliko slučajeva meningoencefalitisa u SAD-u.

Primarni encefalitis se može razviti kao kasna posljedica virusne infekcije. Najpoznatiji su

• HIV-povezana encefalopatija i demencije

• Subakutni sklerozirajući panencefalitis (koji se javlja godina nakon zaraze ospicama i smatra se da predstavlja reaktivaciju originalne zaraze, to je sada rijetko u zapadnim zemljama)

• Progresivna multifokalna leukoencephalopatija (koja je uzrokovana reaktivacijom JC virus); osobito u AIDS-u ili imunokompromitiranih bolesnika.

Encefalitis se može razviti kao sekundarna imunološka komplikacija nakon virusne infekcije ili cijepljenja. Upalna demijelinizacija mozga i leđne moždine može razviti 1 do 3 tjedan kasnije (kao akutni diseminirajući encefalomijelitis); imunološki sustav napada jedan ili više antigena SŽS-a koji nalikuju na proteine infektivnog agensa. Najčešći uzroci ove komplikacije bili su ospice, rubeola, varičela, i zaušnjaci (sve je sada neuobičajeno, jer je cijepljenje u djetinjstvu je rasprostranjeno); cjepiva protiv velikih boginja; i živa virusna cjepiva (npr. starija cjepiva protiv bjesnoće pripremana iz ovčjih ili kozjih mozgova). U SAD-u većina novih slučajeva posljedica su virusa influenze - gripe A ili B, enterovirusa, Epstein-Barr virusa, hepatitis A ili hepatitis B virusa, ili HIV-a. Imunološki posredovani encefalitis također se javljaju u bolesnika s rakom i drugim autoimunim poremećajima.

Encefalopatije uzrokuju autoantitijela na membranske proteine neurona (npr, N-metil-d-aspartate [NMDA] receptori) mogu oponašati virusni encefalitis. Neki dokazi upućuju na to da je anti-NMDA encefalitis češći tip encefalitisa nego što se prije mislilo. Povremeno se razvija nakon herpes simplex encefalitisa, čak kada je encefalitis uspješno liječen.

Epileptički status, osobito konvulzivni ili koma upućuju da se radi o teškoj upali mozga i lošijoj prognozi.

Olfaktorni epileptički napadaji, manifestiraju se kao aura gadnih mirisa (trulih jaja, zagorenog mesa), ukazuju na zahvaćanje temporalnog režnja i HSV encefalitis.

MR je osjetljiv za rani HSV encefalitis, pokazuje edem u orbitofrontalnoj i temporalnoj regiji, koje HSV tipično zahvaća. MR pokazuje demijelinizacije u progresivnoj multifokalnoj leukoencefalopatiji i može pokazati abnormalnosti u bazalnim ganglijima i talamusu u encefalitisu Zapadnog Nila i istočnom konjskom encefalitisu. MR također može isključiti lezije koje oponašaju virusni encefalitis (npr. apsces mozga, tromboza sagitalnog sinusa).

CT je mnogo manje osjetljiv nego MR za HSV encefalitis, ali može pomoći jer je brzo dostupan i može isključiti stanja zbog kojih lumbalna punkcija može biti riskantna (npr. ekspanzivne lezije, hidrocefalus, edem mozga).

Lumbalna punkcija je potrebna. Ako postoji encefalitis, u likvoru se nalazi limfocitna pleocitoza, razina glukoze je normalna, proteini su blago povišeni a patogeni se ne mogu dokazati bojanjem po Gramu i u kulturi stanica (slično nalazu likvora kod aseptičnog meningitisa). Pleocitoza s dominacijom polimorfonukleara može biti prisutna u slučaju teških infekcija. Patološki nalaz likvora se ne mora razviti unutar 8 do 24 sata nakon pojave simptoma. Hemoragijska nekroza može se očitovati prisustvom eritrocita u likvoru uz povišenje razine proteina. Razine glukoze u likvoru može biti niska kada je uzrok virus varicella-zoster ili virus limfocitnog koriomeningitisa.

PCR testiranje cerebrospinalnog likvora je dijagnostički test za HSV-1, HSV-2, virus varicella-zoster, citomegalovirus, enteroviruse i JC virus. PCR za HSV u likvoru je osjetljiv i specifičan. Međutim, rezultati možda neće biti dostupni vrlo brzo, a unatoč napretku tehnologije, lažno negativnih i lažno pozitivni rezultati još uvijek mogu biti prisutni zbog različitih uvjeta i stanja; nisu svi tehnički (npr. krv u blago traumatske lumbalne punkcije može inhibirati PCR amplifikaciju). Lažno negativni rezultati mogu se pojaviti rano u HSV-1 encefalitisu; u takvim slučajevima, ispitivanje treba ponoviti u 48 do 72 sati. Nova tehnika sekvenciranja postaje sve više dostupna i može identificirati nukleinske kiseline agensa koji inače nisu detektabilni.

U virusnim kulturama likvora mogu rasti enterovirusi ali ne i većina drugih virusa. Iz tog razloga, virusne kulture likvora rijetko se koriste u postavljanju dijagnoze.

Virusni IgM titrovi u likvoru često su korisni za dijagnosticiranje akutne infekcije, posebno encefalitisa Zapadnog Nila, za koji su pouzdaniji od PCR-a. IgG i IgM titrovi u likvoru mogu biti osjetljiviji od PCR-a za varicella-zoster encefalitis. Upareni serološki testovi likvora i krvi u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi treba učiniti nekoliko periodu od nekoliko tjedana; oni mogu otkriti porast virusnih titra specifičnih za pojedine virusne infekcije.

• se pogoršavaju

• koji se slabo odgovaraju na liječenje aciklovirom ili neki drugi antimikrobnim agensom

• imaju leziju koja je još nedijagnosticirana

Međutim, biopsija mozga ima slab doprinos, osim ako se je ciljno mjesto lezije vidljivo na MR-u ili CT-u.

• Suportivne mjere

• Aciklovir za HSV i virus varicella-zoster encefalitis

Suportivna/potporna terapija uključuje liječenje vrućice, dehidracije, poremećaja elektrolita i epileptičkih napadaja. Treba održavati euvolemiju.

Budući da je brza identifikacija virusa HSV ili varicella-zoster pomoću PCR-a otežana, liječenje se ne smije odgađati do potvrde testiranjem. Ako se sumnja na HSV encefalitis i varicella-zoster encefalitis, primjenjuje se odmah aciklovir 10 mg / kg IV svakih 8 sati i nastaviti primjenu obično 14 dana ili dok se infekcije s tim virusima ne isključuje. Aciklovir je relativno netoksičan ali može uzrokovati oštećenje jetre, supresiju koštane srži i prolaznu renalnu insuficijenciju. Nefrotoksičnost se prevenira ako se aciklovir primjenjuje sporo kroz 1 sat. Citomegalovirusni encefalitis može se liječiti ganciklovirom i / ili drugim antivirusnim lijekovima.

Budući da je bakterijsku infekciju SŽS-a često teško isključiti kada su pacijenti teško bolesni, empirijski antibiotici često se primjenjuju dok se ne isključuju bakterijski meningitis.

Ako encefalitis uzrokovan imunološkom reakcijom (npr. akutni diseminirajući encefalomijelitis), s liječenjem se treba odmah početi; ono može uključivati kortikosteroide (prednizon ili metilprednizolon) i terapijsku izmjenu plazme ili intravenske imunoglobuline.

• Virusi koji uzrokuju epidemije ili sporadične infekcije mogu napasti i zaraziti parenhim mozga (uzrokujući encefalitis) i / ili aktivirati postinfekcijsku upalnu demijelinizaciju (akutni diseminirajući encefalomijelitis).

• Simptomi su vrućica, glavobolja i promijenjen psihički status, često s epileptičkim napadajima i žarišnim neurološkim ispadom.

• Učiniti MR s kontrastom i analizu cerebrospinalnog likvora

• Ako se sumnja na HSV encefalitis i varicella-zoster encefalitis, promptno započeti liječenje s aciklovirom i nastaviti ga obično kroz 14 dana ili dok se infekcija s tim virusima se isključi.

• Ako encefalitis uzrokovan imunološkom reakcijom, liječenje može uključivati kortikosteroide (prednizon ili metilprednizolon) i terapijsku izmjenu plazme ili intravenske imunoglobuline.