Poremećaj komunikacije u djece može nastati zbog problema s glasom, sluhom, govorom, jezikom ili njihovom kombinacijom. Dijagnoza uključuje procjenu svake od ovih komponenti.
Više od 10% djece ima poremećaj komunikacije. Poremećaj u jednoj komponenti može utjecati na drugu. Na primjer, oštećenja sluha narušava formiranje glasa, a može dovesti do poremećaja razvoja glasa. Gubitak sluha zbog upale srednjeg uha može ometati razvoj jezika. Svi poremećaji komunikacije, uključujući i poremećaji glasa, mogu narušiti uspjeh u školi i socijalizaciju.
Poremećaji glasa
Više od 6% djece školske dobi ima problema s glasom, najčešće promuklost. Uzrok je često kronično prekomjerno korištenje glasa i / ili preglasno razgovaranje. Najčešći anatomski korelat su noduli na glasnicama. Ostale lezije grkljana ili endokrinološki poremećaji također mogu pridonijeti. Gubitku sluha može doprinijeti i smanjena sposobnosti procjene glasnoće zvuka i tako utjecati na snagu glasa. Noduli obično nestaju s glasovnom terapijom, a iznimno rijetko je potrebna operacija.
Poremećaji sluha
Za raspravu o poremećajima sluha, vidi: Oštećenje sluha u djece.
Poremećaji govora
Oko 5% djece koja kreću u prvi razred imaju poremećaj govora. Što se tiče govornog poremećaja, proizvodnja govora je umanjena. Poremećaji govora uključuju sljedeće:
Nazalnu kvalitetu glasa: nazalni govor je obično uzrokovan rascjepom nepca ili druge strukturne abnormalnosti koja sprečava normalno zatvaranje mekog nepca sa ždrijelom (velofaringealna insuficijencija).
Mucanje: razvojno mucanje, uobičajeni oblik mucanja, obično počinje u dobi između 2. i 5. godine, i je češći kod dječaka. Etiologija mucanja je nepoznata, no često se javlja u više članova obitelji. Neurološki uzroci mucanja su rjeđi uzročnik.
Poremećaji artikulacije: većina djece s poremećajima artikulacije nemaju prepoznatljiv fizički uzrok. Sekundarna dizartrija može biti posljedica neuroloških poremećaja koji narušavaju inervaciju ili koordinaciju govornih mišića. S obzirom na to da su često zahvaćeni i bulbarni mišići, disfagija se može manifestirati i prije same dizartrije. Poremećaji sluha i strukturne abnormalnosti (npr. od jezika, usana ili nepca) također mogu poremetiti artikulaciju.
Govorna terapija je korisna u mnogim primarnim govornim poremećajima. Općenito djeca koja imaju velofaringealnu insuficijenciju zahtijevaju operaciju kao i govornu terapiju.
Poremećaji jezika
Oko 5% inače zdrave djece imaju poteškoća s jezičnim razumijevanjem ili izražavanjem (tzv. specifično jezično oštećenje). Dječaci su češće pogođeni, a razvoju vjerojatno doprinose i genetski čimbenici. U drugom slučaju, jezični problemi mogu nastati sekundarno kao posljedica nekog drugog poremećaja (npr, traumatična ozljeda mozga, intelektualne poteškoće, gubitak sluha, zanemarivanje ili zlostavljanje, autizam, poremećaj pažnje/ hiperaktivnost).
Djeca mogu imati koristi od jezične terapije. Neka djeca s određenim jezičnim oštećenjem mogu se oporaviti i spontano.
Dijagnoza
Roditelji se mogu podučiti potražiti liječničku pomoć ako dijete ima poremećaj u komunikaciji (npr. nisu sposobna reći barem dvije riječi do kraja prvog rođendana). Procjena treba uključivati neurološki i ORL pregled. Procjenjuju se sluh i jezik; ako se sumnja na poremećaj glasa treba razmisliti o laringoskopiji (npr. promuklost, zadihan glas).
Ključne točke
Problemi s glasom, sluhom, govorom i / ili jezikom (poremećaji komunikacije) su česti i imaju akademske i socijalne posljedice.
Procijenite djecu koja kasne u razvoju komunikacijskih vještina (npr. koja nisu sposobna reći barem 2 riječi do prvog rođendana).
Procijeniti razvoj sluha i jezika te razmisliti o laringoskopiji kod djece s poremećajima komunikacije