Leptospiroza je infekcija uzrokovana jednim od nekoliko patogenih serotipova spirohete Leptospira. Simptomi su bifazični. Obje faze uključuju akutne febrilne epizode, u drugoj fazi ponekad mogu biti zahvaćeni jetra, bubreg ili središnji živčani sustav. Dijagnostičke metode su mikroskopiranje u tamnom polju, kultivacija i serološki testovi. Liječi se doksiciklinom ili penicilinom.

Za porodicu Spirochaetales karakterističan je spiralni oblik bakterije. Pretanke su da bi se mogle vizualizirati običnim mikroskopom, ali se mogu prikazati mikroskopiranjem u tamnom polju. Postoje 3 roda: Treponema, Leptospira i Borrelia.

Leptospiroza je zoonoza koja se pojavljuje u mnogih domaćih i divljih životinja, a može uzrokovati inaparentnu ili ozbiljnu, čak i smrtonosnu bolest. Infekcije ljudi su rijetke u SAD-u.

LeptospiraLeptospire se održavaju u prirodi putem kronične bubrežne infekcije životinja nosioca - često su to štakori, psi, goveda, konji, ovce, koze i svinje. Ove životinje godinama mogu izlučivati leptospire u urinu. Psi i štakori su vjerojatno česti izvori infekcije u ljudi.

Ljudi se zaraze izravnim kontaktom s inficiranim životinjskim urinom i tkivom ili neizravno, kontaktom s kontaminiranom vodom i tlom. Uobičajena ulazna mjesta su oštećenja na koži ili eksponirane sluznice (konjunktive, nos, usna šupljina). Leptospiroza može biti profesionalna bolest (npr. poljodjelaca, čistača kanalizacije ili radnika u klaonicama), no većina se bolesnika u SAD–u zarazi slučajno za vrijeme rekreativnih aktivnosti (npr. plivanje u kontaminiranoj vodi). Izvan SAD-a su epidemije zabilježene nakon obilnih kiša ili poplava.

Slučajevi leptospiroze moraju se prijaviti CDC-ju. U SAD–u se godišnje registrira 40 do 100 bolesnika, uglavnom u kasno ljeto ili ranu jesen. Zbog nespecifične kliničke slike vjerojatno se mnoge bolesnike ne prepozna i ne prijavi.

Kod pozitivnih meningitičkih znakova treba učiniti lumbalnu punkciju. Kod bolesti SŽS broj stanica u likvoru se kreće između 10 i 1.000/μL (obično <500 /μL), s predominacijom mononuklearnih stanica. Razina glukoze u cerebrospinalnom likvoru je normalna; proteini su < 100 mg/dL. Razine bilirubina u cerebrospinalnom likvoru su više nego razine bilirubina u serumu.

Broj leukocita u krvnoj slici obično je normalan ili blago povišen, no u težih, ikteričnih bolesnika, može dosegnuti i do 50.000/μL. Prisutnost više od 70% neutrofila pomaže razlučiti leptospirozu od virusnih bolesti. Serumski bilirubin je nesrazmjerno povišen u odnosu na povišenje aminotransferaza u serumu. U ikteričnih bolesnika vrijednost bilirubina obično je <20 mg/dl (<342 μmol/L), a u teškoj infekciji može biti i do 40 mg/dl (684 μmol/L);

Dijagnoza leptospiroze je potvrđena ako su leptospire izolirane iz kliničkih uzoraka ili viđene u tekućinama ili tkivima. Hemokulture i kulture likvora će vjerojatno biti pozitivne u prvom tjednu bolesti, kada leptospire mogu biti prisutne u krvi i likvoru, a antitijela još nisu detektabilna; urinokultura će vjerojatno biti pozitivna od prvog do trećeg tjedna bolesti. Ako se sumnja na leptospirozu potrebno je obavijestiti laboratorij jer su potrebna posebna bojenja i produžena inkubacija.

Dijagnozu leptospiroze također potvrđuje:

• Četverostruki porast titra protutijela na Leptospira spp, (mikroaglutinacijski test na parnim uzorcima u razmaku od 2 tjedna).

• Kad je samo jedan uzorak dostupan, a titar je ≥ 1:800 u bolesnika s tipičnim simptomima i znakovima (ili ≥ 1:400 ili čak ≥ 1: 100 u regijama gdje je prevalencija leptospiroza niska).

Molekularni testovi poput PCR-a, također mogu brzo potvrditi dijagnozu u ranoj fazi bolesti. IgM enzimski vezan imunosorbentni test (ELISA) otkriva infekciju u roku od 3 do 5 dana, ali pozitivni rezultat treba potvrditi definitivnim testom (kultivacija, test mikroskopske aglutinacije, PCR).

• Penicilin

• Doksiciklin

Liječenje antibioticima je najučinkovitije u ranom stadiju infekcije.

U ozbiljnih bolesnika preporučuje se jedno od navedenog:

• Penicilin G 5 do 6 milijuna i.j. iv. svakih 6 sati

• Ampicilin 500 do 1000 mg iv. svakih 6 sati

U manje teškim slučajevima jedan od sljedećih antibiotika može se davati 5 do 7 dana:

• Doksiciklin 100 mg po. svakih 12 sati

• Ampicilin 500 do 750 mg po. svakih 6 sati

• Amoksicilin 500 mg po. svakih 6 sati

Suportivne mjere poput nadoknade tekućine i elektrolita također su važne u teških pacijenata.

Izolacija bolesnika nije potrebna, ali je potreban oprez pri rukovanju urinom.

Doksiciklin 200 mg po. jedanput tjedno sprječava bolest tijekom izloženosti u endemskom području.

• Leptospiroza je zoonoza koji se javlja u mnogih domaćih i divljih životinja (posebice pasa i štakora); infekcije ljudi su rijetke, a akviriraju su kontaktom s inficiranom mokraćom i tkivom ili kontaminiranom vodom i tlom.

• Postoje 2 faze bolesti: bakterijemična i imuna.

• Bakterijemična faza započinje naglo s glavoboljom, jakim mialgijama, vrućicom > 39° C, zimicom, kašljem, grloboljom i ponekad hemoptizom; ova faza traje 4 do 9 dana.

• Imuna faza se javlja između 6. i 12. dana bolesti, kada se pojave protutijela u serumu; vrućica i drugi simptomi iz prve faze se ponovno javljaju, a neki pacijenti razviju meningitis.

• Weilov sindrom je teški oblik bolesti karakteriziran žuticom i najčešće azotemijom, anemijom, poremećajem svijesti, a ponekad i hemoragijskim manifestacijama.

• Za dijagnozu se uzimaju hemokulture, kultura likvora (u bolesnika s pozitivnim meningizmom), urinokultura, rade se serološki testovi i PCR.

• Teška bolest liječi se parenteralnom primjenom penicilina G ili ampicilina, a lakši slučajevi se liječe peroralnim doksiciklinom, ampicilinom ili amoksicilinom.