Leptospiroza je infekcija uzrokovana jednim od nekoliko poznatih patogenih serotipova spirohete Leptospira. Simptomi bolesti su bifazični. Obje faze uključuju akutne febrilne epizode, u drugoj fazi ponekad mogu biti zahvaćeni jetra, bubreg ili središnji živčani sustav. Dijagnoza se postavlja kulturom i serološkim pretragama. Liječenje se provodi doksiciklinom ili ceftriaksonom.
Za porodicu Spirochaetales karakterističan je spiralni oblik bakterije. Patogene spirohete uključuju bakterije Treponema, Leptospira i Borrelia. ITreponema i Leptospira su pretanke da bi bile vidljive mikroskopiranjem u svijetlom polju, ali se dobro vide mikroskopiranjem u tamnom polju. Borrelia bakterija je deblja, može se obojiti i vidjeti mikroskopiranjem u svijetlom polju.
Leptospiroza je zoonoza koja se pojavljuje u mnogih domaćih i divljih životinja, a može uzrokovati inaparentnu ili ozbiljnu, čak i smrtonosnu bolest. Infekcije ljudi su rijetke u SAD-u.
Leptospira Leptospire se održavaju u prirodi putem kronične bubrežne infekcije životinja nositelja - često su to štakori, psi, goveda, konji, ovce, koze i svinje. Ove životinje godinama mogu izlučivati leptospire u urinu. Psi i štakori su vjerojatno česti izvori infekcije u ljudi.
Ljudi se zaraze izravnim kontaktom s inficiranim životinjskim urinom i tkivom ili neizravno, kontaktom s kontaminiranom vodom i tlom. Uobičajena ulazna mjesta su oštećenja na koži ili eksponirane sluznice (konjunktive, nos, usna šupljina). Udisanje aerosola jezgri kapljica rjeđi je način ulaska. Leptospiroza može biti profesionalna bolest (npr. poljodjelaca, čistača kanalizacije ili radnika u klaonicama), no većina se bolesnika u SAD–u zarazi slučajno za vrijeme rekreativnih aktivnosti (npr. plivanje u kontaminiranoj vodi). Izvan SAD-a su epidemije zabilježene nakon obilnih kiša ili poplava. Leptospira mogu preživjeti nekoliko tjedana do mjeseci u izvorima slatke vode (npr. jezerima, ribnjacima). Međutim, u slanoj vodi mogu preživjeti samo nekoliko sati.
Slučajevi leptospiroze moraju se prijaviti CDC-ju. U SAD–u se godišnje registrira 40 do 100 bolesnika, uglavnom u kasno ljeto ili ranu jesen. Zbog nespecifične kliničke slike vjerojatno se mnoge bolesnike ne prepozna i ne prijavi.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi leptospiroze
Inkubacijsko razdoblje iznosi 2 do 20 (najčešće 7 do 13) dana.
Leptospiroza je karakteristično dvofazna, iako nekoliko pacijenata ima samo fulminantnu monofaznu bolest.
Bakterijemična faza počinje naglo, a praćena je glavoboljom, jakim mialgijama, zimicom, vrućicom, kašljem, faringitisom, bolovima u prsima te hemoptizom u nekih bolesnika. Supkonjuktivalna krvarenja obično se pojavljuju 3. ili 4. dan. Splenomegalija i hepatomegalija nisu uobičajene. Ova faza traje 4 do 9 dana, s rekurentnim zimicama i temperaturom koja je često >39° C. Potom uslijedi normalizacija tjelesne temperature.
Druga ili imuna faza pojavljuje se između 6. i 12. dana bolesti, što korelira s pojavom serumskih protutijela. Ponovno se pojavljuje vrućica i ostali simptomi iz prve faze bolesti, a može se razviti i meningitis. Rijetko se pojavljuju iridociklitis, optički neuritis i periferna neuropatija. Zahvaćenost pluća može biti teška s plućnim krvarenjem. Ova faza obično traje od 4 do 30 dana.
Leptospiroza u trudnoći, čak i u razdoblju rekonvalescencije, može uzrokovati pobačaj.
Weilov sindrom (ikterična leptospiroza) je težak oblik bolesti praćen žuticom te obično azotemijom, anemijom, poremećajem svijesti i kontinuiranom vrućicom. Početak bolesti sliči lakšim oblicima bolesti. Zbog oštećenja kapilara pojavljuju se hemoragijske manifestacije poput epistakse, petehija, purpura i ekhimoza koje rijetko progrediraju u subarahnoidalno, adrenalno ili gastrointestinalno krvarenje. Može se pojaviti i trombocitopenija. Znakovi hepatocelularnog i renalnog oštećenja javljaju se od 3. do 6. dana. Znakovi oštećenja bubrega uključuju proteinuriju, piuriju, hematuriju i azotemiju. Oštećenje jetre je minimalno, a oporavak potpun.
Smrtnost u anikteričnim oblicima bolesti nije zabilježena. U ikteričnih pacijenata stopa smrtnosti je 5 do 10%; viša je kod pacijenata > 60 god.
Dijagnoza
Dijagnoza leptospiroze
Slični simptomi mogu se javiti i uslijed virusnog meningoencefalitisa, hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom uzrokovane hantavirusima, pri infekciji drugim spirohetama, influenci i hepatitisu. Podatak o bifazičnoj bolesti može pomoći u postavljanju dijagnoze leptospiroze.
Leptospirozu treba razmotriti u svih pacijenata s vrućicom nepoznatog podrijetla ukoliko su moguće bili izloženi leptospirama (npr. nakon poplava).
U bolesnika sa suspektnom leptospirozom treba uzeti hemokulture, učiniti parno serološko testiranje (u razmaku od 3-4 tjedna), kompletnu krvnu sliku, biokemijske pretrage i hepatogram.
Kod pozitivnih meningitičkih znakova treba učiniti lumbalnu punkciju. Kod bolesti SŽS broj stanica u likvoru se kreće između 10 i 1.000/μL (obično <500 /μL), s predominacijom mononuklearnih stanica. Razina glukoze u cerebrospinalnom likvoru je normalna; proteini su < 100 mg/dL.
Periferni broj leukocita je uredan ili blaže povišen u većine pacijenata, ali može dosegnuti i do 50,000/mcL (50 × 109/L) u teško oboljelih pacijenata sa žuticom. Prisutnost više od 70% neutrofila pomaže razlučiti leptospirozu od virusnih bolesti. Serumski bilirubin je nesrazmjerno povišen u odnosu na povišenje aminotransferaza u serumu. U ikteričnih bolesnika vrijednost bilirubina obično je <20 mg/dl (<342 μmol/L), a u teškoj infekciji može biti i do 40 mg/dl (684 μmol/L);
Dijagnoza leptospiroze je potvrđena ako su leptospire izolirane iz kliničkih uzoraka ili viđene u tekućinama ili tkivima. Hemokulture i kulture likvora će vjerojatno biti pozitivne u prvom tjednu bolesti, kada leptospire mogu biti prisutne u krvi i likvoru, a antitijela još nisu detektabilna; urinokultura će vjerojatno biti pozitivna od prvog do trećeg tjedna bolesti. Ako se sumnja na leptospirozu potrebno je obavijestiti laboratorij jer su potrebna posebna bojenja i produžena inkubacija.
Dijagnozu leptospiroze također potvrđuje:
-
Četverostruki porast titra protutijela na Leptospira spp, (mikroaglutinacijski test na parnim uzorcima u razmaku od 2 tjedna).
-
Kad je samo jedan uzorak dostupan, a titar je ≥ 1:800 u bolesnika s tipičnim simptomima i znakovima (ili ≥ 1:400 ili čak ≥ 1: 100 u regijama gdje je prevalencija leptospiroza niska).
Molekularni testovi poput PCR-a, također mogu brzo potvrditi dijagnozu u ranoj fazi bolesti. IgM enzimski vezan imunosorbentni test (ELISA) otkriva infekciju u roku od 3 do 5 dana, ali pozitivni rezultat treba potvrditi definitivnim testom (kultivacija, test mikroskopske aglutinacije, PCR).
Liječenje
Liječenje leptospiroze
Liječenje antibioticima je najučinkovitije u ranom stadiju infekcije.
U teško oboljelih preporučuje se jedno od navedenog:
-
Penicilin G 5 do 6 milijuna i.j. iv. svakih 6 sati
-
Ampicilin 500 do 1000 mg iv. svakih 6 sati
-
Ceftriakson 2 g IV svakih 12 sati
U manje teškim slučajevima jedan od sljedećih antibiotika može se davati 5 do 7 dana:
Suportivne mjere poput nadoknade tekućine i elektrolita također su važne u teških pacijenata.
Izolacija bolesnika nije potrebna, ali je potreban oprez pri rukovanju urinom.
Prevencija
Prevencija leptospiroze
Doksiciklin 200 mg po. jedanput tjedno sprječava bolest tijekom izloženosti u endemskom području.
Ključne točke
-
Leptospiroza je zoonoza koji se javlja u mnogih domaćih i divljih životinja (posebice pasa i štakora); infekcije ljudi su rijetke, a akviriraju su kontaktom s inficiranom mokraćom i tkivom ili kontaminiranom vodom i tlom.
-
Postoje 2 faze bolesti: bakterijemična i imuna.
-
Bakterijemična faza započinje naglo s glavoboljom, jakim mialgijama, vrućicom > 39° C, zimicom, kašljem, grloboljom i ponekad hemoptizom; ova faza traje 4 do 9 dana.
-
Imuna faza se javlja između 6. i 12. dana bolesti, kada se pojave protutijela u serumu; vrućica i drugi simptomi iz prve faze se ponovno javljaju, a neki pacijenti razviju meningitis.
-
Weilov sindrom je teški oblik bolesti karakteriziran žuticom i najčešće azotemijom, anemijom, poremećajem svijesti, a ponekad i hemoragijskim manifestacijama.
-
Za dijagnozu se uzimaju hemokulture, kultura likvora (u bolesnika s pozitivnim meningizmom), urinokultura, rade se serološki testovi i PCR.
-
Teška bolest liječi se parenteralnom primjenom penicilina G ili ampicilina, a lakši slučajevi se liječe peroralnim doksiciklinom, ampicilinom ili amoksicilinom.