Odvajanje mrežnice je odvajanje neurosenzornog sloja mrežnice od podležećeg sloja pigmentnog epitela. Najčešći uzrok je razdor mrežnice (razderotina ili rjeđe ruptura) (regmatogeno odvajanje). Simptom je slabljenje perifernog ili središnjeg vida koje se u akutnom razdoblju često opisuje kao da pada zavjesa ili navlačenje tamnog oblaka. Popratni simptomi su bezbolni poremećaji vida, uključujući svjetlace i brojne mutnine. Trakcijsko i serozno odvajanje mrežnice (ne uključuje razdore mrežnice) uzrokuje središnji i periferni gubitak vida. Dijagnoza se postavlja pregledom fundusa; ultrazvuk može pomoći utvrditi prisutnost i vrstu ablacije mrežnice ako se ne može vidjeti s pregledom fundusa. Ako je regmatogena ablacija mrežnice akutna i ugrožava središnji vid nužno je hitno liječenje. Liječenje regmatogene ablacije mrežnice može uključivati zatvaranje oštećenja na mrežnici (laserom ili krioterapijom), podupiranjem razdora mrežnice postavljanjem skleralne plombe ili silikonskog prstena, te pneumatskom retinopeksijom i/ili vitrektomijom.
Etiologija
Postoje 3 vrste odvajanja mrežnice: regmatogena (uključuje razdor mrežnice), trakcijska i serozna (eksudativna) ablacija. Trakcijsko i serozno odvajanje mrežnice ne uključuju razdor mrežnice i nazivaju se neregmatogene.
Regmatogeno odvajanje (ablacija) je najčešće. Faktori rizika uključuju sljedeće:
Trakcijska ablacija mrežnice može biti uzrokovana vitreoretinalnom trakcijom zbog preretinalnih vlaknastih membrana kao što se mogu javiti kod proliferativne dijabetičke retinopatije ili bolesti srpastih stanica.
Serozna ablacija mrežnice je rezultat transudacije tekućine u subretinalni prostor. Uzroci uključuju teški uveitis, posebno u Vogt-Koyanagi-Harada bolesti, hemangiomu žilnice, te primarnih ili metastatskih karcinoma žilnice ( vidi: Karcinomi koji utječu na mrežnicu).
Simptomi i znakovi
Odljuštenje mrežnice je bezbolno. Rani simptomi regmatogenog odvajanja mogu biti tamne ili nepravilne mutnine u staklovini (osobito povećan broj mutnina, bljeskove svjetlosti - fotopsije) i zamagljen vid. S napredovanjem odvajanja, bolesnik u vidnom polju zamjećuje zavjesu ili veo. Ako je zahvaćena makula, oštrina središnjeg vida se dramatično pogoršava. Bolesnici mogu imati i pridruženo krvarenje u staklasto tijelo. . Trakcijsko i serozno (eksudativno) odvajanje mrežnice može uzrokovati zamućenje vida, ali oni ne moraju izazvati nikakve simptome u ranoj fazi bolesti.
Dijagnoza
Na odvajanje mrežnice treba posumnjati u bolesnika, osobito onih u opasnosti, koji imaju bilo što od sljedećeg:
-
Nagli porast ili promjena u broju mutnina
-
Fotopsije
-
Zavjesa ili veo preko vidnog polja
-
Svaki nagli, neobjašnjen gubitak vida
-
Krvarenje staklastog tijela koje zastire mrežnicu
Neizravnom oftalmoskopijom pokazuje se odvajanje mrežnice i može se razlikovati podtip odvajanja mrežnice u gotovo svim slučajevima. Izravnom oftalmoskopijom koristeći ručni oftalmoskop može propustiti neka odvajanja mrežnice, koja mogu biti periferna. Treba učiniti pregled periferije očne pozadine (fundusa) koristeći neizravnu oftalmoskopiju s skleralnom depresijom ili biomikroskopskim pregledom s okom u ekstremnim položajima pogleda, ili pomoću 3-zrcalne lupe.
Ako krvarenje u staklovini (koje može biti iz razdora mrežnice), katarakta, kornealno zamućenje, traumatska ozljeda zastire mrežnicu, treba posumnjati na odvajanje mrežnice i učiniti konvencionalni dvodimenzionalni B prikaz ultrazvukom.
Liječenje
Premda su često ograničena, ako se na vrijeme ne liječe, odvajanja mrežnice uslijed razdora se mogu proširiti i zahvatiti cijelu mrežnicu. Svakog bolesnika u kojeg se sumnja na odvajanje mrežnice ili mu je ta dijagnoza postavljena, treba hitno pregledati oftalmolog.
Regmatogeno odvajanje se liječi jednom ili više metoda, ovisno o uzroku i mjestu lezije. Ove metode uključuju zatvaranje oštećenja mrežnice laserom ili krioterapijom. Kod skleralne identacije, komad silikona šiva se na bjeloočnicu (skleru), koji pritišće bjeloočnicu, a time i mrežnicu prema unutra, čime se olakšava trakcija staklovine na razdor mrežnice. Tijekom ovog postupka, tekućina se može ispustiti iz subretinalnog prostora. Od drugih liječenja moguća je pneumatska retinopeksija (intravitrealna injekcija plina) i vitrektomija. Razdori (rupture) mrežnice bez odvajanja se mogu zatvoriti laserskom fotokoagulacijom ili transkonjunktivalnom kriopeksijom; Gotovo sva regmatogena odvajanja se mogu kirurški pričvrstiti.
Neregmatogena odvajanja zbog vitreoretinalne trakcije se mogu liječiti vitrektomijom; transudativna odvajanja zbog uveitisa mogu se liječiti upotrebom sistemskih kortikosteroida ili imunosupresiva (npr. metotreksat, azatioprin, anti-TNF lijekovi). Alternativno, transudativna odvajanja zbog uveitisa mogu se liječiti periokularnim kortikosteroidima, intravitrealnim kortikosteroidnim injekcijama, ili intravitrealnim implantima deksametazona. Primarni i metastatski karcinomi žilnice također zahtijevaju liječenje. Korioidni hemangiomi se mogu liječiti lokaliziranom fotokoagulacijom ili fotodinamskom terapijom.
Ključne točke
-
Faktori rizika za regmatogeno odvajanje mrežnice su kratkovidnost, prethodne operacije katarakte, očna trauma, i "lattice" degeneracija mrežnice.
-
Svi oblici odvajanja mrežnice na kraju zamagljuju vid; rani simptomi regmatogenog odvajanja su nepravilne staklaste mutnine (osobito naglo povećanja broja mutnina) i bljeskovi svjetlosti (fotopsije).
-
Organizirati hitan pregled oftalmologa ako pacijenti imaju nagli porast ili promjenu u broju mutnina; fotopsije; zavjesu ili veo preko vidnog polja; bilo koji iznenadni, neobjašnjeni gubitak vida; ili ako krvarenje u staklovini zastire mrežnicu.
-
Liječiti regmatogeno odvajanje mrežnice zatvaranjem retinalnih razdora (laserom ili krioterapijom), podupirući razdore skleralnom identacijskom kirurgijom, pneumatskom retinopeksijom, i/ili vitrektomijom.