Stručne ustanove za njegu

Autor: Debra Bakerjian, PhD, APRN
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod: Vanda Eđed Šimić, dr. med.,
Matea Drlje, dr. med.

Specijalizirane ustanove (SU - odnosno starački domovi) su licencirane i certificirane od strane svake države prema federalnim kriterijima Medicare-a. SU obično pružaju širok spektar zdravstvenih usluga za osobe ≥ 65 g (i za mlađe osobe s invaliditetomvidi tablicu). Usluge uključuju

  • Njega u specijaliziranim ustanovama (tj, njega koju je odredio liječnik, a može je pružiti samo obučena medicinska sestra)

  • Rehabilitacijske usluge (primjerice, fizikalna, radna i logopedska terapija)

  • Skrbnička njega (tj obroci, pomoć u aktivnostima za osobnu njegu)

  • Medicinski srodne socijalne usluge

  • Farmaceutske usluge

  • Nutricionističke usluge primjerene potrebama svake osobe

Staračkim domovima se razlikuju po vrstama skrbi koju pružaju. Mnogi pružaju kratkoročnu postakutnu skrb (uključujući intenzivnu fizikalnu, radnu terapiju, vježbe disanja i logopedsku terapiju) nakon ozljede ili bolesti (npr prijeloma kuka, MI, moždani udar). Bolnice (uključujući i ruralne bolnice s pokretnim krevetima) ili neovisne ustanove koje mogu i ne moraju biti povezane s bolnicom mogu djelovati kao starački domovi. Gotovi svi starački domovi pružaju dugoročnu skrb do određenog stupnja, a mnogi pružaju i dodatne socijalne usluges (npr. dnevni boravak, skrb radi predaha).

-Smještanje u starački dom ne mora biti nužno ako su dugoročne usluge skrbi u zajednici (npr neovisne ustanove za starije osobe, objekti za smještaj i njegu, pomoć pri svakodnevnim aktivnostima, zajednice za skrb) dostupne, pristupačne i povoljne. Smještanje u potpunosti ovisi o količini njege ili potporne skrbi koja je potrebna pacijentu i kapacitetu određene ustanove, koji se uvelike razlikuje.

Postotak ljudi u staračkim domovima je u padu, dijelom i zbog ustanova za potpomognuti život i zdravstvene skrbi u kući, koje značajno ovise o neformalnom njegovateljstvu, koje se više koriste.

Oko 45% ljudi ≥ 65 g provedu neko vrijeme u staračkom domu; od tih, ≥ 50% borave ≥ 1 god, a manji broj njih premine. Vjerojatnost primanja u starački dom za života osobe je usko povezana s dobi; za osobe u dobi od 65 do 74 godine, vjerojatnost je 17%, ali za one > 85, iznosi 60%.

Međutim, dvostruko više funkcionalno ovisnih starijih osoba živi u zajednici nego u staračkim domovima. Oko 25% svih starijih osoba koje žive u mjesnoj zajednici nema članova obitelji kako bi pomogli u njihovoj njezi. Posebna briga o zdravlju i zdravstvenim potrebama starijih osoba koje žive u mjesnim zajednicama dodaje njihovim životima i kvalitetu i kvantitetu uz smanjenje troškova jer sprječava institucionaliziranje.

Brzi pregled staračkih domova

Čimbenik

Detalji

* Ovi problemi, koji se obično razvijaju ili pogoršati među staračkim domovima, ponekad se mogu spriječiti pažljivom skrbi.

†Jedinice za posebnu njegu moraju razraditi program i kritrije za primitak, educirati osoblje za posebno određeno područje, u skladu s propisima i zahtjevima za pokrivanje troškova, i imati određeni prostor ili diskretni fizički prostor.

Podaci od Centers for Medicare and Medicaid Services: Nursing Home Data Compendium 2015 Administration on Aging: Costs of Care Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi SAD-a, 2017. Pristup 2/5/18.

Statistika

Broj certificiranih domova

Oko 15,640 2014.g

Broj ležajeva

Oko 1.66 milijuna 2014.g

Popunjenost

81,6% 2014.g.

Broj stanovnika

Oko 1.4 milijuna 2014. g.

Prosječna mjesečna naknada (značajno varira ovisno o stanju)

$ 7698 za privatnu sobu i 6844 dolara za polu-privatnu sobu u 2016. godini

Stanovnici (pacijenti)

Zahtjevi za Medicare pokrivenost

Potrebna svakodnevna stručna njega ili dnevna rehabilitacijska terapija

Mora biti premješten u starački dom ili ustanovu za rehabilitaciju u roku od 30 dana nakon najmanje tri dana boravka u bolnici

Faktori rizika za smještanje u starački dom

Starija dob

Živjeti sam

Nemogućnost da se brine za sebe

Nepokretnost

Narušeni mentalni status (npr demencija)

Inkontinencija

Nedostatak društvene ili neformalne podrške

Siromaštvo

Ženski spol

Potencijalne prednosti za stanovnike

Povećana struktura

Mogućnosti za socijalizaciju

Nutritivno poboljšanje

Vježba i aktivnosti

Pristup njezi

Pomoć pri pridržavanju terapije lijekovima

Potencijalni problemi za stanovnike

Nemogućnost da napusti objekt

Rijetki posjetitelji

Pritužbe kojima se može nepovjerovati ili uzeti ozbiljno zato što su stanari bolesni ili stari

Zlouporaba, koja može biti suptilna(npr upotrebom lijekova i fizičkih ograničenja kako bi se reguliralo neprimjereno ponašanje) ili ne suptilni (npr, štipanje, šamaranje, povlačenje)

Pad u funkcionalnim sposobnostima *

Pothranjenost i gubitak težine *

Dekubitalni vrijedovi *

Inkontinencija

KONSTIPACIJA

INFEKCIJE

Depresija

Polipragmazija *

Ustanove

Zahtjevi za Medicare naknadu

Licencirana odgovorna sestra na radnom mjestu 24 sata / dan

Certificirani sestrinski pomočnici

Socijalni radnik na puno radno vrijeme ako objekt ima > 120 kreveta

Medicinski direktor i licencirani administrator staračkog doma

Kvalificirani rekreacijski terapeut koji omogućava rekreacijske programe

Rehabilitacijski terapeut

Nutricionist

Liječnici, ljekarnici, stomatolozi i pastoralne službe na raspolaganju po potrebi, ali ne obavezno na licu mjesta

Moguće dodatne usluge

Medicinske specijalizirane usluge (npr oftalmološke, otorinolaringološke, neurološke, psihijatrijske, psihološke), što može zahtijevati prijevoz pacijenata u druge objekte

IV terapija

Enteralna prehrana preko sondi za hranjenje

Dugoročna terapija O2 ili potpora respiratora

Jedinice za posebnu njegu (npr bolesnika s Alzheimerovom bolesti ili raka)†

Planirani rekreativni sadržaji za grupe

Izbori slobodnih aktivnosti za bolesnika, osobito onih koji su narušenih kognitivnih sposobnosti ili vezani uz krevet

Osobne usluge (npr frizerske, šminka), obično plaćeni pacijentovim vlastitim sredstvima

(See also Overview of Geriatric Care.)

Nadzor skrbi

Liječnici moraju dovršiti početni prihvat stanovnika u staračkom domu. -A onda oni mogu povjeriti rutinsko praćenje stanara medicinskim sestrama ili liječnicima pomoćnicima, s kojima surađuje na tijekom vizita. Vizita mora biti onoliko često koliko je medicinski neophodno, ali ne manje od svakih 30 dana za prvih 90 dana, a najmanje jednom svakih 60 dana nakon toga. Za pacijente koji su pod dugoročnom skrbi, medicinska sestra može pružati neovisnu skrb stanarima (pacijentima), ovisno o tome da li njihovo stanje dopušta neovisnu brigu.

Tijekom rutinske vizite, bolesnike treba pregledati, iprovjeriti terapijsku listu i lprema potrebi odrediti laboratorijske potrebe. Nalazi se moraju dokumentirati u pacijentov karton kako bi ostalo osoblje bilo informirano. Neki liječnici, medcinske sestre i liječnici asistenti rade isključivo u staračkim domovima. Oni su u mogućnosti sudjelovati u timskim aktivnostima i savjetovati se s drugim osobljem, čime se promiče bolja skrb od u jednog žurbanog posjeta svaki drugi mjesec. Pojedine medicinske sestre i liječnici surađuju kako bi zbrinuli pacijentove poremećaje. Davanjem antibiotika i nadziranjem iv kanila, opreme za sukciju, a ponekad i respiratora, medicinske sestre mogu spriječiti da pacijent bude hospitaliziran. Neki liječnici blisko surađuju s liječnikom asistentom kako bi uskladili pruženu skrb.

Otkrivanje i sprečavanje zlouporabe je također odgovornost medicinskih sestara i ostalih zdravstvenih djelatnika. Svi liječnici koji su uključeni u brigu o starijim osobama trebaju biti upoznati sa znakovima zlostavljanja ili zanemarivanja i biti spremni intervenirati ako se sumnja na zlostavljanje starijih. Sustav pučkih pravobranitelja postoji, i starački domovi mogu biti prijavljeni od nadležnih ustanova.

Savezne i državne vlade su zakonski odgovorne za osiguravanje odgovarajuće brige u ustanovama; istražitelji pokušavaju procijeniti učinkovitost objekta i otkriti nedostatke praćenjem podataka ishoda, promatranjem brige, intervjuirajući pacijente i članove osoblja i pregledavanjem kliničkih zapisa.

Hospitalizacija

Ukoliko hospitalizacija postane potrebna i ako je moguće, liječnik koji se brine za pacijenta u staračkom domu treba surađivati s odgovornim liječnikom za liječenje tog bolesnika u bolnici. Međutim, kada je god to moguće, a obzirom na rizike hospitalizaciju treba izbjegavati.

Pri prijelazu u bolnicu, uz pacijenta treba poslati i liječnički karton, njegove opuručne odluke o liječnju, kao i medicinske (ili liječničke) naredbe o postupcima za održavanje života ( MOLST ili POLST oblici). Telefonski poziv medicinske sestre iz staračkog doma, medicinskoj sestri u bolnici je koristan kako bi objasnili dijagnozu i razlog premještaja, kao i pacijentovo osnovno funkcionalno i mentalno stanje, lijekove, i oporučne odluke o liječenju. Slično tome, kada se pacijenti vraćaju u starački dom iz bolnice, bolnička medicinska sestra bi trebala kontaktirati kolegicu u staračkom domu. Mnogi starački domovi koriste obrazac SBAR (Situacija, Pozadina, Procjena, Preporuka) za sve transfere kako bi osigurali da se sve relevantne informacije dostavljaju bolnici (vidi SBAR alat na adresi Institute for Healthcare Improvement).

Troškovi

Skrb u staračkim domovima je skupa, u prosjeku više od 100.000 $ godišnje u 2016. godini. U SAD-u , skrb u staračkim domovima košta 21 milijardu $ u 1980, 70 milijardi $ u 2000. godini, 121,9 milijarde $ u 2005, i> 157 milijardi $ u 2015. Federalne i državne vlade plaćaju gotovo 75% troškova putem Medicare, Medicaid, i odjeljenja za liječenje veterana SAD-a. VA = Odjel za veterane.

Problemi vezani uz nadoknadu troškova

Kritičari ukazuju na sljedeće:

  • Stopa povrata može biti preniska, ograničavajući pristup pacijenta rehabilitaciji i uslugama koje povećavaju kvalitetu života, osobito za bolesnike s demencijom.

  • Financijski poticaji za pružanje njege za oporavak i rehabilitaciju za bolesnike s ograničenim funkcioniranjem mogu biti nedostatni.

  • Starački domovi mogu biti motivirani za poticanje ovisnosti ili održavati potrebu za visokom razinom skrbi,kako bi nadoknada bila maksimalna.

Smještaj u domu za starije

Pacijentove preferencije i potrebe mogu se najučinkovitije odrediti kroz sveobuhvatne gerijatrijske procjene, uključujući identifikaciju i procjenu svih poremećaja i vrednovanje funkcionalnih sposobnosti pacijenta. Nemoć ili opterećujući poremećaji-najčešće demencija, inkontinencije, te nepokretnost -mogu potaknuti na razmatranje smještanja u starački dom. Međutim, čak i skromno ublažavanje poremećaja može preduhitriti potrebu za staračkim domom(tablicu). Starije osobe su primarni korisnici usluga dugotrajne skrbi i obuhvaćaju (1):

  • 85% korisnika staračkog doma

  • 95% pacijenata u hospiciju

  • 93% korisnika dom umirovljenika

  • 82% pacijenata s kućnim medicinskom skrbi

  • 64% sudionika u uslugama za odrasle

Strategije za izbjegavanje smještanja u domovima za starije

Problem

Moguća rješenja

Urinarna inkotinencija

Liječenje uzroka može omogućiti pacijentima da ostanu kod kuće. Učenje tehnike tempiranog mokrenja također može biti korisno.

Demencija

Članovi obitelji ili drugi skrbnici mogu naučiti strategije za upravljanje frustrirajućim ili neprilagođenim ponašanjem. Na primjer, korištenje kupljenog ili iznajmljenog uređaja za nadzor može pomoći kod ponašanja kao što su noćnio lutanje.

Funkcionalni poremećaji

Fizikalna i radna terapija kao i medicinske sestre koje pružaju medicinsku skrb u kući mogu

  • Obraditi pacijente u njihovim domovima

  • Pomoći u odlučivanju o nužnosti smještanja u starački dom ili u ustanovu za potpomognutu dnevnu skrb

  • Predložiti pacijentima načine da funkcioniraju bolje;

  • Naučiti pacijente da koriste prilagođene uređaje

  • Potakniti tjelovježbu

Mogu omogućiti trajnu medicinsku opremu, ako je potrebno.

Potreba za savjetovanjem i detaljnom njegom

Podrška i skrb za predah mogu pomoći spriječiti članove obitelji ili druge njegovatelje da postanu ogorčeni ili istrošeni.

Liječnici mogu pomoći slušajući kada njegovatelji pričaju o njihovom teretu i pružajući im informacije ogrupe podrške za njegovatelje u zajednici, te o mogućnosti za plaćenom skrbi za predah.

Odabir

Starački domovi se razlikuju po vrstama medicinskih, njegovateljskih i socijalnih usluga. Neke države određuju minimalni omjer medicinskih sestara i pacijenata koji su stroži od federalnih zahtjeva; omjer ostalog osoblja prrema pacijentima značajno varira.

Liječnici bi trebali pomoći obiteljima odabrati starački dom koji odgovara potrebama pacijenta obzrirom na usluge u staračkom domu. Liječnici bi trebali uzeti u obzir sljedeće:

  • Koji model kliničke skrbi se primjenjuje u staračkom domu (npr, liječnike privatne prakse, velike mreže liječnika primarne zdravstvene zaštite koji rutinski posjećuje određeni skup staračkih domova)

  • Koje bolnice imaju sporazume o prijenosu sa staračkim domom

  • Koje posebne terapijske usluge, palijativna skrb, hospicij, i druge usluge su dostupne

  • Jesu li djelatnici zaposleni na puno radno vrijeme ili skraćeno radno vrijeme

  • Kolika je pacijentova medicinska pokrivenost, osobito ako je riječ o Medicare programu koji pokriva određene aspekte trajne medicinske skrbi, ali ne i dugoročnu skrbničku njegu

  • Koje su usluge dostupne u staračkom domu (npr. fizikalna, radna i logopedska terapija)

Literatura

  • 1. Center for Disease Control and Prevention: Long-term care providers and services users in the United States: Data from the National Study of Long-Term Care Providers, 2013–2014. Vital and Health Statistics, 2017.

Više informacija

  • Nursing Home Compare: Digital comparison tool from Medicare.gov

  • Centers for Medicare and Medicaid Services: Nursing Home Data Compendium

  • Administration on Aging: Costs of Care

Politika privatnosti