Parakokcidioidomikoza je progresivna mikoza pluća, kože, sluznica, limfnih čvorova i unutarnjih organa koju uzrokuje Paracoccidioides brasiliensis. Simptomi su ulkusi na koži, adenitis i bol prouzrokovana zahvaćanjem abdominalnih organa. Dijagnoza se postavlja klinički i mikroskopski, a potvrđuje kulturama. Liječi se azolima (npr. itrakonazolom), amfotericinom B ili sulfonamidima.
(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)
Infekcije se javljaju samo u zasebnim žarištima u Južnoj i Središnjoj Americi, najčešće u muškaraca između 20 i 50 godina starosti, posebice u uzgajivača kave u Kolumbiji, Venezueli i Brazilu. Procjenjuje se da je u Južnoj Americi zaraženo 10 milijuna ljudi.
Premda relativno neuobičajena oportunistička infekcija, parakokcidioidomikoza se ponekad javlja u imunokompromitiranih bolesnika, no rijetko u oboljelih od AIDS–a.
Iako ostaje nerazjašnjeno koja su prirodna mjesta za Paracoccidioides brasiliensis, pretpostavlja se da postoji u tlu kao plijesan koja inhalacijom konidija (spore koje proizvodi micelijalni oblik gljive) dovodi do infekcije. Spore se pretvaraju u invazivne kvasnice u plućima koje se vjerojatno šire na druga mjesta krvlju i limfnim žilama.
Simptomi i znakovi
Većina ljudi koji udahnu konidije P. brasiliensis razviju asimptomatsku plućnu infekciju; ako dođe do bolesti, ona se obično manifestira kao akutna upala pluća, koja može spontano regredirati. Klinički manifestne infekcije su općenito kronične i progresivne, ali obično nisu kobne. Postoje 3 obrasca:
-
Mukokutane infekcije najčešće zahvaćaju lice, posebice na nazalnoj i oralnoj mukokutanoj granici. Kvasnice su obično prisutne u velikom broju unutar sitnih točkastih lezija koje prožimaju granularnu bazu ulkusa koji se sporo šire. Regionalni limfni čvorovi se povećaju, postaju nekrotični pa se iz njih cijedi nekrotični materijal kroz kožu.
-
Limfatičke infekcije uzokuju povećanje cervikalnih, supraklavikularnih i aksilarnih čvorova koji su bezbolni.
-
Visceralne infekcije se očituju karakterističnim žarišnim lezijama koje uzrokuju povećanje jetre, slezene i abdominalnih limfnih čvorova, ponekad s popratnim bolovima u trbuhu.
Miješane infekcije uključuju sve 3 kombinacije.
Parakokcidioidomikoza može imati dva oblika
-
Akutni/subakutni oblik koji obično pogađa pacijente <30 god i manifestira se kao diseminirana bolest (zahvaća limfne čvorove, jetru, slezenu i koštanu srž).
-
Adultni oblik rezultat je reakctivacije i može uzrokovati kroničnu plućnu bolest s plućnom fibrozom, emfizemom i bulama.
Dijagnoza
Dijagnozu sugeriraju kliničke manifestacije.
Kulture imaju dijagnostičku vrijednost, iako uzorci u kojima se nađu velike (obično >15 μm) kvasnice koje tvore karakteristične višestruke pupove ("volan pilota") osigurava čvrst presumptivni dokaz. Budući da kultivacija P. brasiliensis može predstavljati ozbiljnu prijetnju za biosigurnost laboratorijskog osoblja, laboratorij mora biti obaviješten o sumnji na infekciju.
Liječenje
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Azoli su vrlo učinkoviti. Oralni itrakonazol se općenito smatra lijekom izbora, prije svega zbog manje cijene u odnosu na ostale azole koji su dostupni u endemskim područjima.
Isto tako, IV amfotericin B može eliminirati infekciju pa se obično koristi u vrlo teškim slučajevima.
Sulfonamidi, koji se u nekim zemljama često propisuju jer su jeftini, mogu suprimirati rast gljive i dovesti do regresije lezija, no ne dovode do izlječenja i trebaju se davati u periodu do 5 godina.