Parakokcidioidomikoza je progresivna mikoza pluća, kože, sluznica, limfnih čvorova i unutarnjih organa koju uzrokuje Paracoccidioides brasiliensis. Simptomi su ulkusi na koži, adenitis i bol prouzrokovana zahvaćanjem abdominalnih organa. Dijagnoza se postavlja klinički i mikroskopski, a potvrđuje kulturama. Liječi se azolima (npr. itrakonazolom), amfotericinom B ili sulfonamidima.
(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)
Infekcije se javljaju samo u zasebnim žarištima u Južnoj i Središnjoj Americi, najčešće u muškaraca između 20 i 50 godina starosti, posebice u uzgajivača kave u Kolumbiji, Venezueli i Brazilu. Procjenjuje se da je u Južnoj Americi zaraženo 10 milijuna ljudi.
Premda relativno neuobičajena oportunistička infekcija, parakokcidioidomikoza se ponekad javlja u imunokompromitiranih bolesnika, no rijetko u oboljelih od AIDS–a.
Iako ostaje nerazjašnjeno koja su prirodna mjesta za Paracoccidioides brasiliensis, pretpostavlja se da postoji u tlu kao plijesan koja inhalacijom konidija (spore koje proizvodi micelijalni oblik gljive) dovodi do infekcije. Spore se pretvaraju u invazivne kvasnice u plućima koje se vjerojatno šire na druga mjesta krvlju i limfnim žilama.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi parakokcidiomikoze
Većina ljudi koji udahnu konidije P. brasiliensis razviju asimptomatsku plućnu infekciju; ako dođe do bolesti, ona se obično manifestira kao akutna upala pluća, koja može spontano regredirati. Klinički manifestne infekcije su općenito kronične i progresivne, ali obično nisu kobne. Postoje 3 obrasca:
-
Mukokutane infekcije najčešće zahvaćaju lice, posebice na nazalnoj i oralnoj mukokutanoj granici. Kvasnice su obično prisutne u velikom broju unutar sitnih točkastih lezija koje prožimaju granularnu bazu ulkusa koji se sporo šire. Regionalni limfni čvorovi se povećaju, postaju nekrotični pa se iz njih cijedi nekrotični materijal kroz kožu.
-
Limfatičke infekcije uzokuju povećanje cervikalnih, supraklavikularnih i aksilarnih čvorova koji su bezbolni.
-
Visceralne infekcije se očituju karakterističnim žarišnim lezijama koje uzrokuju povećanje jetre, slezene i abdominalnih limfnih čvorova, ponekad s popratnim bolovima u trbuhu.
Miješane infekcije uključuju sve 3 kombinacije.
Parakokcidiomikoza (mukokutani ulkusi)
Paracoccidioides brasiliensis infekcija postane klinički primjetna kao mukokutani ulkusi, naročito u području nosa i usta (gore), uključujući jezik, ždrijelo i gingive (dolje)
Slika preuzet s www.doctorfungus.com © 2005.
Parakokcidiomikoza vrata
U infekciji Paracoccidioides brasiliensis regionalni limfni čvorovi mogu postati nekrotični.
Slika preuzet s www.doctorfungus.com © 2005.
Parakokcidioidomikoza može imati dva oblika
-
Akutni/subakutni oblik koji obično pogađa pacijente <30 god i manifestira se kao diseminirana bolest (zahvaća limfne čvorove, jetru, slezenu i koštanu srž).
-
Adultni oblik rezultat je reakctivacije i može uzrokovati kroničnu plućnu bolest s plućnom fibrozom, emfizemom i bulama.
Dijagnoza
Dijagnoza parakokcidioidomikoze
Dijagnozu sugeriraju kliničke manifestacije.
Kulture imaju dijagnostičku vrijednost, iako uzorci u kojima se nađu velike (obično >15 μm) kvasnice koje tvore karakteristične višestruke pupove ("volan pilota") osigurava čvrst presumptivni dokaz. Budući da kultivacija P. brasiliensis može predstavljati ozbiljnu prijetnju za biosigurnost laboratorijskog osoblja, laboratorij mora biti obaviješten o sumnji na infekciju.
Liječenje
Liječenje pParakokcidioidomikoze
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Azoli su vrlo učinkoviti. Oralni itrakonazol se općenito smatra lijekom izbora, prije svega zbog manje cijene u odnosu na ostale azole koji su dostupni u endemskim područjima.
Isto tako, IV amfotericin B može eliminirati infekciju pa se obično koristi u vrlo teškim slučajevima.
Sulfonamidi koji se široko koriste u nekim zemljama, jer su jeftini, mogu suprimirati rast Paracoccidioides i smanjiti veličinu lezija, ali nisu kurativni i moraju se davati i 5 godina.