Različiti fiziološki plinovi, primjerice O2, N2 i CO2, te nefiziološki plinovi, primjerice ugljikov monoksid, mogu tijekom ronjenja uzrokovati simptome.
Vidi Pregled ronilačkih ozljeda.
Toksičnost O2 tipično nastaje kada parcijalni tlak kisika dosegne 1,4 atmosfere, što se pri udisanju zraka događa na dubini od približno 57 m. Simptomi uključuju parestezije, žarišne konvulzije, vrtoglavicu, mučninu, povraćanje i suženje vidnog polja. U približno 10% bolesnika pojavljuju se generalizirane konvulzije ili sinkopa, što obično dovodi do utapanja.
Dušična narkoza
Pri udisanju komprimiranog zraka na dubinama većima od 30 m povišeni parcijalni tlak N2 ima anestetički učinak sličan učinku dušikova oksidula. Dušična narkoza, odnosno „pijanstvo dubina”, uzrokuje simptome i znakove slične alkoholnoj intoksikaciji, primjerice smanjenje intelektualnih i neuromuskularnih sposobnosti te promjene ponašanja i osobnosti. Poremećeno prosuđivanje može dovesti do utapanja. Na dubinama većima od 91 m mogu se pojaviti halucinacije i gubitak svijesti.
Budući da se ronioci tijekom izrona brzo oporavljaju, dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje uključuje hitan, ali kontroliran izron. Dušična narkoza može se spriječiti uporabom helija za razrjeđivanje O2 pri ronjenju na većim dubinama jer helij nema sedativna svojstva N2. Međutim, uporaba čistih smjesa helija i kisika pri vrlo dubokim zaronima (> 180 m [> 600 ft]) povećava rizik od razvoja neurološkog sindroma visokog tlaka.
Otrovanje ugljikovim dioksidom
Otrovanje CO2 može biti posljedica bilo čega od sljedećeg:
-
Nedostatne ventilacije zbog velikog otpora pri disanju, primjerice zbog kvara regulatora ili tijesnog ronilačkog odijela
-
Prekomjernog napora
-
Ronjenja na velikim dubinama
-
Onečišćenja udahnutog zraka izdahnutim plinovima, što je moguće pri kvaru apsorbera CO2 tijekom ronjenja sa zatvorenim krugom
Hipoventilacija može povisiti razinu CO2 u krvi i uzrokovati osjećaj nedostatka zraka i sedaciju. U teškim slučajevima mogu se pojaviti mučnina, povraćanje, omaglica, glavobolja, ubrzano disanje, crvenilo lica, smetenost, konvulzije i gubitak svijesti.
Na blaže slučajeve treba posumnjati kada ronioci često imaju glavobolje povezane s ronjenjem ili neuobičajeno sporo troše zalihu zraka.
Tijekom izrona obično dolazi do spontanog oporavka, pa analiza arterijske krvi nakon zarona često ne pokazuje povišene vrijednosti CO2. Liječenje uključuje postupni izron i prekid ronjenja ili uklanjanje precipitirajućeg uzroka.
Otrovanje ugljikovim monoksidom
Ugljikov monoksid može dospjeti u komprimirani zrak ronioca ako se usisni otvor kompresora tijekom punjenja nalazi preblizu ispušnim plinovima motora ili ako se sredstvo za podmazivanje u neispravnom kompresoru pregrije i djelomično izgara, pri čemu nastaje ugljikov monoksid.
Simptomi uključuju mučninu, glavobolju, slabost, nespretnost i psihičke promjene. Teško otrovanje ugljikovim monoksidom može uzrokovati konvulzije, sinkopu ili komu.
Dijagnoza se postavlja utvrđivanjem povišene razine karboksihemoglobina u krvi. Nalazi pulsne oksimetrije nisu dijagnostički i obično su uredni jer standardni pulsni oksimetri ne razlikuju oksihemoglobin od karboksihemoglobina. Međutim, CO-oksimetrijom se može otkriti povišena razina karboksihemoglobina. Ronilačku opremu i komprimirani zrak također treba ispitati na prisutnost ugljikova monoksida.
Liječenje uključuje primjenu 100%-tnog O2 visokog protoka, najbolje preko maske s jednosmjernim ventilom i spremnikom, čime se poluvijek karboksihemoglobina smanjuje s 4 do 8 sati pri udisanju sobnog zraka na približno 40 do 80 minuta. U teškim slučajevima, kada postoje neurološke manifestacije ili je razina karboksihemoglobina ≥ 25%, treba razmotriti hiperbaričnu terapiju kisikom. Razina karboksihemoglobina u hiperbaričnoj komori brzo se smanjuje, uz poluvijek od približno 15 do 30 minuta, ali je klinička korist hiperbarične terapije kisikom i dalje predmet rasprave. Iako povišena razina karboksihemoglobina potvrđuje dijagnozu, hipoksija tkiva dodatno je pojačana vezanjem ugljikova monoksida na druge hemoproteine, kao što su mioglobin i citokrom a,a3. Stoga razina karboksihemoglobina ne korelira pouzdano s kliničkom težinom i ne treba je upotrebljavati kao jedini cilj liječenja.
Neurološki sindrom visokog tlaka
Na dubinama ≥ 180 m može se razviti još uvijek nedovoljno razjašnjen sindrom neuromuskularnih i moždanih poremećaja. Sindrom se češće javlja pri brzom zaronu uz udisanje smjese helija i O2. Simptomi uključuju mučninu, povraćanje, fini tremor, nekoordiniranost, omaglicu, umor, pospanost, miokloničke trzaje, grčeve u želucu te smanjenje intelektualnih i psihomotoričkih sposobnosti.
Dijagnoza se postavlja klinički. Pojava sindroma može se spriječiti usporavanjem brzine zarona.
Više informacija
Sljedeći izvori mogu biti korisni. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za njihov sadržaj.
-
Divers Alert Network: 24-satna hitna telefonska linija, 919-684-9111
-
Duke Dive Medicine: konzultacije između liječnika, 919-684-8111