Rekompresijska terapija podrazumijeva primjenu 100%-tnog O2 tijekom nekoliko sati u hermetički zatvorenoj komori u kojoj je tlak viši od 1 atm, a zatim se postupno smanjuje do atmosferskog tlaka. U ronilaca se ta terapija prvenstveno primjenjuje za liječenje dekompresijske bolesti, arterijske plinske embolije, otrovanja ugljikovim monoksidom i drugih stanja. Terapiju treba započeti što prije radi poboljšanja ishoda, a svakako unutar 48 sati nakon izranjanja. Unatoč liječenju, teška ozljeda predviđa loš ishod. Kod neliječenog pneumotoraksa prije početka rekompresije potrebno je postaviti torakalni dren.
Vidi Pregled ronilačkih ozljeda.
Ciljevi rekompresijske terapije kod ronilačkih ozljeda uključuju:
-
Povećanje topljivosti i dopreme kisika
-
Ubrzavanje uklanjanja N2
-
Smanjenje koncentracije CO
-
Smanjenje veličine plinskih mjehurića
-
Smanjenje ishemije tkiva
Kod otrovanja ugljikovim monoksidom mehanizmi djelovanja uključuju skraćivanje poluvijeka karboksihemoglobina, smanjenje ishemije i oksidacijskog stresa te moguće poboljšanje funkcije mitohondrija.
Hiperbarična terapija kisikom primjenjuje se i kod niza poremećaja koji nisu povezani s ronjenjem (vidi tablicu Hiperbarična terapija kisikom).
Hiperbarična terapija
kisikom*
|
Potkrepljujući dokazi
|
Poremećaji
|
|---|
|
* Hiperbarična terapija kisikom (HBO) temelj je liječenja dekompresijskih ozljeda povezanih s ronjenjem i arterijske plinske embolije. Terapija je ispitivana i u liječenju drugih poremećaja, s različitim stupnjem učinkovitosti. Relativne kontraindikacije uključuju kronične plućne bolesti, bolesti sinusa, konvulzije i klaustrofobiju. Trudnoća nije kontraindikacija. U SAD-u se lokacija HBO komore može doznati preko organizacije Divers Alert Network na broj 919-684-9111 u hitnim slučajevima i na broj 919-684-2948 za ostale informacije. Dodatne informacije o HBO terapiji nalaze se u 14. izdanju publikacije Hyperbaric Oxygen Therapy Indications, Undersea & Hyperbaric Medical Society, 2019. (ISBN: 978-1-947239-16-6).
|
|
Dobri
|
Akutna okluzija retinalne arterije ili okluzija retinalne vene
Arterijska plinska embolija
Opekline
Otrovanje ugljikovim monoksidom
Klostridijski i neklostridijski nekrotizirajući fasciitis
Dekompresijska bolest
Osteoradionekroza ili radijacijska nekroza mekih tkiva
Loše cijeljenje kožnih presadaka
Refraktorna osteomijelitis
Senzorineuralni gubitak sluha
Traumatska ozljeda mozga
Ishemija udova, primjerice zbog dijabetičke vaskularne bolesti
|
|
Povoljni
|
Aktinomikoza
Teška anemija s ugroženošću organa
Intrakranijski apsces
|
Budući da se rekompresija razmjerno dobro podnosi, treba je započeti ako postoji i najmanja vjerojatnost da će pridonijeti oporavku, čak i do 48 sati nakon izranjanja. Međutim, uspješnost je manja ako se liječenje započne više od 48 sati nakon pojave simptoma.
Rekompresijske komore mogu biti višemjesne, s prostorom za više bolesnika i zdravstvenog radnika, ili jednomjesne, s prostorom samo za jednog bolesnika. Iako su jednomjesne komore jeftinije, njihova uporaba može biti rizična jer se kritično bolesnom pacijentu koji bi mogao zahtijevati hitnu intervenciju tijekom rekompresije ne može pristupiti.
Podaci o lokaciji najbliže rekompresijske komore, najbržem načinu prijevoza i najpouzdanijem telefonskom izvoru za savjetovanje trebali bi biti poznati većini ronilaca, zdravstvenim djelatnicima, spasilačkom osoblju i policiji u popularnim ronilačkim središtima.
Takve su informacije dostupne i preko organizacije Divers Alert Network na broj 919-684-9111, 24 sata na dan. Undersea and Hyperbaric Medical Society također je vrijedan izvor općih informacija o rekompresijskoj terapiji. Konzultacije između liječnika mogu se dobiti putem službe Duke Dive Medicine na broj 919-684-8111.
Rekompresijski protokoli
O tlaku i trajanju liječenja u hiperbaričnoj komori obično odlučuje specijalist hiperbarične medicine u ustanovi u kojoj se nalazi rekompresijska komora. Liječenje se provodi jedanput ili dvaput na dan u trajanju od 45 do 300 minuta, sve do povlačenja simptoma. Uvode se stanke od 5 do 10 minuta radi smanjenja rizika od toksičnosti O2. Tlak u komori obično se održava između 2,5 i 3 atm, ali se u bolesnika sa životno ugrožavajućim neurološkim simptomima zbog plinske embolije liječenje može započeti tlakom do 6 atm kako bi se plinski mjehurići u mozgu što prije smanjili.
Iako se rekompresijska terapija obično provodi primjenom 100%-tnog O2 ili komprimiranog zraka, može biti indicirana primjena posebnih plinskih smjesa, primjerice helija i O2 ili N2 i O2 u neatmosferskim omjerima, ako je ronilac upotrebljavao neuobičajenu plinsku smjesu ili ako je ronjenje trajalo neuobičajeno dugo. Tablice sa specifičnim protokolima liječenja nalaze se u priručniku US Navy Diving Manual.
Bolesnike sa zaostalim neurološkim oštećenjima treba podvrgnuti ponavljanim, intermitentnim hiperbaričnim liječenjima, a do postizanja najvećeg mogućeg poboljšanja može biti potrebno nekoliko dana.
Komplikacije rekompresijske terapije
Rekompresijska terapija može uzrokovati tegobe slične barotraumi, uključujući barotraumu uha i sinusa. Nakon 20 do 30 hiperbaričnih tretmana može se pojaviti kratkovidnost, koja je obično reverzibilna. Rijetko nastaju plućna barotrauma, plućna toksičnost kisika, hipoglikemija ili konvulzije. Sedativi i opioidi mogu prikriti simptome i uzrokovati respiratornu insuficijenciju te ih treba izbjegavati ili primjenjivati u najmanjim učinkovitim dozama.
Kontraindikacije za rekompresijsku terapiju
Bolesnicima s pneumotoraksom prije rekompresijske terapije potrebno je učiniti torakostomiju s postavljanjem drena, osim ako je pneumotoraks malen i bolesnik se liječi u višemjesnoj komori u kojoj su osoblje i oprema za hitno liječenje tenzijskog pneumotoraksa odmah dostupni.
Relativne kontraindikacije uključuju:
-
Opstruktivne plućne bolesti
-
Infekcije gornjih dišnih putova i sinusa
-
Teško zatajenje srca
-
Nedavnu operaciju ili ozljedu uha
-
Klaustrofobiju
-
Nedavnu operaciju
Ključne točke
-
Indiciranu rekompresijsku terapiju treba organizirati i započeti što prije.
-
Iako odgađanje liječenja smanjuje uspješnost, rekompresijsku terapiju ne treba isključiti samo na temelju vremena proteklog od izranjanja.
-
Kod nestabilnog bolesnika kojem je potrebna rekompresijska terapija treba, ako je moguće, upotrijebiti višemjesnu komoru.
-
Bolesnicima s pneumotoraksom prije rekompresijske terapije potrebno je postaviti torakalni dren.
Više informacija
Sljedeći izvori mogu biti korisni. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za njihov sadržaj.
-
Divers Alert Network: 24-satna hitna telefonska linija, 919-684-9111
-
Duke Dive Medicine: konzultacije između liječnika, 919-684-8111
-
Undersea and Hyperbaric Medical Society: znanstvene i medicinske informacije iz područja podmorske i hiperbarične medicine dostupne putem dvomjesečnoga recenziranog časopisa Undersea and Hyperbaric Medicine i drugih izvora
-
US Navy Diving Manual: detaljan referentni priručnik Američke ratne mornarice s informacijama o obuci ronilaca i ronilačkim operacijama