Ataksija–teleangiektazija posljedica je defekta T–stanica, koji često rezultira poremećajem humoralnie i stanične imunosti, a uzrokuje progresivnu cerebelarnu ataksiju, okulokutane telangiektazije i ponavljajuće respiratorne infekcije. Mjere se razine IgA i alfa-1 fetoproteina. Potrebno je genetsko testiranje kako bi se potvrdila dijagnoza. Liječenje je profilaktičko s antibioticima i imunoglobulinima.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
Ataksija-teleangiektazija je autosomno-recesivna primarna imunodeficijencija koja uključuje kombinirani poremećaj humoralne i stanične imunosti. Procijenjena incidencija je 1 na 20.000 do 100.000 rođenih. Uzrokovana je mutacijama gena koji kodiraju ataksija– teleangiektazija–mutirajući (ATM) protein. ATM je uključen u otkrivanje oštećenja DNK i pomaže u kontroli rasta i diobe stanica.
Bolesnici obično nemaju IgA i IgE, te imaju progresivni defekt T–stanica.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi ataksije-telangiektazije
Dob u kojoj se javljaju neurološki simptomi i u kojoj se potvrdi imunodeficijencija variraju.
Ataksija je često prvi simptom i obično se razvija kada djeca počinju hodati. Napredovanje neuroloških simptoma vodi k teškoj invalidnosti. Govor postaje nejasan, javljaju se koreoatetotični pokreti i nistagmus, a mišićna slabost obično napreduje do mišićne atrofije.
Teleangiektazije se ne moraju pojaviti do 4. ili 6. godine života; a one su najvidljivije na bulbarnoj konjunktivi, ušima, antekubitalnim i poplitealnim jamama te na vratu.
Ponavljajuće respiratorne infekcije dovode do recidivirajućih pneumonija, bronhiektazija i kronične restriktivne bolesti pluća.
Mogu se pojaviti određene endokrine abnormalnosti (npr. disgeneza gonada, atrofija testisa, šećerna bolest.
Učestalost karcinoma (osobito leukemije, limfoma, tumora mozga i karcinoma želuca) je visoka. Rak se obično javlja nakon 10. godine života po stopi od oko 1% godišnje, prisutan je cjeloživotni rizik i može se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze ataksije-teleangiektazije
Sljedeći klinički rezultati ukazuju na dijagnozu ataksija-teleangiektazija:
-
Cerebelarna ataksija (osobito kada su prisutne teleangiektazije)
-
Niska razina IgA (prisutna u 80% pacijenata s ovim poremećajem)
-
Visoka razina serumskog alfa-1-fetoproteina
Ako se radi analiza kariotipa, često su vidljivi lomovi kromosoma, koji su u skladu s defektom u popravku DNK.
Dijagnoza ataksija-teleangiektazija potvrđuje se identifikaciranjem mutacija na oba alela gena za ATM protein. Budući da nositelji ataksija-teleangiektazije obično ostanu asimptomatski, testiranje prvih krvnih srodnika može pomoći u predviđanju njihove šanse da dobiju bolesno dijete.
Testiranja za endokrinološke poremećaje i karcinome vrši se na osnovu kliničke slike.
Liječenje
Liječenje ataksija-teleangiektazija sindroma
Liječenje s profilaktičkim antibioticima i imunoglobulinima može pomoći pacijentima s ataxia-teleangiektazija sindromom.
U jednom malom istraživanju liječenje amantadinom dovelo je do minimalnog poboljšanja u motornim funkcijama, ali nema učinkovitog liječenja za progresivno neurološko pogoršanje koje dovodi do smrtnog ishoda, obično do 30. godine.
Kemoterapija je često indicirana za liječenje karcinoma.
Ključne poruke
-
Ataksija-teleangiektazija sindrom je autosomno-recesivna primarna imunodeficijencija koja uključuje kombinirani humoralni i stanični nedostatak.
-
Ataksija je često prvi simptom i obično se razvija kada djeca počinju hodati.
-
Nema učinkovitog liječenja progresivnog neurološkog pogoršanja.