Povijesno se "nesposobnost" smatrala prije svega kliničkim nalazom, a "inkompetentnost" se smatrala pravnim nalazom. Ta razlika, barem u terminologiji, više nije čvrsto priznata; većina državnih zakona sada koristi "nesposobnost", a ne "inkompetentnost", iako se izrazi često koriste kao istoznačnice. Sada je korisnija razlika u terminologiji između kliničke nesposobnosti i pravne inkompetentnosti tijekom donošenja odluke u zdravstvu.
Osobe koje imaju kliničku i pravnu sposobnost u pogledu zdravstvene zaštite imaju pravo donositi zdravstvene odluke, uključujući odbijanje medicinski nužne njege, čak i ako smrt može nastati kao posljedica odbijanja. Ljudi koji nemaju obje sposobnosti ne mogu donositi zdravstvene odluke. Međutim, ako pacijent za kojeg liječnik smatra da nema kliničku sposobnost izražava sklonost zdravstvenoj odluci, liječnik nema pravo poništiti tu preferenciju, osim ako sud također ne smatra da osoba nema pravnu sposobnost za donošenje takve odluke.
Klinička sposobnost
Klinička sposobnost donošenja zdravstvenih odluka je vještina razumijevanja prednosti i rizika predložene zdravstvene mjere, razumijevanje mogućih alternativa te donošenja i priopćenja zdravstvene odluke. Procjena ove sposobnosti zahtijeva procjenu sljedećeg:
-
Medicinski čimbenici (npr. pacijentovo zdravstveno stanje, senzorni deficit, nuspojave lijekova, emocionalni i psihijatrijski problemi)
-
Funkcionalne sposobnosti (tjelesne, kognitivne i psihološke)
-
Okolišni čimbenici (npr. rizici, potpore, prepreke sposobnosti)
Odgovarajući zdravstveni radnici određuju ovu vrstu sposobnosti kad je potrebno i dokumentiraju postupak utvrđivanja. Kvalificirani zdravstveni radnici, kako su definirani državnim zakonima te su zakonski ovlašteni za donošenje tih odluka u gotovo svim državama sukladno unaprijeđenim državnim zakonskim direktivama. Sudovi se uključuju samo kad pacijent ili netko drugi osporavaju samo odlučivanje ili neki drugi aspekt postupka.
Klinička sposobnost specifična je za određenu zdravstvenu odluku i stoga je ograničena tom odlukom. Razina kliničke sposobnosti potrebna za donošenje zdravstvene odluke ovisi o složenosti te odluke. Pacijent s određenim smanjenjem kapaciteta, čak i onaj s prilično ozbiljnim kognitivnim deficitom, još uvijek može imati dovoljno sposobnosti za donošenje jednostavnih zdravstvenih odluka, poput toga hoće li dopustiti rektalni pregled ili postavljanje intravenske kanile. Međutim, istom pacijentu možda nedostajati sposobnost odlučivanja hoće li sudjelovati u kliničkom ispitivanju.
Treba poduzeti sva moguća nastojanja da se pacijent uključi u donošenje odluka. Ignoriranje odluke bolesnika s sposobnošću ili prihvaćanje odluke pacijenata bez sposobnosti je neetično i riskira građansku odgovornost. Pacijentova vještina da provede odluku je također važna tijekom liječničke procjene. Na primjer, pacijent sa slomljenom nogom može biti u mogućnosti donijeti odluku o povratku kući, ali također može biti nesposoban za samoliječenje tijekom oporavka. Pružanje potrebne podrške za provođenje odluke postaje važan cilj skrbi.
Sposobnost može biti isprekidana, promjenljiva i pod utjecajem okoline. Pacijenti kojima nedostaje sposobnost zbog intoksikacije, delirija, kome, jake depresije, uznemirenosti ili drugog oštećenja mogu povratiti sposobnost kad se oštećenje otkloni. Za dobivanje suglasnosti za liječenje pacijenta kojem nedostaje klinička sposobnost, zdravstveni djelatnici moraju kontaktirati pravnog zastupnika ili punomoćnika koji su određeni pacijentovom trajnom punomoći za zdravstvene odluke ili drugim zakonski ovlaštenim zamjenama (surogatima) ( vidi: Pristanak i nadomjesno donošenje odluka). Ako je potrebna hitna ili hitna pomoć (npr. za nesvjesnog pacijenta nakon akutnog događaja) i nema određenog zakonskog surogata ili je surogat nedostupan, primjenjuje se doktrina pretpostavljenog pristanka: pretpostavlja se da pacijenti pristaju na bilo koje nužno hitno liječenje. Proces donošenja hitnih zdravstvenih odluka za ljude koji ne mogu sami donositi odluke rijetko je predmet sudskih sporova.
Pravna sposobnost
Pravna sposobnost (koja se naziva i kompetencija) je pravni status; ne može se utvrđivati od strane zdravstvenih profesionalaca. Međutim, zdravstveni radnici igraju važnu ulogu u postupku procjene. U SAD-u se pretpostavlja da se osobe starije od 18 godina smatraju pravno sposobnima da same donose zdravstvene odluke. Maloljetnici su osobe mlađe od punoljetnosti (obično 18 godina) koje se također smatraju pravno sposobnima. Definicija ove skupine razlikuje se od države do države, ali općenito uključuje maloljetnike koji su u braku, u oružanim snagama ili koji su dobili sudsku uredbu o emancipaciji.
Ljudi ostaju pravno sposobni sve dok ih sudac odgovarajuće nadležnosti ne proglasi pravno nesposobnim u odnosu na neka ili sva područja djelovanja. Ova se izjava obično događa postupkom starateljstva ili skrbništva na sudovima. Pravni zahtjevi za proglašavanje pravne nesposobnosti razlikuju se od države do države. Međutim, obično se zahtijeva potkrepljivanje neke kombinacije sljedećeg:
-
Invalidno stanje (npr. intelektualni invaliditet, mentalni poremećaj, demencija ili drugi moždani poremećaj, kronična upotreba lijekova)
-
Nedostatak kognitivne sposobnosti za primanje i procjenu informacija ili za donošenje ili komuniciranje odluka
-
Nemogućnost da se ispune bitni zahtjevi fizičkog zdravlja, sigurnosti ili brige o sebi bez zaštitne intervencije
-
Nalaz da je starateljstvo ili skrbništvo najmanje restriktivna alternativa za zaštitu osobe
Sve češće, najmanje restriktivni alternativni zahtjev za smanjenom pravnom sposobnošću uključuje razmatranje tehnološke pomoći i podržano donošenje odluka. Podržano donošenje odluka je alternativa zakonskom staratelju i omogućuje osobama s invaliditetom da zadrže svoja prava i sposobnost donošenja odluka uz pomoć pouzdanih savjetnika, kao što su prijatelji, obitelj ili profesionalci, koji služe kao podrška.
Ako liječnici dovode u pitanje pravnu sposobnost osobe, mogu zatražiti mišljenje suda. Od liječnika se može tražiti da daju iskaz na saslušanju ili dostave dokumentaciju za saslušanje radi utvrđivanja poslovne sposobnosti.
Kad sud proglasi osobu pravno nesposobnom, imenuje skrbnika ili staratelja za donošenje pravno obvezujućih odluka za tu osobu, bilo u svim stvarima ili u ograničenom nizu pitanja koja sud odredi. Sudovi također mogu donositi odluke o određenim spornim pitanjima (npr. određenu odluku o liječenju ili značenju određene upute u životnoj volji osobe).
Više informacija