Osteonekroza čeljusti je oralna lezija koja uključuje mandibularnu ili maksilarnu kost. Može biti bolna ili asimptomatska. Dijagnoza se postavlja kada je kost izložena najmanje 8 tjedana. Može se liječiti debridementom, primjenom antibiotika i ispiranjem usne šupljine antisepticima.
Osteonekroza čeljusti još uvijek nema univerzalno prihvaćenu definiciju ni etiologiju, ali se smatra oralnom lezijom koja zahvaća mandibularnu ili maksilarnu kost.
Može nastati spontano ili nakon vađenja zuba, traume, primjene visokih doza intravenskih bisfosfonata ili visokih doza denosumaba (120 mg supkutano jednom mjesečno – npr. kod liječenja raka). Osteonekroza čeljusti je češće rezistentni osteomijelitis nego prava osteonekroza, posebice kada se javlja nakon terapije bisfosfonatima.
Nema dokaza da uobičajena oralna primjena bisfosfonata za liječenje ili prevenciju osteoporoze povećava rizik od razvoja osteonekroze čeljusti. Zbog toga se opravdana primjena bisfosfonata ne bi trebala izbjegavati. Ipak, preporučuje se da se svi potrebni stomatološki zahvati obave prije početka terapije intravenskim bisfosfonatima, kao i da se tijekom terapije potiče dobra oralna higijena i redovita stomatološka skrb (1, 2).
Literatura
-
1. Hellstein JW, Adler RA, Edwards B, et al: Managing the care of patients receiving antiresorptive therapy for prevention and treatment of osteoporosis: Executive summary of recommendations from the American Dental Association Council on Scientific Affairs. J Am Dent Assoc 142(11):1243−1251, 2011. doi: 10.14219/jada.archive.2011.0108
-
2. Khan A, Morrison A, Cheung A, et al: Osteonecrosis of the jaw (ONJ): Diagnosis and management in 2015. Osteoporos Int 27(3):853–859, 2016. doi: 10.1007/s00198-015-3335-3
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi osteonekroze čeljusti
Osteonekroza čeljusti može dugo vremena biti bez simptoma. Simptomi imaju tendenciju pojavljivanja s prvim kliničkim znakovima, iako se bol može pojaviti i ranije. U kasnijim stadijima, osteonekroza čeljusti najčešće se manifestira bolnošću i gnojnim iscjetkom iz zahvaćene kosti mandibule, dok je maksila znatno rjeđe zahvaćena. Mogu biti zahvaćeni zubi i gingiva. U nekim slučajevima dolazi do razvoja intraoralnih ili ekstraoralnih fistula.
Dijagnoza
Dijagnoza osteonekroze čeljusti
Osteonekroza čeljusti se dijagnosticira ukoliko postoji nekrotična kost u maksili ili mandibuli tijekom najmanje 8 tjedana.
Liječenje
Liječenje osteonekroze čeljusti
Jednom kada se razvije, osteonekrozu čeljusti je teško liječiti i liječenje bi trebao voditi oralni kirurg s iskustvom. Liječenje obično uključuje ograničeni debridement, primjenu antibiotika i antibakterijska ispiranja usne šupljine (npr. klorheksidinom; 1).
Kirurška resekcija zahvaćenog područja može pogoršati stanje te se ne preporuča kao početni oblik liječenja.
Literatura
-
1. Hellstein JW, Adler RA, Edwards B, et al: Managing the care of patients receiving antiresorptive therapy for prevention and treatment of osteoporosis: Executive summary of recommendations from the American Dental Association Council on Scientific Affairs. J Am Dent Assoc 142(11):1243−1251, 2011. doi: 10.14219/jada.archive.2011.0108