Uzrok je često nejasan, ali poremećaju mogu doprinijeti psihološki (npr, tjeskoba, depresija) i socijalni čimbenici (npr, manjak prijatelja, osjećaj odbačenosti od strane vršnjaka, vršnjačko nasilje). Ako izbjegavajuća ponašanja u svezi škole eskaliraju do točke u kojoj dijete značajno izostaje s nastave to može biti pokazatelj ozbiljnijih problema ( vidi: Pregled anksioznih poremećaja u djece i adolescenata). Osjetljivo dijete može pretjerano reagirati sa strahom na učiteljevu strogost ili opomene. Promjene u nastavnom osoblju ili kurikulumu mogu potaknuti školski otpor u djece s posebnim obrazovnim potrebama. Mlađa djeca imaju sklonost manifestiranju somatskih tegoba (npr. bol u trbuhu, mučninu) ili koriste izgovore kako bi izbjegli školu. Neka djeca otvoreno odbijaju ići u školu. Alternativno, djeca mogu ići u školu bez poteškoća, ali postaju tjeskobna ili tijekom školskog dana razvijaju tjelesne simptome te često i redovito idu medicinskoj sestri. Ovakvo ponašanje se razlikuje od ponašanja adolescenata koji jednostavno mogu odlučiti da ne pohađaju školu(markiranje; vidi također Školski problemi u adolescenciji).

Izbjegavanje škole ima tendenciju da proizlazi iz

• Lošeg uspjeha u školi

• Obiteljskih problema

• Poteškoća s vršnjacima

Većina djece se oporavi od izbjegavanja škole, iako se kod nekih ponovno javlja nakon neke prave bolesti ili praznika.

Podučavanje kod kuće općenito nije riješenje. Djeca s izbjegavanjem škole trebaju se odmah vratiti u školu kako ne bi zaostali sa školskim gradivom. Ako je izbjegavanje škole toliko intenzivno da ometa djetetovu aktivnost i ako dijete ne reagira na jednostavno uvjeravanje od strane roditelja ili nastavnika, može biti opravdano upućivanje stručnjaku za mentalno zdravlje.

Liječenje izbjegavanja škole treba uključivati komunikaciju između roditelja i školskog osoblja, redovito pohađanje škole, a ponekad i terapiju koja uključuje obitelj i dijete s psihologom. Terapija uključuje liječenje temeljnih poremećaja, prilagodbu školskog kurikuluma djeci koja imaju poteškoće u učenju ili druge posebne obrazovne potrebe, te tehnike ponašanja za suočavanje sa stresom u školi.

(vidi također Pregled problema ponašanja u djece)