Renalna kortikalna nekroza je posljedica ozljede renalnih arteriola i vodi u zatajenje bubrega. To rijetko stanje se tipično javlja u novorođenčadi, u trudnica ili nakon porođaja uz sepsu ili druge komplikacije trudnoće. Javljaju se makrohematurija, bolovi u slabinama, oligurija, vrućica i znaci zatajenja bubrega, no obično prevladavaju simptomi osnovne bolesti. Simptomi osnovnih poremećajem mogu prevladati. Dijagnoza se postavlja pomoću MR, CT, UZ, izotopne scintigrafije ili biopsije bubrega. Smrtnost nakon 1 god. iznosi >50%. Liječenje je usmjereno na osnovnu bolest i na održavanje bubrežne funkcije.
Kod kortikalne nekroze bubrega obostrano oštećenje renalnih arteriola uzrokuje destrukciju i kalcificiranje kortikalnih tkiva te AZB. Bubrežno kortikalno tkivo na kraju kalcificira. Jukstamedularni korteks, medula i uski sloj tkiva odmah ispod kapsule su pošteđeni.
Etiologija
Lezija je obično posljedica arterijske hipoperfuzije zbog žilnog spazma, mikrožilnih oštećenja ili intravaskularne koagulacije.
Oko 10% slučajeva nalazi se u novorođenčadi i male djece. Komplikacije trudnoće i bakterijska sepsa povećavaju rizik kako u novorođenčadi, tako i u rodilja. Ostali uzroci (npr, diseminirana intravaskularna koagulacija [DIC]) Su manje česti (vidi tablicu).
Uzroci kortikalne nekroze bubrega
Simptomi i znaci
Javljaju se makrohematurija, lumbalni bolovi, a ponekad i oligurija ili čak anurija. Vrućica je česta, kao i zatajenje bubrega uz hipertenziju. Međutim, ovi simptomi su obično prekriveni slikom osnovne bolesti.
Dijagnoza
Na dijagnozu treba posumnjati kad se tipični simptomi jave u osobe s potencijalno uzročnim stanjem.
Slikovni prikazi mogu ponekad potvrditi dijagnozu. CT angiografiji obično se daje prednost, unatoč rizicima korištenja jodnog kontrastnog sredstva. Zbog rizika od nefrogene sistemske fibroze, korištenje Magnetske angiografije s Gd se ne preporučuje u ovih bolesnika, koji obično imaju ozbiljne bubrežne disfunkcije.
Alternativu pruža radioizotopna scintigrafija bubrega pomoću dietilentriamin pentaoctene kiseline. Prikažu se uvećani bubrezi bez opstrukcije, s malo ili bez protoka krvi. Biopsija bubrega - samo ako za to nema kontraindikacija, a dijagnoza je nejasna. Tako se dobiva definitivna dijagnoza i prognostička ocjena.
Analiza urina, CBC, jetreni testovi, elektroliti u serumu i testovi bubrežne funkcije su rutinski. Pretrage krvi i mokraće obično potvrđuju dijagnozu AZB ili KZB (npr. porast kreatinina, ureje, K) i upućuju na mogući uzrok. Teške abnormalnosti elektrolita mogu biti prisutne ovisno o uzroku (npr hiperkalijemija, hiperfosfatemija, hipokalcemija). Često se nalazi leukocitoza (čak i kad nije u pitanju sepsa); uz hemolizu, DIK ili sepsu javljaju se anemija i trombocitopenija. Transaminaze mogu porasti pri relativnoj hipovolemiji (npr. septički šok, postpartalno krvarenje). Ako se sumnja na DIC, potrebni su testovi koagulacije Ako je uzrok DIK, koagulogram otkriva snižen fibrinogen, povećana razina razgradnih produkata fibrinogena i produžen INR. Analiza mokraće tipično otkriva proteinuriju, hematuriju i razne cilindre.
Prognoza
Prognoza bubrežne kortikalne nekroze bila je loša u prošlosti, sa smrtnošću > 50% u prvoj godini. U novije vrijeme, s razvojem suportivne terapije, smrtnost 1-god može biti oko 20%, a do 20% preživjelih može oporaviti neke bubrežne funkcije.
Liječenje
Liječenje je usmjereno na osnovni poremećaj i na održavanje bubrežne funkcije.
Ključne poruke
-
To rijetko stanje se tipično javlja u novorođenčadi, u trudnica ili nakon porođaja uz sepsu ili druge komplikacije trudnoće.
-
Posumnjat ćemo na dijagnozu u rizičnih bolesnika koji razvijaju tipične simptome (npr makro hematurija, jaka bol, smanjena diureza, groznica, hipertenzija).
-
Potvrditi dijagnozu prikazom bubrežne vaskulature , obično CT angiografijom.
-
Liječiti osnovni poremećaj.