Farmakokinetika se najbolje definira kao proces kroz koji lijek prolazi u tijelu, on uključuje
Sa starenjem, pojavljuju se promjene u svim tim područjima; neke promjene su klinički relevantnije. Metabolizam i izlučivanje mnogih lijekova se smanjuje, zahtijevajući da se doze nekih lijekova smanje. Toksičnost se može polako razvijati jer se koncentracije kronično korištenih lijekova povećavaju za 5 do 6 poluvremena raspada, dok se ne postigne stabilno stanje. Na primjer, neki benzodiazepini (diazepam, flurazepam, klordiazepoksid) imaju vrijeme polu-života do 96 sati u starijih bolesnika; znakovi toksičnosti možda se neće pojaviti do nakon nekoliko dana i tjedana nakon što je terapija započeta
Apsorpcija
Unatoč smanjenju površine tankog crijeva vezanu uz dob, smanjenom pražnjenju želuca, povećanju pH želuca, promjene u apsorpciji lijeka u pravilu nemaju kliničke posljedice u slučaju većine lijekova. Jedna klinički relevantna iznimka je kalcij-karbonat koji zahtijeva kiselu okolinu za optimalnu apsorpciju. Prema tome, povećanje želučanog pH - koje može biti povezano sa starošću (kao što je atrofični gastritis) ili povezano s lijekom (kao što je slučaj s inhibitorima protonske pumpe) - može smanjiti apsorpciju kalcija i povećati rizik od zatvora. Prema tome stariji bolesnici trebaju koristiti neku kalcijevu sol (npr. kalcij citrat) koji se lakše otapa u manje kiseloj okolini. Drugi primjer izmijenjene apsorpcije uz povećani želučani pH je rano otpuštanje enterički obloženih oblika lijekova (npr. enterički obloženi aspirin, enterički obloženi eritromicin) koji povećavajući rizik od probavnih nuspojava.
Distribucija
S godinama, tjelesna mast se općenito povećava a ukupna količina vode u tijele se smanjuje. Povećani udio masti povećava volumen distribucije izrazito lipofilnih lijekova ( kao npr. diazepama, klordiazepoksida) i produžava njihovo poluvrijeme eliminacije.
Starenjem opada razina serumskog albumina uz porast kiselog α1–glikoproteina, no klinički učinak ovih promjena na vezivanje lijekova u serumu varira kod različitih lijekova. Kod bolesnika s akutnim poremećajem ili malnutricijom naglo smanjenje koncentracije albumina može povećati učinke lijekova, jer se može povećati serumska koncentracija nevezanog (slobodnog) lijeka. Fenitoin i varfarin su primjeri lijekova s većom opasnošću za razvoj toksičnih učinaka kada se razina serumskog albumina smanji.
Metabolizam u jetri
Metabolizam u jetri preko citokrom P-450 enzimskog sustava smanjeje se s godinama. Za lijekove sa smanjenim metabolizmom u jetri ( Efekt starenja na metabolizam i eliminaciju nekih lijekova), klirens tipično pada za 30–40%. Teoretski, doze održavanja lijekova treba smanjiti za taj postotak; ipak, stopa metabolizma lijeka uvelike varira od osobe do osobe i potrebna je individualna prilagodba doze.
Jetreni klirens lijekova metaboliziranih reakcijom I faze (oksidacija, redukcija, hydroliza- Efekt starenja na metabolizan i eliminaciju nekih lijekova) će se vjerojatnije produžiti u starijih osoba. Dob ne utječe u većoj mjeri na klirens lijekova koji se metaboliziraju konjugacijom i glukuronidacijom (reakcije II faze).
Metabolizam prvog prolaza (metabolizam, obično putem jetre, koji se pojavljuje prije prije nego što lijek dođe do sistemske cirkulacije) također je pod utjecajem starenja, smanjujući se za oko 1% godišnje nakon 40. godine života. Prema tome, za dozu oralno danog lijeka, starije osobe mogu imati višu razinu cirkulirajućeg lijeka. Važni primjeri lijekova s visokim rizikom od toksičnih učinaka uključuju nitrate, propranolol, fenobarbital i nifedipin.
I drugi čimbenici mogu utjecati na jetreni metabolizam lijekova, uključujući pušenje, smanjen krvni protok jetre u bolesnika sa srčanim popuštanjem i uzimanje lijekova koji induciraju ili inhibiraju citokorm P-450 metaboličke enzime.
Eliminacija bubrezima
Jedna od najvažnijih farmakokinetskih promjena povezanih sa starenjem je smanjena bubrežna eliminacija lijekova. Nakon 40. godine života klirens kreatinina se smanjuje prosječno 8 ml / min / 1,73 m2/po desetljeću; ipak, smanjenje vezano uz dob bitno se razlikuje od osobe do osobe. Koncentracije serumskog kreatinina se obično kreću u normalnom rasponu unatoč smanjenju GFR-a jer starije osobe općenito imaju manju mišićnu masu i manje su fizički aktivne u odnosu na mlađe osobe pa posljedično tome stvaraju manje kreatinina. Održavanje normalne razine kreatinina u serumu može zavarati liječnike koji pretpostavljaju da te vrijednosti odražavaju normalnu funkciju bubrega. Uz glomeruralnu, paralelno slabi i tubularna funkcija.
Te promjene smanjuju bubrežnu eliminaciju mnogih lijekova (vidi Učinci starenja na metabolizam i eliminaciju nekih lijekova). Kliničke posljedice ovise o omjeru koliko eliminacija bubregom učestvuje u ukupnoj sistemskoj eliminaciji te o terapeutskom indeksu (omjer najviše podnošljive doze prema najnižoj efektivnoj dozi) lijeka. Klirens kreatinina (mjeren ili procijenjen na osnovu računalnog programa ili putem fomule kao što je Cockcroft-Gault— vidi Evaluacija Bubrežnog Pacijenta:Klirens kreatinina) koristi se kao vodič u doziranju većine lijekova elimiranih putem bubrega. Dnevna doza lijekova koji se značajno oslanjaju na eliminaciju bubrezima trebala bi biti smanjena i / ili učestalost primjene bi trebala biti smanjena. Kako je funkcija bubrega dinamična, doze održavanja lijekova mogu trebati prilagodbu kada se bolesnik razboli ili dehidrira ili se oporavlja od recentne dehidracije.
Utjecaj starenja na metabolizam * i eliminaciju nekih lijekova