Uobičajene bolesti šake uključuju razne deformacije, gangliji, infekcije, Kienböckova bolest, sindromi kompresije živaca, neinfektivni tenosinovitis, i osteoartritis. Kompleksni regionalni bolni sindrom (Refleksna simpatička distrofija) i ozljede šake o kojima se raspravlja na drugom mjestu.
Deformacije šake
Deformacije mogu biti posljedica općih bolesti (npr. artritis) ili dislokacija, prijeloma i drugih lokaliziranih poremećaja. Većinu netraumatskih lokaliziranih poremećaja dijagnosticira se fizikalnim pregledom. Kad se deformitet šake u potpunosti učvrsti, ne može ga se bitno mijenjati udlagama, vježbama i drugim konzervativnim mjerama.
Infekcije u području šake
Česte bakterijske infekcije u području šake su paronihija, inficirani ugrizi, panaricij, palmarni apsces te infektivni tenosinovitis fleksora. Herpetička zanoktica je virusna infekcija distalne falange. Infekcija obično počinje s konstantnim, intenzivnim, pulzirajućim bolom i dijagnosticira se kliničkim pregledom. Ponekad se snimi i radiogram (npr. ugrizi, tenosinovitis fleksora) radi otkrivanja skrivenih stranih tijela, koja se ipak ne moraju pronaći ako su malena ili propuštaju rendgenske zrake (radiolucentna).
Liječenje se sastoji od kirurških zahvata i davanja antibiotika. U obzir se mora uzeti i povećana incidencija infekcije zajednice stečenih i bolničkim meticilin-rezistentnih Staphylococcus aureus (MRSA) sojeva (1). Nekomplicirane infekcije MRSA najbolje se liječe incizijama i drenažama (2). Ako postoji visoka učestalost MRSA-e, a infekcija je teška, preporuča se pacijenta hospitalizirati te u terapiju uvesti vankomicin ili daptomicin (za IV primjenu), te savjetovati se sa specijalistom za zarazne bolesti. U ambulantno liječenih pacijenata primjenjuje se sulfametoksazol / trimetoprim, klindamicin, doksiciklin, ili linezolid (za oralnu primjenu). Ako se u brisu i kulturi isključi MRSA, primjenjuju se nafcilin, kloksacilin, dikloksacilin ili 1. ili 2. generacija cefalosporina.
Sindromi kompresije živaca u šaci
U česte sindrome kompresije živaca ubrajaju se sindrom karpalnog tunela, sindrom kubitalnog tunela i sindrom radijalnog tunela. Pritisak na živce obično izaziva parestezije, koje se mogu izazvati kuckanjem komprimiranog živca, obično jagodicom prsta ispitivača(Tinelov znak). Sumnja na kompresiju živca se potvrđuje ispitivanjem živčane provodljivosti i distalne latencije (kašnjenja) koje točno mjere motornu i senzornu provodljivost žica. Početno liječenje je mahom konzervativno ( npr. mirovanje, modifikacija položaja šake na radnom mjestu, imobilizacija udlagom, kortikosteroidne injekcije), no ponekad je neophodna kirurška dekompresija (neuspješno konzervativno liječenje, ozbiljni motorni ili senzorni ispadi).
neinfektivni tenosinovitis
( vidi: Tendinitis i tenosinovitis.)
Tenosinovitis može uključivati bilo koju od tetiva u ili oko ruke. Uobičajena stanja uključuju digitalni flexor tendinitis i tenosinovitis (trigger finger) i De Quervain sindrom.
Literatura
-
1. O'Malley M, Fowler J, Ilyas AM: Community-acquired methicillin-resistant Staphylococcus aureus infections of the hand: Prevalence and timeliness of treatment. J Hand Surg Am 34(3):504–508, 2009. doi: 10.1016/j.jhsa.2008.11.021.
-
2. Chen WA, Plate JF, Li Z: Effect of setting of initial surgical drainage on outcome of finger infections. J Surg Orthop Adv 24(1):36–41, 2015.
Procjena
Anamneza i klinički pregled često usmjeravaju na dijagnozu poremaćaja u području šake.
Anamneza
Anamneza treba sadržavati podatke o traumi i drugim događajima koji bi mogli biti vezani uz smetnje. Bilježe se deformiteti i njihovo trajanje, kao i problemi s pokretljivošću. Ispituje se priroda bolova, trajanje, jačina, kao i čimbenici koji ih izazivaju, pogoršavaju ili ublažavaju. Treba obratiti pažnju i na prateće simptome, kao što su vrućica, otekline, osipi, Raynaudov sindrom, parestezije ili kljenuti.
Fizikalni pregled:
Ispitivanje treba uključivati inspekciju crvenila, otekline, ili deformiteta i palpaciju radi otkrivanja mjesta boli. Kako bi se isključile ozljede tetive provjerava se raspon aktivnih kretnji. Ispitivanje pasivnih pokreta otkriva prisutnost fisiranih deformiteta, te koja specifična kretnja pojačava bol. Senzibilitet se najtočnije provjerava diskriminacijom dviju točaka pomoću dva kraja spajalice za papir. Ispituje se motorika mišića koje inerviraju radijalni, medijalni i ulnarni živac. Pregled krvnih žila uključuje radijalni i ulnarni puls, procjenu kapilarnog punjenja te Allenov test. (). Testovi opterećenja pomažu pri sumnji na ozljedu tipičnu za specifični ligament (npr. ulnarni kolateralni ligament kod lugarskog palca). Provokacijski testovi mogu pomoći u dijagnostici tenosinovitisa i sindroma kompresije živca.
Testiranje
Laboratorijski testovi pomažu u postavljanju dijagnoze upalnih artropatija (npr, reumatoidni artritis), ali inače imaju ograničenu ulogu.
Radiogram i MR su korisni pri povredama, artritisu i Kienböckovoj bolesti ili za isključivanje skrivenog stranog tijela koje zna biti izvor infekcije.
MRI i ultrazvuk može pomoći procijeniti strukturu tetive i integritet i otkrivanje dubokih apscesa. Ultrazvuk visoke rezolucije omogućuje snimanje u realnom vremenu pri pokretu i posebno je korisan za procijenu tetiva i sinovitisa.
Ispitivanje živčane provodljivosti pomaže u otkrivanju sindroma kompresije živaca.
Skeniranje kostiju je alternativa MR za dijagnosticiranje okultnih prijeloma i može pomoći u postavljanju dijagnoze kompleksnog regionalnog bolnog sindroma.