Odjeljak o liječenju bipolarnog poremećaja je opsežno revidiran s odvojenim odjeljcima za liječenje manije i depresije. Osim toga, reference za više odjeljaka su proširene i ažurirane.
Premda se ponekad smatra kako su djetinjstvo i adolescencija razdoblje bezbrižnog uživanja, čak do 20% djece i adolescenata ima jedan ili više duševnih poremećaja koji se mogu dijagnosticirati (1). S porastom dobi, sve više djece razvija jedan ili više poremećaja. Ukupno gledano, oko 27,9% adolescenata u SAD-u u dobi od 13 do 17 ispunjava kriterije za 2 ili više poremećaja (2). Nedavne studije koje prate djecu od rođenja do odrasle dobi pokazuju da većina poremećaja mentalnog zdravlja odraslih počinje u ranom djetinjstvu i adolescenciji (3, 4). Zabilježeno je da geni povezani s poremećajima mentalnog zdravlja pokazuju visoku ekspresiju tijekom cijelog životnog vijeka, počevši od 2. tromjesečja i utječu na neurorazvojne procese, što može objasniti njihov početak u ranoj životnoj dobi (5). Mnogi od ovih poremećaja se mogu promatrati kao pretjerana ili iskrivljena normalna ponašanja i osjećaji.
Djeca i adolescenti se, kao i odrasli, razlikuju po temperamentu; neki su sramežljivi i povučeni; drugi su društveno veseli. Neki su metodični i oprezni; drugi su impulzivni i neoprezni. Da li se dijete ponaša kao tipično dijete ili ima poremećaj definirano je prisutnošću oštećenja i stupnjem uznemirenosti povezanim sa simptomima. Na primjer, djevojčica stara 12 godina se može uplašiti analize lektire pred svojim razredom. Taj bi se strah mogao promatrati kao poremećaj socijalne anksioznosti samo ako su njezini strahovi dovoljno ozbiljni da uzrokuju značajan stres i izbjegavanje.
Postoji puno preklapanja između simptoma mnogih poremećaja i ometajućih ponašanja i emocija kod normalne djece. Stoga se mnoge strategije korisne za rješavanje problema u ponašanju djece mogu koristiti i kod djece s mentalnim poremećajima. Nadalje, prikladno upravljanje problemima u ponašanju u djetinjstvu može smanjiti rizik od razvoja temperamentno osjetljive djece koja će razviti potpuni poremećaj. Također, učinkovito liječenje nekih poremećaja (npr. anksioznosti) tijekom djetinjstva može smanjiti rizik od poremećaja raspoloženja kasnije u životu.
Najčešći mentalni poremećaji djetinjstva i adolescencije spadaju u sljedeće kategorije:
Shizofrenija i srodni poremećaji su mnogo rjeđi.
Katatonija je češća od shizofrenije u dječjoj dobi. Može predstavljati psihijatrijski poremećaj, ali se često javlja u sklopu drugih medicinskih stanja (npr. infekcije, metabolički poremećaji, autoimuna stanja) i kao takvu je pedijatri ne otkrivaju (6).
Međutim, djeca i adolescenti često imaju simptome i poteškoće koji prelaze preko različitih dijagnostičkih granica. Na primjer, više od 25% djece s ADHD-om ima anksiozni poremećaj, a 25% zadovoljava kriterije za poremećaj raspoloženja.
Literatura
-
1. Merikangas KR, He JP, Burstein M, et al: Lifetime prevalence of mental disorders in US adolescents: Results from the National Comorbidity Study – Adolescent Supplement (NCS-A). J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 49(10):980-989, 2010.
-
2. Kessler RC, Avenevoli S, McLaughlin KA, et al: Lifetime comorbidity of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey – Replication Adolescent Supplement (NCS-A). Psychol Med 42(9)1997-2010, 2012.
-
3. Dalsgaard S, Thorsteinsson E, Trabjerg BB, et al: Incidence rates and cumulative incidences of the full spectrum of diagnosed mental disorders in childhood and adolescence. JAMA Psychiatry, 77(2):155-164, 2020. doi: 10.1001/jamapsychiatry.2019.3523
-
4. Caspi A, Houts RM, Ambler A, et al: Longitudinal assessment of mental health disorders and comorbidities across 4 decades among participants in the Dunedin birth cohort study. JAMA Netw Open 3(4):e2032210, 2020.
-
5. Lee PH, Anttila V, Won H, et al: Genome-wide meta-analysis identifies genomic relationships, novel loci, and pleiotropic mechanisms across eight psychiatric disorders. Cell2019. doi.org/10.1101/528117
-
6. Dhossche DM, Wachtel LE: Catatonia is hidden in plain sight among different pediatric disorders: A review article. Pediatr Neurol 43(5):307-315, 2010. doi: 10.1016/j.pediatrneurol.2010.07.001
Procjena
Procjena duševnih tegoba ili simptoma u djece i adolescenata se razlikuje od procjene u odraslih u važnim pogledima.
-
Razvojni kontekst u djece je neobično važan. Ponašanja koja su u male djece normalna mogu u starijoj dobi, ukoliko su i dalje prisutna, biti pokazateljem ozbiljne duševne bolesti.
-
Djeca postoje u kontekstu obiteljskog sustava, i taj sustav ima dubok utjecaj na dječje simptome i ponašanja; za normalnu djecu koja žive u obitelji uzdrmanoj obiteljskim nasiljem i zlouporabom tvari može se površno činiti da ona sama imaju jedan ili više mentalnih poremećaja.
-
Djeca također postoje u kontekstu okolišnih stresora kao što su COVID-19 pandemija i vojni sukob. Posljedični poremećaj kritičnih rutina i izolacija od šire obitelji, vršnjaka, učitelja te kulturnih i vjerskih skupina imaju značajan utjecaj, osobito na najranjivije skupine (1).
-
Djeca često nemaju spoznajnu i jezičnu profinjenost potrebnu za točno opisivanje svojih simptoma. Zbog toga se kliničar mora izrazito osloniti na vlastito neposredno opažanje, poduprto opažanjima drugih, primjerice roditelja i nastavnika.
U mnogim slučajevima, razvojne i ponašajne probleme (primjerice, slab akademski napredak, kašnjenja u usvajanju jezika, deficiti u socijalnim vještinama) je teško razlikovati od onih uzrokovanih mentalnim poremećajima. U takvim slučajevima razvojno i neuropsihološko testiranje mora biti dio obrade.
Zbog ovih čimbenika obrada djeteta s mentalnim poremećajem je tipično složenija od iste takve obrade odrasle osobe. Na sreću, mnogi slučajevi nisu teški i može ih na kompetentan način riješiti liječnik primarne zdravstvene zaštite. Međutim, u teškim slučajevima je najbolje postupati uz savjetovanje sa specijalistom dječje i adolescentne psihijatrije.
Literatura