Epizoda zadržavanja daha predstavlja napad kod kojega dijete neposredno nakon događaja koji ga je uplašio ili emocionalno uzbudio ili izazvao bolno iskustvo, prestane disati bez utjecaja svoje volje i na kratko vrijeme izgubi dah.

(vidi također Pregled problema ponašanja u djece)

Epizode zadržavanja daha se događaju u 5% inače zdrave djece. One obično počinju u prvoj godini života s vrhom u dobi od 2 godine. U 50% djece nestaju do dobi od 4 god., a u oko 83% do dobi od 8 god. Preostali mogu imati napade sve do odrasle dobi. Epizode zadržavanja daha ne predstavljaju čimbenike rizika za pravu epilepsiju, ali mogu biti povezane s povećanim rizikom od epizoda nesvjestice u odrasloj dobi.

Postoje dva oblika epizoda zadržavanja daha:

• Cijanotični oblik:koji je češći, zbiva se kao dio ispada ili zbog prijekora ili drugog uzbuđujućeg događaja.

• Blijedi oblik: tipično nastaje nakon bolnog iskustva, poput pada i udarca glavom, ali može uslijediti i nakon zastrašujućih ili iznenadnih događaja.

Oba oblika su nevoljna i lako ih se razlikuje od rijetkih kratkih razdoblja voljnog zadržavanja daha kod tvrdoglave djece, koja bez iznimke nastavljaju normalno disati nakon što dobiju ono što su htjela ili kada im postane neudobno ako ne dobiju ono što su htjela.

Za vrijeme cijanotičnog napada, dijete zadržava dah (bez da je nužno svjesno da to čini) sve dok ne izgubi svijest. Tipično, dijete vrisne, izdahne i prestane disati. Ubrzo potom, dijete poplavi i nastupi nesvijest. Može doći do kratke konvulzije. Nakon nekoliko sekunda se disanje uspostavi, a vraćaju se normalna boja kože i svijest. Napad je moguće prekinuti stavljanjem hladne tkanine na djetetovo lice. Usprkos zastrašujućeg izgleda napada, roditelji moraju pokušati izbjeći potkrijepljivanje ponašanja koje dovodi do njega. Kako se dijete oporavlja, roditelji bi trebali provoditi kućna pravila. Dobra je strategija odvraćanje djetetove pažnje i izbjegavanje situacija koje dovode do ispada bijesa. Za cijanotičnu epizodu zadržavanja daha je utvrđeno da reagira na terapiju željezom, čak i odsustvu anemije, te na liječenje opstruktivne apneje u snu (ako postoji).

Tijekom blijedog napada, stimulacija vagusa jako usporava frekvenciju srca. Dijete prestaje disati, brzo gubi svijest i postaje blijedo i mlohavo. Ako napad traje dulje od nekoliko sekundi, mišićni tonus se pojačava a može doći do konvulzija i inkontinencije. Nakon napada, srce ubrzava rad, disanje ponovno započinje a svijest se vraća bez ikakvog liječenja. Budući da je ovaj oblik rijedak, ukoliko se napadi često pojavljuju može biti potrebna daljnja obrada i liječenje. Istovremeni EKG i EEG može pomoći razlikovati srčane i neurološke uzroke.