Volumno preopterećenje prvenstveno se odnosi na povećanje volumena izvanstanične tekućine. Tipično se javlja kod zatajenja srca, bubrežnog zatajenja, nefrotskog sindroma i ciroze. Retencija natrija dovodi do povećanja ukupnog sadržaja natrija u tijelu. Ovo povećanje uzrokuje različite stupnjeve volumnog preopterećenja. Koncentracija natrija u serumu može biti visoka, niska ili normalna u bolesnika s volumnim preopterećenjem (unatoč povećanju ukupnog sadržaja natrija u tijelu). Mjere liječenja uključuju uklanjanje viška tekućine diureticima ili mehaničko odstranjivanje tekućine dijalizom ili paracentezom.
(Vidi Ravnoteža vode i natrija i Pregled poremećaja volumena tekućina.)
Povećanje ukupnog sadržaja natrija u tijelu ključno je patofiziološko zbivanje. Povećava se osmolalnost koja potiče kompenzacijske mehanizme zadržavanja vode. Kad se u izvanstaničnom odjeljku nakupi stanovita količina tekućine (obično >2.5 L) razvijaju se edemi.
Najčešći uzroci volumnog preopterećenja su:
Dijagnoza
Dijagnoza se uglavnom postavlja klinički. Klinički znaci su porast tjelesne težine i edemi. Položaj i stupanj edema ovise o mnogim čimbenicima, uključujući je li bolesnik nedavno sjedio, ležao ili stajao. Osobitosti kliničke slike variraju ovisno o uzroku te su opisane drugdje u MSDPriručniku.
Koncentracija natrija u serumu može biti visoka, niska ili normalna (unatoč povećanju ukupnog sadržaja natrija u tijelu). Koncentracija natrija u urinu može pomoći u razlikovanju akutnog zatajenja bubrega od drugih akutnih (ne-bubrežnih) uzroka volumnog preopterećenja. Kod zatajenja bubrega koncentracija natrija u mokraći iznosi >20mmol/L, za razliku od zatajenja srca, ciroze i nefrotskog sindroma kada iznosi <10 mmol/L.
Liječenje
Liječenjem nastojimo korigirati uzrok. Načini liječenja srčanog zatajenja, ciroze, bubrežnog zatajenja i nefrotskog sindroma su raspravljeni drugdje u MSDPriručniku, a u mjere liječenja spadaju uporaba diuretika i mehaničke mjere odstranjenja tekućine dijalizom ili paracentezom.
Ograničava se peroralni unos natrija. Diuretici se primjenjuju u srčanom zatajenju, cirozi, bubrežnom zatajenju i nefrotskom sindromu.
Svakodnevno vaganje najbolji je način praćenja učinka liječenja u bolesnika s volumnim preopterećenjem. Brzinu korekcije volumnog preopterećenja treba ograničiti na 0,25 do 0,5 kg tjelesne mase/dan, ovisno o stupnju preopterećenja (brže u slučajevima znatnog preopterećenja, a sporije u slučaju blažeg suviška), imajući u vidu i komorbiditete bolesnika (sporije u slučaju hipotenzije ili bubrežnog zatajenja).
Ambulantne bolesnike treba pažljivo pratiti tijekom forsirane diureze. U slučaju teže disfunkcije sustava organa (ili više organskih sustava) ili ako nije postignuto dostatno poboljšanje primjenom peroralnih diuretika, potrebno je bolesnike liječiti i pratiti u bolničkim uvjetima.