Retinoblastom je rak koji nastaje iz nezrele mrežnice. Simptomi i znakovi obično su leukokorija (bijeli odraz iz zjenice), strabizam te, rjeđe, upala i oslabljen vid. Dijagnoza se zasniva na oftalmoskopskom pregledu te nalazu ultrazvuka, CT–a ili MR-a. Liječenje malih tumora i obostrane bolesti može uključivati fotokoagulaciju, krioterapiju i zračenje. Liječenje uznapredovalih i nekih velikih tumora je enukleacija. Kemoterapija se ponekad primjenjuje da bi se smanjio volumen tumora i u liječenju tumora koji su se proširili izvan oka.
Retinoblastom se pojavljuje u 1/15.000 do 1/30.000 živorođene djece i čini oko 3% zloćudnih tumora dječje dobi. Većina slučajeva se dijagnosticira u djece < 2 godine dok se < 5% slučajeva dijagnosticira u djece > 5 godina. Rak može biti nasljedan; nasljeđuje se uglavnom autosomno dominantno, ali s nepotpunom penetracijom (klinički simptomi nisu uvijek prisutni u pojedinaca koji imaju mutaciju koja uzrokuje bolest). Oko 25% bolesnika ima obostrani tumor, što je uvijek znak nasljednosti. Drugih 15% bolesnika ima nasljedni jednostrani tumor, a preostalih 60% ima nenasljedni jednostrani tumor.
Čini se kako patogeneza nasljeđivanja uključuje mutacijsku inaktivaciju oba alela retinoblastom supresorskog gena (RB1), smještenog na kromosomu 13q14. U nasljednom obliku mutacija u zametnim stanicama pogađa jedan alel u svim stanicama, a kasnija somatska mutacija u stanicama mrežnice mijenja drugi alel (drugi pogodak u ovom modelu “dvostrukog pogotka”), dovodeći do raka. U nenasljednim oblicima vjerojatno dolazi do somatske mutacije oba alela u stanici mrežnice.
Simptomi i znakovi
Pacijenti se tipično prezentiraju s leukokorijom (bijeli refleks zjenice, koji se ponekad naziva zjenica "mačjeg oka") ili strabizmom. Puno rjeđe bolesnik dolazi zbog upale oka ili oslabljenog vida.
Rijetko, tumor već pri prezentaciji može biti diseminiran, putem vidnog živca ili mrežnice, ili krvlju, dovodeći do orbitalne ili mekotkivne mase, lokalno boli u zahvaćenoj kosti, anoreksije ili povraćanja.
Kada se sumnja na ovu dijagnozu, moraju se pažljivo pregledati oba očna fundusa indirektnom oftalmoskopijom uz proširene zjenice djeteta u općoj anesteziji. Tumori izgledaju poput pojedinačnih ili višestrukih sivo–bijelih izdignuća mrežnice; mogu se uočiti tumorske nakupine u staklovini.
Dijagnoza
-
Orbitalni ultrazvuk, CT, ili MR.
-
ponekad se koristi scintigrafija kostiju, aspirat ili biopsija koštane srži i lumbalna punkcija.
Dijagnoza retinoblastoma se obično potvrđuje ultrazvukom, MR-om ili CT–om orbite. U skoro svim tumorima se CT-om mogu otkriti kalcifikacije. Međutim, ako se tijekom oftalmoskopskog pregleda vidni živac doima promijenjenim, za procjenu tumorskog širenja u vidni živac ili žilnicu bolji je MR.
Ako se sumnja na širenje tumora optičkim živcem ili je prisutna opsežna invazija žilnice, mora se napraviti i lumbalna punkcija i MR mozga za procjenu diseminacije. Budući da su udaljene presadnice rijetke, evaluacija koštane srži i scintigrafija skeleta se rade kod pacijenata s koštanim simptomima.
Djecu koja imaju roditelja ili braću / sestre s anamnezom retinoblastoma, trebao bi ubrzo nakon rođenja pregledati oftalmolog, a nakon toga svaka 4 mjeseca do 4. godine života. Bolesnici s retinoblastomom trebaju molekularno genetsko testiranje, i ako se utvrdi postojanje mutacije u zametnim stanicama roditelje bi također trebalo testirati na prisutnost iste mutacije. Sljedeća djeca roditelja kod kojih je pronađena mutacija u zametnim stanicama trebala bi se podvrći istoj genskoj pretrazi i redovitim oftalmološkim pregledima. Rekombinantne DNK probe mogu biti korisne pri otkrivanju asimptomatskih nosilaca.
Prognoza
Ako se tumor liječi dok je još unutar oka može se izliječiti > 90% bolesnika. Prognoza bolesnika s metastatskom bolešću je loša.
Bolesnici s nasljednim retinoblastomom imaju povećanu incidenciju druge zloćudne bolesti, od kojih oko 50% nastaje u zračenom području. Ovi tumori mogu obuhvaćati sarkome i maligne melanome. Oko 70% pacijenata koji će razviti 2. rak, razviju ga unutar 30 godina od dijagnoze primarnog retinoblastoma.
Liječenje
Cilj liječenja retinoblastoma bi trebao biti izlječenje, ali i pokušaji da se sačuva što je moguće više vid su također prikladni. Liječnički tim treba uključivati pedijatrijskog oftalmologa s iskustvom u liječenju retinoblastoma, pedijatrijskog onkologa, i radioterapijskog onkologa.
Uznapredovali jednostrani retinoblastom se liječi enukleacijom uz odstranjenje što je moguće većeg dijela vidnog živca.
Pacijentima s obostranim tumorom je obično moguće sačuvati vid. Mogućnosti liječenja uključuju obostranu fotokoagulaciju ili jednostranu enukleaciju i fotokoagulaciju, krioterapiju ili zračenje drugog oka. Zrači se vanjskim snopom ili, kod vrlo malih tumora, brahiterapijom (pričvršćivanjem radioaktivnog izvora blizu stijenke oka u blizini tumora).
Sistemska kemoterapija, npr. kombinacija karboplatina i etopozida ili ciklofosfamida s vinkristinom, može pomoći smanjenju velikih tumora da bi se olakšala primjena drugih modaliteta liječenja (npr. krioterapija, hipertermija laserom) ili se koristi kod diseminacije karcinoma izvan oka. Ipak, ova se bolest rijetko može izliječiti samo kemoterapijom.
Ako je nužno, oftalmološki ponovni pregled s ponovnim liječenjem se radi u razmacima od 2 do 4 mjeseca.