Spinalni epiduralni apsces je nakupina gnoja u epiduralnom prostoru koja može mehanički pritiskati na kralježničnu moždinu. Dijagnoza se postavlja MR-om ili, ako ona nije dostupna, CT mijelografijom. Liječi se antibioticima, a ponekad i kirurškom drenažom.

(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)

Spinalni epiduralni apscesi obično nastaju u torakalnom ili lumbalnom području. Često je u podlozi prisutna infekcija; ona može biti na udaljenom mjestu (npr. endokarditis, furunkul, dentalni apsces) ili u susjednoj regiji (npr. vertebralni osteomijelitis, dekubitus, retroperitonealni apsces). U jednoj trećini slučajeva uzrok se ne može utvrditi. Najčešći uzročnik je Staphylococcus aureus, potom Escherichia coli i miješani anaerobi. Rijetko, uzrok je tuberkulozni apsces torakalne kralježnice (Pottova bolest). Ponekad je uzrok bakterijemija uslijed korištenja medicinskih instrumenata, stomatološkog zahvata ili IV uporabe droga. Rijetko se sličan apsces javlja i u subduralnom prostoru.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi spinalnog epiduralnog apscesa

Simptomi spinalnog epiduralnog apscesa počinju lokalnim ili radikularnim bolovima u leđima te osjetljivošću na perkusiju, koji postaju sve izraženiji i jači; bol se može pogoršavati u ležećem položaju. Vrućica je uobičajena.

Može se razviti kompresija leđne moždine; kompresija lumbalnih korijena živaca može uzrokovati sindrom kaude ekvine s neurološkim ispadima nalik onima u sindromu medularnog konusa (npr. pareza nogu, anestezija u području sedla, disfunkcija crijeva i mokraćnog mjehura). Neurološki ispadi napreduju kroz nekoliko sati do nekoliko dana.

Dijagnoza

Dijagnostika spinalnog epiduralnog apscesa

• MR

Budući da je brzo liječenje neophodno zbog prevencije ili minimaliziranja neuroloških ispada, ako pacijenti imaju značajnu netraumatsku križobolju, osobito ako je prisutna žarišna perkutorna osjetljivost kralježnice, ako imaju vrućicu ili su imali recentnu infekciju ili stomatološki zahvat, kliničari bi trebali razmotriti postojanje epiduralnog apscesa kralježnice. Karakteristični neurološki deficiti su specifični, ali mogu se pojaviti tek kasnije, tako da odgađanje neuroslikovne obrade do pojave ovih neuroloških deficita može značajno pogoršati ishod liječenja.

Dijagnoza spinalnog epiduralnog apscesa se postavlja MR-om. CT mijelografija može se koristiti ako MR nije dostupna. Kliničar treba razmotriti MR dijagnostiku ako pacijenti imaju neobjašnjivu bol u leđima, čak i bez neuroloških ispada, osobito ako je prisutna žarišna perkutorna osjetljivost i rizični čimbenici (npr. intravenska uporaba droga, nedavna infekcija ili bakterijemija). Uzorci krvi i sekreta s infektivnih područja stavljaju se na hranilišta (kulture).

Prisutnost upale diska (discitis) može pomoći razlikovati apsces od metastatskog tumora. Discitis obično prethodi nastanku apscesa, dok metastatski tumor ne utječe na disk; on uništava obližnju kost.

Lumbalna punkcija je kontraindicirana jer može potaknuti hernijaciju moždine ako apsces uzrokuje potpunu opstrukciju protoka likvora.

Nativni RTG nije rutinski indiciran, ali može otkriti osteomijelitis u trećine bolesnika. Brzina sedimentacija eritrocita je povišena, ali je ovaj nalaz nespecifičan.

Liječenje

Liječenje spinalnog epiduralnog apscesa

• Antibiotici

• Ako apsces uzrokuje neurološke smetnje, odmah učiniti kiruršku drenažu

Antibiotici sa ili bez parenteralne aspiracije iglom mogu biti dovoljna terapija za spinalni epiduralni apsces; međutim, apscesi koji uzrokuju neurološke smetnje (npr. parezu, disfunkciju crijeva ili mokraćnog mjehura) odmah se moraju kirurški drenirati. Gnoj se boji po Gramu i stavlja na hranilište (kulture).

Dok se čekaju rezultati kultura, daju se antibiotici koji će pokriti stafilokoke i anaerobe, kao kod liječenja apscesa mozga. Ako se apsces razvio nakon neurokirurškog zahvata ili korištenja uroloških instrumenata, dodaje se aminoglikozid za pokrivanje gram–negativnih bakterija.

Ključne točke

• Spinalni epiduralni apsces obično uzrokuje lokalnu ili radikularnu bol u leđima, perkutornu osjetljivost i vrućicu; ako apsces komprimira kralježničnu moždinu, razvijaju se neurološki deficiti (pareza noge, sedlasta anestezija, disfunkcija mjehura i crijeva).

• Budući da je brzo liječenje neophodno zbog prevencije ili minimaliziranja neuroloških deficita, klinička sumnja na spinalni epiduralni apsces bi trebala biti visoka (npr. ako pacijenti imaju neobjašnjenu netraumatsku križobolju, posebno kada je prisutna žarišna perkutorna osjetljivost ili čimbenici rizika); ako postoji sumnja odmah učinite MR ili ako ona nije dostupna CT mijelografiju.

• Ako apsces uzrokuje neurološke deficite, odmah drenirajte apsces kirurški; liječite sve apscese antibioticima koji pokrivaju stafilokoke, anaerobe, a ponekad i gram-negativne bakterije.