Spinalni epiduralni apsces

Autor: Michael Rubin, MDCM
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Berislav Dalić, dr. med.

Spinalni epiduralni apsces je nakupina gnoja u epiduralnom prostoru koja može mehanički pritiskati na kralježničnu moždinu. Dijagnoza se postavlja MR-om ili, ako ona nije dostupna, mijelografijom sa slijednom CT-om. Liječi se antibioticima, a ponekad i kirurškom drenažom.

(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)

Spinalni epiduralni apscesi obično nastaju u torakalnom ili lumbalnom području. Često, u podlozi je prisutna infekcija; ona može biti na udaljenom mjestu (npr. endokarditis, furunkul, dentalni apsces) ili u susjednoj regiji (npr. vertebralni osteomijelitis, dekubitus, retroperitonealni apsces). U 1/3 slučajeva uzrok se ne može utvrditi. Najčešći uzročnik je Staphylococcus aureus, potom Escherichia coli i miješani anaerobi. Rijetko, uzrok je tuberkulozni apsces torakalne kralježnice (Pottova bolest). Ponekad je uzrok bakterijemija uslijed korištenja medicinskih instrumenata, stomatološkog zahvata ili IV uporabe droga. Rijetko, sličan apsces javlja se i u subduralnom prostoru.

Simptomi i znakovi

Simptomi spinalnog epiduralnog apscesa počinju lokalnim ili radikularnim bolovima u leđima te osjetljivošću na perkusiju, bol se može pogoršavati u ležećem položaju. Vrućica je uobičajena.

Može se razviti kompresija kralježnične moždine; kompresija korijena lumbalnih živaca može uzrokovati sindrom kaude ekvine s neurološkim deficitima sličnim kao kod sindroma konus medularisa (npr. pareza noge, sedlasta anestezija, disfunkcija mjehura i crijeva- vidi: Sindromi kralježnične moždine). Neurološki ispadi napreduju kroz nekoliko sati do nekoliko dana.

Dijagnoza

  • MR

Budući da je brzo liječenje neophodno zbog prevencije ili minimaliziranja neuroloških deficita, ako pacijenti imaju značajnu netraumatsku križobolju, osobito ako je prisutna žarišna perkutorna osjetljivost kralježnice, ili ako imaju vrućicu ili su imali recentnu infekciju ili stomatološki zahvat, kliničari bi trebali razmotriti postojanje epiduralnog apscesa kralježnice. Karakteristični neurološki deficiti su specifičniji, ali mogu se pojaviti kasnije, tako da odgađanje neuroslikovne obrade do pojave ovih neuroloških deficita može značiti loš ishod liječenja vjerojatnijim.

Dijagnoza spinalnog epiduralnog apscesa se postavlja MR-om; Mijelografija sa slijednom CT-om može se koristiti ako MR nije dostupna. Uzorci krvi i sekreta s infektivnih područja stavljaju se na hranilišta (kulture).

Prisutnost upale diska (discitis) može pomoći razlikovati apsces od metastatskog tumora. Discitis obično prethodi nastanku apscesa, dok metastatski tumor ne utječe na disk; on uništava obližnju kost.

Lumbalna punkcija je kontraindicirana jer može potaknuti hernijaciju moždine ako apsces uzrokuje potpunu opstrukciju.

Nativni RTG nije indiciran rutinski, ali može otkriti osteomijelitis u 1/3 bolesnika. SE (sedimentacija eritrocita) je povišena, ali ovaj nalaz je nespecifičan.

Liječenje

  • Antibiotici

  • Ako apsces uzrokuje neurološke smetnje, odmah učiniti kiruršku drenažu

Antibiotici s ili bez parenteralne aspiracije iglom mogu biti dovoljni; Međutim, apscesi koji uzrokuju neurološke smetnje (npr parezu, disfunkciju crijeva ili mokraćnog mjehura) kirurški se dreniraju odmah. Gnoj se boji po Gramu i stavlja na hranilište (kulture).

Čekajući nalaze kultura, kao i za apsces mozga, daju se antibiotici koji pokrivaju stafilokok i anaerobe. Ako se apsces razvio nakon neurokirurškog zahvata ili korištenja uroloških instrumenata, dodaje se aminoglikozid za pokrivanje gram–negativnih bakterija.

Ključne točke

  • Spinalni epiduralni apsces obično uzrokuje lokalnu ili radikularnu bol u leđima, perkutornu osjetljivost i vrućicu; ako apsces komprimira kralježničnu moždinu, razvijaju se neurološki deficiti (pareza noge, sedlasta anestezija, disfunkcija mjehura i crijeva).

  • Budući da je brzo liječenje neophodno zbog prevencije ili minimaliziranja neuroloških deficita, klinička sumnjičavost na spinalni epiduralni apsces bi trebala biti visoka (npr. ako pacijenti imaju neobjašnjenu atraumatsku križobolju, posebno kada je prisutna žarišna perkutorna osjetljivost ili čimbenici rizika); ako postoji sumnja učinite MR ili ako ona nije dostupna, mijelografiju sa slijednom CT-om odmah.

  • Ako apsces uzrokuje neurološke deficite, odmah drenirajte apsces kirurški; liječite sve apscese antibioticima koji pokrivaju stafilokoke, anaerobe, a ponekad i gram-negativne bakterije.