Medicinska skrb u kući

Autor: Debra Bakerjian, PhD, APRN
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod: Vanda Eđed Šimić, dr. med.,
Matea Drlje, dr. med.

Obično je medicinska skrb u kući indicirana kada je pacijentima potreban nadzor, prilagođavanje terapije, pomoć pri odijevanju, i ograničena fizikalna terapija. Zdravstvena skrb u kući se obično koristi

  • Nakon otpusta iz bolnice (postakutne skrbi), iako hospitalizacija nije preduvjet, osobito za starije osobe

Zdravstvena skrb u kući može također koristiti

  • Pacijentima s uvjetima koji zahtijevaju mnogo dana hospitalizacije svake godine (medicinski zahtjevna skrb)

  • Medicinski stabilni bolesnici s teškim funkcionalnim oštećenjima (dugotrajna skrb)

  • Ponekad pacijenti s akutnim i kroničnim problemima

  • Ponekad pacijenti koji umiru (skrb na kraju života)

Zdravstvena skrb u kući se sve više koristi kako bi se zadovoljili zahtjevi dugotrajne skrbi. Zdravstvena skrb u kući, koja može smanjiti plasman pacijenta za starački dom za 23 %, je jeftinija od institucionalne skrbi kada su medicinska skrb u kući i posjeti stručne pomoći rasporođeni na odgovarajući način.

Zdravstvenu skrb u kući provode agencije, koje se razlikuju u vlasništvu, veličini, lokaciji i uslugama koje pružaju. Neki su certificirani. Kako bi bila certificirana, agencija mora ispuniti državne zahtjeve licenciranja i federalne uvjete za sudjelovanje u Medicare. Takve agencije pružaju usluge stručne njege pod vodstvom nadležnog liječnika. Sestre pružaju usluge pod nadzorom liječnika koji se s njima savjetuje glede potrebnih preinaka. Briga za pacijente kod kuće zahtijeva komunikaciju među zdravstvenim djelatnicima kako bi se osiguralo održavanje funkcioniranja i očekivani napredak pacijenta. Pacijenti ili njegovatelji trebaju odmah prijaviti promjene o općem stanju pacijenta medicinskim sestrama ili liječnicima, kako bi se osigurao odgovarajući nadzor pacijenta.

Zdravstvena skrb u kući omogućava medicinske i nemedicinske usluge.

(Vidi također Overview of Geriatric Care.)

Naknada za zdravstvenu skrb u kući

Mali broj ljudi s teškim, kroničnim bolestima može si priuštiti potpuno kućno liječenje, iako bi većina radije ostala kod kuće. Zdravstveno osiguranje (npr. Medicare u SAD–u) pokriva pod određenim uvjetima neke zdravstvene usluge u kući bolesnika, što ovisi o izboru police. Neke privatne osiguravajuće tvrtke pokrivaju neke usluge kućne njege (npr. infuziju) za pacijente koji nisu ovisni o kući pod utjecajem bolesti.

Za njegu pacijenata koju će nadoknaditi treća strana, liječnici moraju potvrditi da je potrebna njega u kući, a za Medicare,da pacijenti zadovoljavaju zahjeve Medicare-a za skrb u kući. Medicare zahtijeva da agencije za medicinsku skrb u kući obavijeste pacijente koje su usluge pokrivene. Usluge zdravstvene skrbi u kući koje su pružene, temeljene su na detaljnoj obradi (Outcome and Assessment Information Set [OASIS]), koju je napravila registrirana medicnska sestraili liječnik , kada je pacijent primljen u Medicare. Treće osobe, kao obveznici sve više ograničavaju osobne usluge kako bi kontrolirali troškove. Agencije za zdravstvenu skrb u kući se izravno naplaćuju Medicare-om, Medicaid-om, ili privatnim osiguravateljima.