Deformacije su često u istoj skupini zajedno s distrofijama nokta, no unutar tih entiteta postoje razlike; deformacijama smatramo opsežne promjene u obliku nokta, dok u distrofija dolazi do poremećaja u teksturi ili strukturi nokta (npr. onihomikoza).

Oko 50% deformacija noktiju nastaje zbog gljivične infekcije. Ostatak nastaje zbog različitih uzroka uključujući traumu, psorijazu, lichen planus, te ponekad i zloćudnu bolest. Dijagnoza može biti jasna pri kliničkom pregledu, no ponekad se mora uzeti strugotina nokta za nativni mikološki preparat i mikološku kulturu. Prilikom liječenja uzroka dolazi i do regresije distrofije nokta, a ukoliko to nije moguće, odgovarajućim obrezivanjem nokatne ploče i upotrebom različitih lakova za nokte je moguće kamuflirati promjene na noktima.

(Vidi također Pregled poremećaja noktiju.)

U nekim prirođernim ektodermalnim displazijama, bolesnici imaju nedostatak nokta (anonihija). Kod prirođene pahionihije (pachyonychia congenita), ležišta noktiju su zadebljana, promijenjene boje i poprječno pretjerano zakrivljena pa dolazi do deformiteta nokatne ploče pod nazivom Pincer nokti. Sindrom nokat—patela dovodi do pojave lunule u obliku trokuta i nedostatka dijela noktiju na palčevima. U bolesnika s Darierovom bolesti na noktima se mogu pojaviti uzdužne bijele i eritematozne linije te distalna zarezasta udubljenja u obliku slova V.

U 50% bolesnika s Plummer-Vinsonovim sindromom (membranski nabori jednjaka uzrokovani nedostatkom željeza), 50% bolesnika ima koilonihiju (konkavni nokti u obliku žlice).

Sindrom žutih noktiju, obilježen čvrstim, izrazito zakrivljenim, poprečno zadebljanim noktima pojavljuje se u bolesnika s limfedemom ekstremiteta i/ili kroničnim respiratornim poremećajima.

Nokti "pola-pola" (Lindsay nokti) javljaju se obično kod zatajenje bubrega; proksimalna polovina noktiju je bijela, dok je distalna polovina ružičasta ili smeđasto pigmentirana.

Bijeli nokti se pojavljuju uz cirozu jetre, iako distalna trećina nokta može ostati ružičasta.

Beauove linije su vodoravni žlijebovi u nokatnoj ploči koji se pojavljuju kao rezultati privremenog usporavanja rasta noktiju, do čega dolazi nakon infekcije, traume, ili sustavne bolesti. Onihomadeza također nastaje zbog privremenog usporavanja rasta nokatne ploče, a razlikuje se od Beauovih linija u zahvaćenosti potpune debljine nokatne ploče pa dolazi do proksimalnog odvajanja nokatne ploče od ležišta nokta. Najčešće se javlja nekoliko mjeseci nakon bolesti usta, šaka i stopala ali se može pojaviti nakon drugih virusnih infekcija. Nokti na kojima se pojavljuju Beauove linije ili onihomadeza s vremenom normalno izrastu.

U psorijazi, nokti mogu imati brojne promjene uključujući i nepravilna udubljenja, uljne mrlje (lokalizirana područja žućkasto-smeđaste diskoloracije), odvajanje dijela nokta od ležišta nokta (oniholiza), te zadebljanje i mrvljenje nokatne ploče.

Lichen planus nokta uzrokuje ožiljkavanje s pojavom longitudinalnih brazdi i odvajanjem nokta, a kasnije dolazi do stvaranja pterigija i potpunog gubitka nokta, koji je ponekad praćen sa stvaranjem ožiljaka.

Pterigij nokta je obilježen ožiljkavanjem proksimalnog dijela nokta prema distalno u obliku slova V obliku, što u konačnici dovodi do potpunog gubitka nokta.

Alopecia areata je povezana s pojavom pravilnih udubljenja u nokatnoj ploči. Udubljenja su malog promjera. Alopecia areata može također biti povezana sa teškom onihoreksom (lomljivost i pucanje noktiju).

Lokalna primjena 0.1% takrolimusa i intralezijska primjena kortikosteroida mogu pomoći u liječenju deformiteta noktiju povezanih sa psorijazom i lichen planusom.

• Kvinakrin: pod ultraljubičastim svjetlom nokti se doimaju zelenkasto-žućkasti ili bijeli.

• Ciklofosfamid: Onihodermalne linije (mjesto spajanja slobodne ploče nokta i distalnog dijela ležišta nokta) postaju sivkasta ili plavkasta.

• Arsen: Boja noktiju mođe postati difuzno smeđa.

• Tetraciklini, ketokonazol, fenotiazini, sulfonamidi i fenindion: smeđasto ili plavkasta promjena boje nokatne ploče.

• Liječenje zlatom može dovesti do svijetlo ili tamno smeđe boje noktiju.

• Kod argirije nokti mogu postati difuzno plavokasto-sivi.

Duhan ili lak za nokte može dovesti do žućkaste ili smeđaste boje nokatne kože i jagodica prstiju.

Bijele poprečne linije noktiju (Meesove linije) se mogu pojaviti u bolesnika na kemoterapiji, prilikom akutnog trovanja arsenom, MI, talijem i antimonom, u bolesnika sa fluorozom, u bolesnika sa zloćudnim tumorima, te čak i uz liječenje etretinatom. Te linije ne nastaju kao rezultat promjene u nokatnoj ploči već se smatraju pravom leukonihijom pa je stoga moguć izrast zdravog nokta nakon uklanjanja provocirajućeg čimbenika. Također se mogu pojaviti zbog traume prsta, iako traumatske bijele linije obično ne zahvaćaju čitavu nokatnu ploču. Gljiva Trichophyton mentagrophytes uzrokuje promjenu boje nokatne ploče u bijelu poput krede.

Sindrom zelenih noktiju uzrokovan je infekcijom Pseudomonasom. Riječ je o uglavnom bezopasnoj infekcija koja obično zahvaća 1 ili 2 nokta, te je značajna po pojavi plavo-zelene boje noktiju. To se često događa u bolesnika s oniholizom ili kroničnom paronihijom koji provode dosta vremena s rukama u vodi. Najučinkovitija terapija je namakanje noktiju 1% otopini octene kiseline ili alkohola razrijeđenom s vodom u omjeru 1: 4 s vodom ili liječenje podležećeg uzroka oniholize. U slučaju učinkovitog liječenja oniholize dolazi do posljedičnog izlječenja infekcije Pseudomonasom. Bolesnicima se preporučuje namakanje zahvaćenih noktiju dva puta dnevno u trajanju od 10 minuta, i također se preporučuje izbjegavanje traume i viška vlage. Učestalo obrezivanje noktiju pospješuje terapijski odgovor.

Medijanu nokatnu distrofiju (dystrophia mediana canaliformins) karakteriziraju male pukotine u nokatnoj ploči koje se šire lateralno i izgledaju poput grana zimzelenog drveća (npr. jele). Pukotine i utori su slične onima vidljivima u deformacijama nokta uzrokovanim habitualnim tikovima (u kojima je distrofija središnjeg dijela nokatne ploče uzrokovana ponavljajućom traumom matriksa nokta koja nastaje kao posljedica trljanja ili traume izazvane udarcem nokta susjednog prsta). U nekim slučajevima uzrok je nepoznat, no smatra se kako trauma ima značajnu ulogu. U nekoliko slučajeva kao uzrok je opisana učestala upotreba osobnih digitalnih uređaja tijekom koje dolazi do ponavljajućih udaraca u područje nokta. Takrolimus 0,1% lokalno primjenjen navečer, bez okluzije, je uspješna terapijska opcija u bolesnika koji su prekinuli sa svim aktivnostima koje mogu dovesti do ponavljajuće traume niskog intenziteta.

Melanonihija striata je pojava hiperpigmentiranih uzdužnih linija koje se protežu od proksimalnog nabora nokta i kutikule do slobodnog distalnog ruba nokatne ploče. Kod tamnoputih ljudi to može biti normalna fiziološka inačica koju ne treba liječiti. Ostali uzroci uključuju trauma, trudnoću, Addisonovu bolest, postupalne hiperpigmentacije i primjenu određenih lijekova, uključujući doksorubicin, 5-fluorouracil, zidovudin i psoralen. Melanonychia striata se također može javiti kod dobroćudnih melanocitnih nevusa i malignog melanoma. Hutchinsonov znak (produljenje hiperpigmentacije kroz lunulu i kutikulu u proksimalni nabor nokta) može ukazivati na melanom u matriksu nokta. Iznimno je važno žurno učiniti biopsiju i što prije započeti odgovarajuće liječenje.

Oniholiza je odvajanje nokta od ležišta ili potpuni gubitak nokatne ploče. Može nastati kao fototoksična reakcija u osoba liječenih tetraciklinima (foto–oniholiza), doksorubicinom, 5–fluorouracilom, β–blokatorima (osobito praktololom i kaptoprilom), kloksacilinom i cefaloridinom (rijetko), sulfametoksazol–trimetoprimom, diflunizalom, etretinatom, indometacinom, izoniazidom i izotretinoinom. Djelomična oniholiza također može nastati uslijed izlaganja iritansima kao što su česta izloženost vodi ili agrumima. Iritativni kontaktni dermatitis na šakama može dovesti do oniholize. Može doći do kolonizacije ležišta nokta s Candida albicans, no liječenje podležećeg iritativnog čimbenika će dovesti do nestanka promjena, nevezano za liječenje Candida.

Djelomična oniholiza može se javiti u bolesnika s psorijazom ili tireotoksikozom.

Deformitet nokatne ploče (Pincer nokat) je pojava pretjerane poprečne zakrivljenosti nokatne ploče. Može se pojaviti u bolesnika s psorijazom, SLE, Kawasakijevom bolest, rakom, krajnjim stadijem bubrežne bolesti, i u nekih genetski uzrokovanih sindroma (primjerice, kongenitalna paronihija). Često dolazi do pojave bolova na mjestu na kojemu nokatna ploče zakrivljeno ulazi u vršak prsta.

Trahionihija (grubi, zamućeni nokti) se može pojaviti uz alopeciju areatu, lichen planus, atopijski dermatitis i psorijazu. Najčešća je među djecom. Kada je prisutna u svim noktima, trahionihija se često naziva distrofijom svih 20 noktiju.

Nokat mogu zahvatiti dobroćudni i zloćudni tumori, uzrokujući deformaciju. Ovi tumori su benigne miksoinde ciste, piogene granulome i glomus tumore. Maligni tumori uključuju Bowenovu bolest, karcinom pločastih stanica, i maligni melanom.. Kad se sumnja na zloćudnu promjenu, savjetuje se hitno izvođenje biopsije i upućivanje kirurgu.