Gaucherova bolest je sfingolipidoza koja nastaje zbog manjka glukocerebrozidaze, što dovodi do odlaganja glukocerebrozida i njima povezanih spojeva. Simptomi i znakovi ovise o tipu bolesti, no najčešće su to hepatosplenomegalija ili promjene središnjeg živčanog sustava. Dijagnoza se postavlja analizom gena ili mjerenjem aktivnosti enzima u leukocitima. Liječenje je enzimska nadomjesna terapija glukocerebrozidazom
Za više informacija, pogledajte tablicu Neke sfingolipidoze.
Vidjeti također Pristup bolesniku u kojeg se sumnja na nasljedni poremećaj metabolizma.
Glukocerebrozidaza normalno hidrolizira glukocerebrozid u glukozu i ceramid. Genski poremećaji enzima uzrokuju nakupljanje glukocerebrozida u tkivnim makrofagima zbog fagocitoze te tako nastaju Gaucherove stanice. Nakupljanje Gaucherovih stanica u perivaskularnim prostorima mozga uzrokuje gliozu u neuropatskom obliku bolesti.
Postoje 3 oblika, koji se razlikuju po epidemiologiji, enzimskoj aktivnosti i kliničkom izražaju.
Tip I Gaucherove bolesti
Tip I (ne–neuropatski) je najčešći oblik (90% svih bolesnika). Ostatna enzimska aktivnost je najveća. Najčešća je u Aškenazi Židova; 1/12 osoba su prenositelji bolesti. Simptomi se javljaju od 2 godine do kasne odrasle dobi.
Simptomi i znakovi Gaucherove bolesti tipa I uključuju hepatosplenomegaliju, bolest kostiju (npr. osteopeniju, bolne krize, osteolitičke promjene s prijelomima), zaostajanje u rastu, zakašnjeli pubertet, ekhimoze i pingvekule. Česte su epistakse i ekhimoze uzrokovane trombocitopenijom.
Rendgenske snimke pokazuju proširenje krajeva dugih kostiju (deformacija poput Erlenmeyerove tikvice) i stanjenje korteksa.
Tip II Gaucherove bolesti
Tip II (akutni neuropatski) je najrjeđi oblik, a ostatna enzimska aktivnost je u ovom obliku najniža. Simptomi se javljaju tijekom dojenačke dobi.
Simptomi i znakovi tipa II Gaucherove bolesti su oni progresivnog neurološkog propadanja (npr. rigidnost, konvulzije) i smrt nastupa do druge godine života.
Tip III Gaucherove bolesti
Tip III (subakutni neuropatski) je po svojoj incidenciji, enzimskoj aktivnosti i težini kliničke slike, između tipa I i tipa III. Do nastupa bolesti dolazi u bilo koje doba tijekom djetinjstva.
Klinički znakovi ovise o podtipu i uključuju progresivnu demenciju i ataksiju (IIIa), zahvaćanje kostiju i unutarnjih organa (IIIb) i supranuklearnu paralizu sa zamućenjem rožnice (IIIc). Bolesnici koji prežive do adolescencije mogu poživjeti još godinama.
Dijagnoza
Dijagnoza Gaucherove bolesti
Dijagnoza Gaucherove bolesti postavlja se genskom analizom ili analizom enzima u leukocitima. Prenositelji se otkrivaju, a podtipovi bolesti razlikuju prema genskim mutacijama. Premda je biopsija nepotrebna, dijagnostički znak je nalaz Gaucherovih stanica — tkivnih makrofaga ispunjenih lipidima u jetri, slezeni, limfnim čvorovima ili koštanoj srži koje imaju izgled poput zgužvanog papira. (Vidjeti također Obrada bolesnika u kojeg se sumnja na nasljednu metaboličku bolest.)
Liječenje
Liječenje Gaucherove bolesti
Tipovi I i III: enzimska nadomjesna terapija glukocerebrozidazom
Ponekad miglustat, eliglustat, splenektomija ili presađivanje matičnih hematopoetskih stanica ili koštane srži
Enzimska terapija intravenskom glukocerebrozidazom je učinkovita u tipovima I i III; nema liječenja za tip II. Enzim se modificira kako bi se učinkovito dopremio u lizosome. Pacijentima koji se liječe enzimskom nadomjesnom terapijom potrebna je rutinska kontrola hemoglobina i trombocita, praćenje volumena slezene i jetre CT-om ili MR-om i rutinska procjena zahvaćenosti kostiju rendgenskim snimkama ili MR-om, odnosno mjerenje gustoće kostiju denzitometrijom.
Miglustat (100 mg peroralno 3 puta na dan), inhibitor glukozilceramid sintaze koji smanjuje koncentraciju glukocerebrozida (supstrata glukocerebrozidaze) je druga mogućnost liječenja za bolesnike koji ne mogu biti liječeni enzimskom nadomjesnom terapijom.
Eliglustat (84 mg peroralno jednom na dan ili 2 puta na dan), je drugi inhibitor glukozillceramid sintaze koji također smanjuje koncentraciju glukocerebrozida.
Splenektomija može biti korisna u bolesnika s anemijom, leukopenijom ili trombocitopenijom, ili u onih kojima veličina slezene koja uzrokuje nelagodu. U bolesnika s anemijom mogu biti potrebne transfuzije krvi.
Presađivanje koštane srži ili matičnih hematopoetskih stanica predstavlja konačno izlječenje, no smatra se zadnjim izborom zbog značajnog pobola i smrtnosti povezanih s navedenim postupkom.
Ključne točke
Gaucherova bolest je sfingolipidoza koja nastaje zbog manjka glukocerebrozidaze, što dovodi do nakupljanja glukocerebrozida.
Postoje 3 oblika, čije su epidemiologija, enzimska aktivnost i klinička obilježja različiti.
Simptomi i znakovi ovise o tipu bolesti, no najčešće su to hepatosplenomegalija ili promjene središnjeg živčanog sustava.
Dijagnoza Gaucherove bolesti postavi se genskom analizom ili mjerenjem enzimske aktivnosti u leukocitima; prenositelji bolesti se mogu otkriti, a tipovi bolesti razlikovati analizom mutacija gena.
Liječenje tipa I i III uključuje enzimsku nadomjesnu terapiju glukocerebrozidazom, a ponekad miglustat, eliglustat, splenektomiju ili presađivanje matičnih hematopoetskih stanica ili koštane srži; ne postoji učinkovito liječenje za tip II bolesti.
Više informacija
Sljedeći izvori na engleskom jeziku mogu biti korisni. Imajte na umu da Priručnik nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.