Tijekom trudnoće se normalno zbiva eritroidna hiperplazija koštane srži te se masa eritrocita povećava. Međutim, nesrazmjerni porast volumena plazme dovodi do razrjeđenja krvi (hidremija trudnoće). Hkt se smanjuje s vrijednosti između 38 i 45% u zdravih žena koje nisu trudne na oko 34% u kasnoj jednoplodnoj trudnoći i 30% u kasnoj višeplodnoj trudnoći.. Usprkos hemodiluciji, u trudnoći sposobnost prijenosa O2 ostaje ista. Hkt se normalno povećava odmah nakon poroda.
WHO i ACOG definiraju anemiju u trudnoći prema vrijednostima hemoglobina
-
1. tromjesečje: Hb < 11 g / dL
-
2. tromjesečje: Hb < 10,5 g / dL
-
3. tromjesečje: Hb < 11 g / dL
Međutim, većina liječnika ne započinje detaljnu obradu anemije u trudnoći dok Hb ne bude < 10 g / dL.
Anemija se javlja u trećine žena tijekom 3. tromjesečja. Najčešći uzroci su
Opstetričari i perinatolozi bi trebali detaljno obraditi anemiju u trudnica koje su Jehovini svjedoci (koji bi mogli odbiti transfuzijsko liječenje).
Simptomi i znakovi
Ranih simptoma obično nema ili su nespecifični (npr. zamor, slabost, omamljenost, blaga dispneja pri naporu). Ostali simptomi i znakovi mogu obuhvaćati bljedilo i, ako je anemija teška, tahikardiju ili hipotenziju.
Anemija povećava rizik od
Dijagnoza
Obrada anemija ovisi o tipu anemije MCV nizak (<79 fL) mikrocitna anemija ili visok (>100 fL) makrocitna anemija.
-
Kod mikrocitnih anemija, obrada uključuje pretrage na manjak željeza (mjerenje feritina u serumu) i hemoglobinopatije (elektroforezom hemoglobina). Ako ove pretrage nisu dijagnostičke a nema odgovora na empirijsko liječenje, obično je preporučljivo savjetovanje s hematologom.
-
Kod makrocitne anemije potrebno je odrediti serumske vrijednosti folata i vitamina B12.
-
Za anemiju s mješovitim uzrokom: potrebna je obrada za obje vrste.
Liječenje
Liječenje je usmjereno na suzbijanje anemije (vidi dolje).
Transfuzija je obično indicirana ako postoje teški opći simptomi (npr.slabost, umor, omaglice) ili kardiopulmonalni simptomi;( dispneja, tahikardija, tahipneja) odluka se ne zasniva na Hkt
Ključne točke
-
Usprkos hemodiluciji, u trudnoći sposobnost prijenosa O2 ostaje normalna.
-
Najčešći uzroci anemije tijekom trudnoće su nedostatak željeza i nedostatak folne kiseline.
-
Anemija povećava rizik od prijevremenog poroda i postpartalne infekcije
-
Ako je moguće, liječite uzrok anemije ali ako pacijenti imaju ozbiljne simptome, obično se indicira transfuzija.
Sideropenična anemija u trudnoći
Oko 95% slučajeva anemije u trudnoći je posljedica manjka željeza. Uzroci su obično
-
nedovoljan unos hranom (osobito u tinejdžerki)
-
Prethodna trudnoća
-
Normalni redoviti gubitak željeza menstruacijom (koji iznosi otprilike toliko, koliko se svakog mjeseca i unese hranom te stoga sprječava stvaranje zaliha željeza)
Dijagnoza
U pravilu je Hkt ≤30%, a MCV <79 fL. Dijagnozu potvrđuju sniženje serumskog željeza i feritina te povišene razine serumskog transferina.
Liječenje
Obično je učinkovito uzimanje jedne tablete željeznog sulfata od 325 mg prijepodne. Veće ili češće doze pojačavaju nepoželjne učinke na probavu, osobito opstipaciju a jedna doza sprječava apsorpciju sljedeće doze, smanjujući tako postotak unosa.
Oko 20% trudnica ne apsorbira dovoljno nadomještenog željeza; nekima od njih je potrebno parenteralno liječenje, obično željezni dekstran u dozi od 100 mg IM svakog drugog dana do ukupno ≥1000 mg tijekom 3 tj. Hkt ili Hb se mjere svakog tjedna kako bi se utvrdio odgovor. Ako su nadomjesci željeza neučinkoviti trebalo bi posumnjati na manjak folata.
Novorođenčad majki sa sideropeničnom anemijom obično ima normalan Hkt ali smanjene ukupne zalihe željeza te postoji potreba za ranim nadomještanjem željeza hranom.
Prevencija
Premda je praksa dvojbena, trudnicama se obično rutinski daju pripravci za nadoknadu željeza (obično željezni sulfat od 325 mg PO jednom/dan) kako bi se spriječilo iscrpljenje tjelesnih zaliha željeza i anemija koja može nastati uslijed abnormalnog krvarenja ili sljedeće trudnoće.
Anemija uslijed manjka folata
Manjak folata ( vidi: Megaloblastične makrocitne anemije)povećava opasnost od defekata neuralne cijevi i možda fetalnog alkoholnog sindroma. Do manjka dolazi u 0,5 do 1,5% trudnica; ako je manjak umjeren do težak, razvija se makrocitna megaloblastična anemija.
Rijetko dolazi do teške anemije i glositisa.
Dijagnoza
Na manjak folata se sumnja ako KKS pokazuje makrocitne vrijednosti ili anemiju sa širokom distribucijom volumena eritrocita (RDW). Niska razina folata u serumu potvrđuje dijagnozu.
Liječenje
Liječi se folnom kiselinom 1 mg PO .
Kod teške megaloblastične anemije može biti potrebna pretraga koštane srži te naknadno liječenje u bolnici.
Prevencija
Za sprječavanje, svim se trudnicama daje folat u dozi od 0,4 mg PO 1×/dan. Žene koje su rodile fetus sa spinom bifidom trebale bi uzimati 4,0 mg 1×/dan već prije začeća.
Hemoglobinopatije u trudnoći
U trudnoći hemoglobinopatije, osobito bolest srpastih stanica, bolest s Hb S–C, β talasemija ili α talasemija mogu pogoršati kako perinatalni ishod tako i ishod trudnoće za majku (za genski probir vidi vidi: Genetički probir za neke etničke skupine).
Od prije postojeća bolest srpastih stanica, povećava rizik od sljedećeg
Anemija se s napredovanjem trudnoće skoro uvijek pogoršava. Osobito je povišen rizik urinarnih infekcija koje ipak nisu povezane s teškim komplikacijama trudnoće.
Liječenje bolesti srpastih stanica u trudnoći je složeno. Bolne krize bi trebalo liječiti agresivno. Profilaktične eksangvinotransfuzije s ciljem održanja Hb A ≥60% smanjuju opasnost od hemolitične krize i plućnih komplikacija ali se ne preporučuju rutinski jer povećavaju opasnost od transfuzijskih reakcija, hepatitisa, prijenosa HIV–a i izoimunizacije na krvne grupe. Profilaktičke transfuzije nemaju utjecaj na perinatalni ishod. Terapijska transfuzija je indicirana kod
-
Simptomatska anemija
-
Zatajivanje srca:
-
Teška bakterijska infekcija
-
Teške komplikacije poroda (primjerice, krvarenje, sepsa)
Bolest s hemoglobinom S–C može uzrokovati prve simptome tijekom trudnoće. Bolest povećava opasnost od plućnog infarkta povremeno uzrokujući embolizaciju komadića kosti. Učinci na fetus su neuobičajeni no, ako do njih dođe, često obuhvaćaju zastoj rasta fetusa..
Srpasta–β–talasemija je slična bolesti Hb S–C, ali je rjeđa i dobroćudnija.
α talasemija ne utječe na maternalni mortalitet, no ako je fetus homozigot tijekom 2. ili ranog 3. tromjesečja može doći do hidropsa i smrti fetusa.