Nos i ždrijelo (koje se sastoji od nazofarinksa, orofarinksa i hipofarinksa) mogu biti zahvaćeni upalom, infekcijom, traumom, tumorima i raznim mješovitim poremećajima.
Anatomija
Grlo
Na krajnjem rubu mekog nepca u središnjoj liniji nalazi se uvula. Njezina duljina može biti veoma različita. Dugačka uvula i labavo ili suvišno velofaringealno tkivo mogu uzrokovati hrkanje i ponekad doprinijeti opstruktivnoj apneji u snu.
Tonzile i adenoidne vegetacije su dijelovi limfatičnog tkiva koje okružuje stražnji dio ždrijela u području nazvanom Waldeyerovim prstenom. Njihova je uloga borba protiv infekcije.
O larinksu se raspravlja u Poremećaji larinksa.
Nos
Nosna šupljina je prekrivena jako prokrvljenom sluznicom koja zagrijava i vlaži udahnuti zrak. Sa svake lateralne strane šupljine su 3 nosne školjke, koje predstavljaju koštane police koje povećavaju površinu, omogučujući učinkovitije grijanje i vlaženje zraka. Nosna sluz zarobljava udahnute čestice. Područje između srednje i donje nosne školjke je srednji nosni hodnik, u koji se prazni maksilarni i najveći dio etmoidnog sinusa. Između školjki se mogu razviti polipi, često u povezanosti s astmom, alergijama, primjenom acetilsalicilne kiseline (ASK) i cističnom fibrozom.
Sinusi
Paranazalni sinusi su koštane šupljine obložene sluznicom, povezane s nazofarinksom. Maksilarni, frontalni, etmoidni i sfenoidni sinusi su 4 tipa paranazalnih sinusa. Smješteni su u kostima lica i lubanje (vidi Paranazalni sinusi) Fiziološka uloga sinusa nije jasna.
Pregled
Pregled nosa, usne šupljine i grla je dio svakog općeg otorinolaringološkog pregleda.
Anamneza
Opći podaci uključuju one o uživanju alkohola ili duhana (koji su glavni čimbenici rizika za razvoj raka glave i vrata) i one o sistemskim simptomima, poput vrućice i mršavljenja. Orofaringealni simptomi su bol, vrijedovi i otežano gutanje ili govor. Nosni i sinusni simptomi uključuju prisutnost i trajanje začepljenosti, iscjedak, gubitak osjeta mirisa i/ili okusa i krvarenje.
Fizikalni pregled
Neki otorinolaringolozi koriste čeono svjetlo. Međutim, budući da se svjetlost ne može točno usmjeriti prema osovini oka, teško je izbjeći zasjenjivanje u uskim područjima (npr. nosnoj šupljini). Bolja osvjetljavanje se dobiva korištenjem konveksnog čeonog zrcala; liječnik gleda kroz otvor u središtu zrcala, tako da je osvjetljenje uvijek u ravnini. Čeono zrcalo odražava svjetlost iz izvora smještenog iza i malo s jedne strane bolesnika te zahtijeva vježbu da bi se učinkovito upotrebljavalo.
Nos se pregledava pomoću nosnog spekuluma, koji se drži tako da se krakovi otvaraju u anteroposteriornom (ili blago kosom) smjeru i da ne pritišću na nosni septum. Liječnik primjećuje kraste, iscjedak, devijaciju septuma ili perforacije; je li sluznica crvena, vlažna ili natečena; i prisutnost polipa. Pregledom kože iznad frontalnih i maksilarnih sinusa može se uočiti crvenilo i bolnost na dodir, što ukazuje na upalu sinusa.
Ako je potrebno, nazofarinks i hipofarinks se mogu ispitati s fleksibilnim nazofaringoskopom. U nos i grlo se uštrca lokalni anestetik (npr. 4%–tni lidokain), a u nos se također uštrca dekongestiv (npr. 0,5%–tni fenilefrin). Nakon nekoliko minuta, sprava se nježno pogurne kroz nosnice te se pregledava nosna šupljina, hipofarinks i grkljan. Nosni endoskopski pregled također može biti učinjen pomoću krutog instrumenta, koji pruža odličan pogled unutar nosa, ali zahtijeva određenu vještinu da bi se izveo bez nanošenja neugodnosti pacijentu.
Alternativno, može se učiniti i pregled zrcalom. Ogledalo treba zagrijati prije uporabe kako bi se izbjeglo zamagljivanje. Za pregled nazofarinksa se rabi malo zrcalo. Drži se neposredno ispod uvule, uzlaznog nagiba; jezik se gura prema dolje uz pomoć špatule. Za pregled hipofarinksa i grkljana rabi se veće zrcalo. Jezik se povlači držeći ga gazom, a zrcalo se postavlja na meko nepce, silaznog nagiba.
Pregled vrata se sastoji od promatranja i opipavanja u potrazi za izraslinama. Ako se pronađu izrasline, liječnik notira jesu li bolne; fluktuirajuće, tvrđe konzistencije ili poput kamena; pomične ili fiksirane. Izrasline uzrokovane infekcijom su bolnej i pomične; karcinomi su češće bezbolni, tvrdi i fiksirani. Posebna pažnja posvećuje se vratnim limfnim čvorovima, štitnoj i doštitnim žlijezdama.