Alkohol i ilegalne droge su toksične za posteljicu i fetus te mogu uzrokovati prirođene anomalije i simptome apstinencije nakon rodenja. Lijekovi koji se izdaju na recept također mogu imati negativne učinke na fetus ( vidi: Lijekovi s neželjenim učincima u trudnoći). O fetalnom alkoholnom sindromu i učincima pušenja na fetus raspravlja se drugdje.

Fetus koji je bio izložen štetnim substancama u trudnoći (eng. fetus exposed to noxious substances [FENS]) može postati ovisan. Iako su neke toksične substance koje majka koristi u trudnoći iilegalne, mnoge nisu. Potrebno je procijeniti obiteljsku situaciju od strane socijalne službe prije otpusta iz rodilišta kako bi se utvrdilo hoće li dijete nakon otpusta iz bolnice imati odgovarajuću skrb. Uz potporu rodbine, prijatelja i patronažnih sestara, majka će se možda moći brinuti za svoje dijete. Ako to nije slučaj, najbolje je dijete udomiti ili na drugi način zbrinuti.

Prenatalna izloženost amfetaminima ima trajne suptilne učinke na neonatalnu strukturu i funkciju mozga. Neke studije pokazale su smanjeni volumen nucleus caudatusa, putamena i globus pallidusa, dok druge studije nisu uspjele dokazati ovaj nalaz. Ima dokaza kako izloženost metamfetamima može biti vezana uz neurobihevioralne poremećaje, fetalni zastoj rasta, ipak ovi rezultati nisu još u potpunosti etablirani.

Zlouporaba barbiturata u trudnoći može izazvati apstinenciju kod novorođenčeta s simptomima nemira, razdražljivosti i smetenosti koji se često razvijaju tek 7 do 10 dana nakon poroda, odnosno nakon što je novorođenče otpušteno kući. Koda novorođenče razvije simptome daje se sedacija fenobarbitonom u dozi od 0,75 do 1,5 mg/kg PO ili IM svakih 6 h, nakon čega se doza smanjuje kroz nekoliko dana ili tjedana, ovisno o trajanju simptoma.

Kokain inhibira ponovnu pohranu neurotransmitera noradrenalin i adrenalin; prelazi placentu i uzrokuje vazokonstrikciju i hipertenziju fetusa. Zlouporaba kokaina tijekom trudnoće vezana je uz visoku stopu abrupcije posteljice i spontanih pobačaja, vjerojatno posljednično smanjenim dotokom krvi u posteljicu. Abrupcija moze uzrokovati intrauterinu smrt ili neurološko oštećenje ako novorođenče preživi.

Novorođenčad majki ovisnica su sitnija (manja težina, dužina i opseg glave) i imaju često niži Apgar indeks. Mogu nastati cerebralni infarkti kao komplikacija. Rijetke anomalije povezane s prenatalnom uporabom kokaina uključuju amputaciju udova, genitourinarne malformacije, uključujući prune-belly sindrom, crijevnu atreziju ili nekrozu. Sve komplikacije posljedica su prekida krvnog dotoka, vjerojatno zbog lokalne ishemije uzrokovane jakom vazokonstrikcijom fetalnih arterija koju izaziva kokain. Osim toga zamijećen je i blagi neurobihevioralni učinak, uključujući poremećaj pažnje, niži IQ te poremećena gruba i fina motorička sposobnost.

Neka novorođenčad mogu pokazivati simptome apstinencije ako je majka uživala kokain neposredno prije poroda, simptomi i liječenje su isti kao kod uskraćivanja opijata ali rjeđi i blaži.

Čini se kako uživanje marihuane ne povečava rizik od prirođenih razvojnih anomalija, zastoja rasta ili postnatalnih poremećaja razvoja i ponašanja. Međutim, žene koje koriste marihuanu tijekom trudnoće često koriste alkohol, cigarete, ili oboje, što može utjecati na fetus.

Izlaganje opijatima u trudnoći može izazvati apstinencijsku krizu. Novorođenče majke koja koristi opioide kronično tijekom trudnoće treba pratiti zbog simptoma ustezanja (neonatalnog apstinencijskog sindroma [NAS]). NAS se obično javlja u roku od 72 sata nakon poroda, premda većina rodilišta promatrata novorođenče barem 4 ili 5 dana kako bi bili sigurni da nema znakova ustezanja.

Karakteristični znaci ustezanja uključuju;

• Iritabilnost

• Tremor

• Hipertonus

• Povraćanje ili proljev

• Znojenje

• Konvulzije

• Hiperventilaciju koja uzrokuje respiratornu alkalozu

Prenatalno izlaganje benzodijazepinima može izazvati slične učinke.

Postoje sustavi bodovanja kako bi se preciznije kvantificirala ozbiljnost apstinenscijskog sindroma (The Opioid Exposed Newborn: Assessment and Pharmacologic Management). Blagi simptomi apstinencije nekoliko se dana liječe povijanjem, maženjem i njegom koja olakšava tjelesnu uzbuđenost te čestim obrocima radi ublažavanja nemira. Uz strpljenje, većina tegoba prolazi kroz tjedan dana. Međutim, do 80% djece s NAS-om zahtjeva farmakoterapiju, najčešće se koriste opioidi, ponekad uz dodatak klonidina. Fenobarbiton u dozi od 0,75 do 1,5 mg/kg PO svakih 6 h moze biti učinkovita terapija ali se smatra terapijom druge linije. Terapija se postupno smanjuje nakon nekoliko dana ili tjedana kako se simptomi povlače, ipak veliki dio novorođenčadi zahtjeva terapiju i do 5 tjedana.

Ne postoji konsenzus o najboljoj terapiji, ali najčešće se koristi metadon, morfij, ili ponekad tinktura opijuma. Doziranje ovisi o tjelesnoj težini djeteta i ozbiljnosti simptoma. Tipično, daje se početna doza i povećava do povlaćenja simptoma, a zatim postupno smanjuje (vidi tablicu).

Incidencija SIDS–a je veća kod djece ovisnica o opijatima, s obzirom da je još uvijek <10/1000 ne postoji preporuka primjene kardiorespiratornih monitora za kućnu uporabu.