Apsces kože je ograničena nakupina gnoja u koži koja može zahvatiti bilo koji dio kože. Simptomi i znakovi su bol i fluktuirajuća oteklina. Dijagnoza je obično očita prilikom pregleda. Liječi se incizijom i drenažom.

(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija kože.)

Faktori rizika za kožne apscese uključuju sljedeće:

• Bakterijski rast

• Slučajna trauma (osobito kada je prisutno strano tijelo)

• Imunosupresija

• Poremećena cirkulacija

Bakterije koje uzrokuju kožne apscese obično su normalni stanovnici kože zahvaćenog područja. U apscesima trupa, ekstremiteta, aksila, glave ili vrata, najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus (MRSA, najčešći u SAD-u) i streptokoki.

Apscesi u perinealnom području (npr. ingvinalno, vaginalno, perirektalno, na stražnjici) sadrže uzročnike koji se nalaze u stolici, obično anaerobe ili kombinaciju aeroba i anaeroba. ( vidi: Klasifikacija Čestih Patogenih Bakterija). Karbunkuli i furunkuli su kožni apscesi iz područja folikula dlake s karakterističnim osobinama.

Stanja slična jednostavnom kožnom apscesu su gnojni hidradenitis i rupturirana epidermalna cista. Epidermalne ciste (često se pogrešno nazivaju lojne ciste) rijetko bivaju kolonizirane infektivnim agensima; međutim, ruptura keratina u dermis uzrokuje upalnu reakciju koja ponekad klinički nalikuje infekciji kože. U kulturi sadržaja iz tih puknutih cista rijetko se nalaze bakterije. Perinealni apscesi mogu biti dermatološki znak dubljeg perirektalnog apscesa ili znak stvaranja i dreniranja fistule u sklopu Crohnove bolesti. Ova se stanja obično mogu prepoznati na temelju anamneze i rektalnog pregleda.

Kad dođu do stadija dreniranja, neki se mali apscesi povlače bez liječenja. Topli oblozi pomažu ubrzanju tog procesa. Incizija i drenaža su indicirane kad postoji jaka bol, oteklina i toplina; nije potrebno čekati fluktuaciju. U sterilnim uvjetima, lokalna anestezija se daje ili kao injekcija lidokaina ili kao sprej.

Bolesnici s velikim, jako bolnim apscesima mogu imati koristi od IV sedacije i analgezije tijekom drenaže. Često je za otvaranje apscesa dovoljan jedan ubod vrškom skalpela. Nakon što se gnoj izdrenira, šupljinu treba tupo eksplorirati prstom ili kiretom kako bi se iščistila, a potom isprati 0,9%– tnom fiziološkom otopinom. Ispiranje fiziološkom otopinom nije obavezno. Zatvaranje šupljine gaznom smanjuje mrtvi prostor i sprječava nastanak seroma. Ostatak se obično uklanja 24 do 48 sati kasnije. Međutim, nedavni podaci nisu dokazali učinkovitost rutinskog ispiranja ili zamatanja (1,2). Lokalno grijanje i podizanje zahvaćenog područja mogu ubrzati povlačenje upale.

Antibiotike ne treba primjenjivati ukoliko bolesnik nema znakova sistemske infekcije, celulitis, multiple apscese, ukoliko nije imunokompromitiran, ukoliko nema apsces na licu u području koje se drenira u kavernozni sinus. U tim slučajevima, empirijsku terapiju treba započeti lijekom aktivnim protiv MRSA (npr trimetoprim / sulfametoksazol, klindamicin; za teške infekcije vankomicin) prije pristiglih rezultata kulture. Međutim, nedavne studije ukazuju na neznatno bolje rezultate kada se antibiotici koriste kao uobičajeno liječenje čak i nekompliciranih apscesa (3).