Barotrauma je oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova u tjelesnim šupljinama zbog promjene vanjskog tlaka. Tijekom izrona širenje plina zahvaća pluća i gastrointestinalni (GI) sustav, dok tijekom zarona kompresija plina zahvaća uši, sinuse, zračne prostore u zubnim ispunima i prostor koji se nalazi unutar ronilačke maske. Klinička slika ovisi o zahvaćenom dijelu tijela. Dijagnoza se postavlja klinički, iako su ponekad potrebne slikovne pretrage. Liječenje je uglavnom potporno, a može uključivati primjenu kisika ili postavljanje torakalnog drena kod pneumotoraksa.
Vidi Pregled ronilačkih ozljeda.
Rizik od barotraume najveći je između površine i dubine od 10 m. Rizik povećava svako stanje koje ometa izjednačavanje tlaka, primjerice kongestija sinusa, začepljenost Eustahijeve cijevi, anatomske anomalije ili infekcija, u tjelesnim prostorima koji sadržavaju zrak.
Barotrauma uha čini približno dvije trećine svih ronilačkih ozljeda.
Ako ronilac na dubini udahne čak i samo jedan udah zraka ili drugog plina, a tijekom izrona ga ne ispušta slobodno, širenje plina može prekomjerno napuhnuti pluća i uzrokovati plućnu barotraumu. Prekomjerno napuhavanje pluća najčešće se javlja u ronilaca koji rone s komprimiranim zrakom. Može se javiti i u bazenu ako se komprimirani zrak udahne na dnu, primjerice uporabom autonomne ronilačke opreme. Rijetko se javlja pri uporabi preokrenute kante za disanje pod vodom.
Barotrauma može zahvatiti i gastrointestinalni sustav (gastrointestinalna barotrauma), zube (dentalna barotrauma), oči (barotrauma oka), uši i sinuse (barotrauma uha i sinusa) te lice (barotrauma maske).
Simptomi
Kliničke manifestacije ovise o zahvaćenom području. Gotovo uvijek nastaju neposredno nakon promjene tlaka. Simptomi mogu uključivati bol u ušima, vrtoglavicu, gubitak sluha, bol u sinusima, epistaksu i bol u trbuhu. Dispneja i gubitak svijesti životno su ugrožavajući simptomi, a mogu nastati zbog rupture alveola i pneumotoraksa.
Neki zdravstveni poremećaji, ako uzrokuju simptome na dubini, mogu onesposobiti ili dezorijentirati ronioca te dovesti do utapanja (vidi tablicu Specifične medicinske kontraindikacije za ronjenje). Sekundarna infekcija ponekad je kasna komplikacija barotraume.
Dijagnoza
Dijagnoza je prvenstveno klinička. Slikovne pretrage mogu potvrditi barotraumu. Prema potrebi procjenjuju se i drugi poremećaji ili disfunkcije zahvaćenih organa.
Liječenje
Većina barotrauma zahtijeva samo simptomatsko liječenje i ambulantno praćenje. Međutim, neke su ozljede opasne za život. Potencijalno životno ugrožavajuće barotraume uključuju pneumotoraks ili rupturu gastrointestinalnog sustava, osobito u bolesnika koji imaju neki od sljedećih nalaza:
Početna stabilizacija bolesnika uključuje primjenu 100%-tnog kisika visokog protoka i, ako prijeti zatajenje disanja, endotrahealnu intubaciju. Ventilacija pozitivnim tlakom može uzrokovati ili pogoršati postojeći pneumotoraks.
Hemodinamski nestabilni bolesnici sa sumnjom na pneumotoraks ili znakovima tenzijskog pneumotoraksa zahtijevaju hitnu dekompresiju prsnog koša iglom velikog promjera, primjerice promjera 14 G, postavljenom u drugi interkostalni prostor u medioklavikularnoj liniji, nakon čega slijedi torakostomija s postavljanjem drena. Bolesnike s neurološkim simptomima ili drugim znakovima arterijske plinske embolije treba odmah prevesti na liječenje u hiperbaričnu komoru.
Nakon stabilizacije bolesnika liječe se specifične ozljede uzrokovane barotraumom. Kod bolesnika s barotraumom unutarnjeg uha brzo kirurško zbrinjavanje rupture labirintskih prozorčića može spriječiti ili ublažiti gubitak sluha.
Bolesnici liječeni zbog teških ili ponavljanih ozljeda povezanih s ronjenjem ne bi trebali ponovno roniti prije savjetovanja sa specijalistom za podvodnu medicinu.
(Vidi također Mjere opreza pri ronjenju i sprječavanje ronilačkih ozljeda.)
Ključne točke
-
Većinu barotrauma čini barotrauma uha.
-
Simptomatsko liječenje dovoljno je kod većine barotrauma, osim ako bolesnik ima znakove potencijalno životno ugrožavajuće ozljede, kao što su neurološki simptomi, pneumotoraks, peritonealni znakovi ili poremećeni vitalni znakovi, ili ako se sumnja na barotraumu unutarnjeg uha.
-
Bolesnike s potencijalno životno ugrožavajućim ozljedama treba liječiti 100%-tnim kisikom i drugim stabilizacijskim mjerama.
-
Nakon stabilizacije bolesnika treba liječiti ostale specifične ozljede uzrokovane barotraumom.
Više informacija
Sljedeći izvori mogu biti korisni. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za njihov sadržaj.
-
Divers Alert Network: 24-satna hitna telefonska linija, 919-684-9111
-
Duke Dive Medicine: konzultacije između liječnika, 919-684-8111