Barotrauma je oštećenje tkiva nastalo promjenom volumena plinova u tjelesnim odjeljcima, do kojeg dolazi zbog promjene vanjskog tlaka. Pogađa dijelove tijela koji sadrže zrak, uključujući pluća, uši, sinuse, GI trakt, zrak u zubnim ispunama te zrak unutar ronilačke maske. Manifestacija bolesti ovisi o zahvaćenom dijelu tijela. Dijagnoza se postavlja klinički, no ponekad je potrebno učiniti slikovne pretrage. Liječenje je uglavnom potporno, te može uključivati terapiju kisikom ili postavljanje torakalnog drena kod pneumotoraksa.

Vidi Pregled ronilačkih ozljeda

Opasnost od barotraume (pritiska) je najveća između površine i 10 m dubine. Rizik povećava svako stanje koje ometa izjednačavanje tlaka (npr. kongestija sinusa, začepljenost Eustahijeve cijevi, anatomske anomalije, infekcija) u prostorima tijela koji sadrže zrak.

Barotrauma uha čini ~2/3 svih ozljeda prilikom ronjenja.

Ako ronilac udahne čak i samo jedan udah zraka ili drugog plina dok je u dubini, a ne ispusti ga slobodno prilikom izranjanja, njegovo širenje može prenapuhnuti pluća te uzrokovati plućnu barotraumu. Prenapuhanost pluća se najčešće javlja kod ronioca koji rone na komprimirani zrak. Može se javiti i u bazenu kada je komprimirani zrak udahnut na samom dnu (npr. korištenje autonomne ronilačke opreme na dnu bazena). Rijetko se javlja kod korištenja obrnute kante za disanje pod vodom.

Barotrauma također može utjecati na GI sustav (gastrointestinalna barotrauma), zube (zubna barotrauma), oči (barotrauma oka), i lice ( barotrauma uzrokovana maskom ).

Manifestacije ovise o zahvaćenom području. Sve se pojave gotovo odmah nakon promjene tlaka. Simptomi mogu biti bol u ušima, vrtoglavica, gubitak sluha, bol u sinusima, epistaksa i bol u trbušnoj šupljini. Dispneja i gubitak svijesti su opasni po život, a mogu nastati uslijed pucanja alveola i pneumotoraksa.

Određena medicinska stanja ako prouzrokuju simptome na dubini mogu dovesti do onesposobljenost ili dezorijentiranost te posljedično dovesti do utapanja. Sekundarna infekcija je ponekad kasna komplikacija barotraume.

Početno stabiliziranje bolesnika uključuje visoki protok 100% kisika i, ako je zatajenje dišnog sustava neminovno endotrahealna intubacija. Ventilacija pozitivnim tlakom može prouzročiti ili pogoršati postojeći pneumotoraks.

Bolesnici kod kojih se sumnja na pneumotoraks i hemodinamski su nestabilni ili pokazuju znakove tenzijskog pneumotoraksa potrebno je učiniti hitnu dekompresiju prsišta uvođenjem široke igle (npr. 14-gauge) u 2. međurebreni prostor, u medioklavikularnoj liniji. Po stabilizaciji pacijenta postavlja se torakalni dren. Bolesnici s neurološkim simptomima ili drugim znakovima arterijske zračne embolije odmah se otpremaju na liječenje u hiperbaričnu komoru (barokomoru, op.prev.).

Kada je pacijent stabilan liječe se specifične ozljede prouzrokovane barotraumom.

Bolesnici liječeni od teških ili ponavljajućih ozljeda povezanih s ronjenjem ne bi trebali ponovno roniti prije nego što se posavjetuju sa specijalistom za podvodnu medicinu.

Prevencija drugih ronilačkih ozljeda se raspravlja na drugom mjestu.

• barotrauma uha je najčešći oblik barotraume

• simptomatska terapija je dovoljna za liječenje barotraume osim ako se bolesnik ne prezentira s potencijalno životno ugrožavajućim simptomima (neurološki simptomi, pneumotoraks, znakovi nadražaja peritoneuma, abnormalni vitalne znakove)

• bolesnici s potencijalno za život opasnim ozljedama treba liječiti sa 100% kisikom i drugim stabilizacijskim mjerama

• nakon stabilizacije pacijenta treba liječiti ostale specifične barotraumatske ozljede