Episkleritis je samoograničavajuća, recidivirajuća, idiopatska upala episkleralnog tkiva koja ne ugrožava vid. Simptomi uključuju lokaliziranu hiperemiju očne jabučice, iritaciju i suzenje. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje je simptomatsko.
Episklera je tanka vaskularna membrana između spojnice i sklere.
Episkleritis nastaje u mlađoj odrasloj dobi, češće kod žena. Obično je idiopatski, ali može biti povezan s bolestima vezivnog tkiva i s drugim sistemskim bolestima (prisutno kod otprilike 15% pacijenata). (Vidi također "Pregled poremećaja spojnice i bjeloočnice")
Prisutna je blaga iritacija. Dodatno, ispod bulbarne spojnice vidljiva je jarko crvena mrlja (jednostavan episkleritis). Također može biti prisutan i hiperemični, edematozni, uzdignuti čvor (nodularni episkleritis). Palpebralna spojnica urednog je izgleda.
Episkleritis
Episcleritis oponaša konjunktivitis po izgledu, ali uzrokuje mnogo manje suzenja i nema iscjetka. Očna hiperemija episcleritisa uključuje samo jedan segment globusa, a ne cijelu bulbarnu i palpebralnu spojnicu kao što je slučaj kod konjunktivitisa
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Episkleritis se razlikuje od konjunktivitisa po lokaliziranoj hiperemiji očne jabučice, mnogo manjem suzenju i odsustvu iscjetka. Razlikuje se skleritisa po nedostatku fotofobije i teške boli.
Stanje je samoograničavajuće. Ako sistemski pregled ne sugerira osnovni uzrok, tada dijagnostička procjena za sistemske poremećaje nije rutinski potrebna.
Lokalna primjena kortikosteroida (npr. kapi prednizolon acetata, 1%, 4×1/dan tijekom 7 dana, uz postupno smanjenje tijekom 3 tjedna) ili oralni nesteroidni protuupalni lijek obično skraćuje napad. Kortikosteroidi se obično propisuju od strane oftalmologa. Kozmetski mogu se primijeniti i lokalni vazokonstriktori (npr. tetrahidrozolin, brimonidine tartrate 0.025%), iako njihova redovna primjena može pogoršati eritem zbog povratnog učinka (rebound).