Hiperpigmentacije imaju brojne uzroke nastanka, a mogu biti žarišne i difuzne. U većini slučajeva se javljaju zbog povećanog stvaranja i odlaganja melanina.

(Vidi također Pregled poremećaja pigmentacije.)

Žarišna hiperpigmentacija najčešće nastaje kao posljedica upale, nakon ozljede (npr. porezotina i opeklina) ili upale drugih uzroka (npr. akne, lupus). Žarišna linearna hiperpigmentacija se obično pojavljuje zbog fitofotodermatitisa, fototoksične reakcija do koje dolazi zbog interakcije ultraljubičastog zračenja i psoralena (posebice furokumarina) u biljkama (npr. u limeti, peršinu, celeru). Žarišna hiperpigmentacije također može nastati zbog pojave tumorskih procesa (npr. lentigines, melanom), melazma, pjege, ili caffe-au-lait makule. Acanthosis nigricans dovodi do pojave žarišne hiperpigmentacije i plakova baršunastog izgleda najčešće smještenih na koži pazuha i stražnje strane vrata.

Difuzna hiperpigmentacije može nastati uslijed uzimanja različitih lijekova, a također i zbog različitih sustavnih i neoplastičnih bolesti (posebice karcinoma pluća i melanoma koji zahvaćaju i ostale organske sustave). Nakon isključenja lijekova kao uzroka pojave difuzne hiperpigmentacije, potrebno je provesti ciljanu dijagnostičku obradu bolesnika radi pronalaženja najčešćih sustavnih uzroka. Ti uzroci su Addisonova bolest, hemokromatoza i primarni bilijarni kolangitis. Promjene na koži nemaju dijagnostički značaj pa stoga nije nužno učiniti biopsiju kože. Ciljana obrada različitih organskih sustava je poželjna kako bi se pronašao eventualni neoplastični uzrok pojave promjena na koži.

U melazmi (kloazmi) dolazi do pojave tamno smeđih, oštro ograničenih, gotovo simetričnih područja hiperpigmentacija na licu (obično na čelu, sljepoočnicama, obrazima, iznad gornje usne ili na području nosa). Nastaje ponajprije u trudnica (melasma gravidarum, maska trudnoće) i u žena koje uzimaju oralne kontraceptive. U deset posto slučajeva nastaje u žena koje nisu u drugom stanju i u tamnoputih muškaraca. Melazma se javlja češće i duže traje u tamnijih fototipova.

Budući da se rizik nastanka melazme pojačava tijekom izlaganja sunčevoj svjetlosti, mehanizam nastanka promjena na koži vjerojatno uključuje pojačanu aktivnost melanocita i posljedično pojačano stvaranje melanina. Osim izlaganja suncu, ostali čimbenici koji pogoršavaju prognozu uključuju:

• Autoimune bolesti štitnjače

• Fotoosjetljive lijekove

Nakon poroda i po prestanku uzimanja peroralnih kontraceptiva dolazi do polaganog i nepotpunog blijeđenja promjena. U muškaraca melazma rijetko izblijedi.

Liječenje ovisi o tome je li pigmentacija smještena u epidermisu ili dermisu; epidermalna pigmentacija postaje vidljiva s Woodovom lampom ili se može potvrditi uzimanjem biopsije. Povoljan terapijski odgovor je obično samo vidljiv u epidermalno smještenim pigmentacijama. Prva linija terapije je često djelotvorna, a uključuje kombinaciju 2-4% hidrokinona, 0.05-1% tretinoina i lokalnog kortikosteroida klase V do VII ( vidi: Relativna jačina djelovanja odabranih kortikosteroida za lokalnu primjenu). Ako trostruka lokalna terapija nije dostupna, potrebno je razmotriti primjenu 3-4% hidrokinona dva puta dnevno tijekom do 8 tjedana (kronična kontinuirana upotreba teoretski može povećati rizik za egzogenu ohronozu, koja je trajni oblik hiperpigmentacije); 2% hidrokinon je koristan kao terapija održavanja. Tjedan dana prije primjene na licu, potrebno je učiniti testiranje na hidrokinon iza jedne uške ili na malom području podlaktice, jer može izazvati nadražaj. Azelaična kiselina 15 do 20%u obliku kreme može se koristiti umjesto ili uz hidrokinon i/ili tretinoin. Hidrokinon, tretinoin, i azelaična kiselina su tvari za izbjeljivanje.

U osoba s teškom melazmom koja ne odgovara na lokalno primijenjena sredstva za izbjeljivanje postoji mogućnost kemijskog pilinga glikolnom kiselinom ili 30–50%–tnom trikloroctenom kiselinom. Laserski tretmani su korišteni, ali još nisu standardna terapija. Dvije obećavajuće tehnologije su Q-switched Nd: YAG (1064 nm) laser i neablativni frakcijski resurfacing u kombinaciji s trostrukom lokalnom terapijom. Tijekom i nakon terapije se mora primjenjivati stroga zaštita od sunca .

Lentigines (jednina: lentigo) su ravne, svijetlo do tamnosmeđe, ovalne makule. Obično nastaju zbog kroničnog izlaganja suncu (solarne lentigines), a najčešće se javljaju na licu i dorzumima šaka. Obično se prvi put pojavljuju u srednjoj dobi i njihov se broj povećava s godinama. Iako nije utvrđena progresija lentiga do melanoma, lentigines su neovisan čimbenik rizika za pojavu melanoma. Ako su lentigines su kozmetski problem, tretiraju se sa krioterapijom ili laserom; hidrokinon nije učinkovit.

Lentigines koje nisu uzrokovane suncem su ponekad povezane sa sistemskim bolestima, poput Peutz–Jeghersova sindroma (kod kojeg se pojavljuju brojne pjege na usnicama), sindroma multiplih pjega (LEOPARD sindrom: multiple lentigines, nepravilnosti EKG-a, okularni hipertelorizam, plućna stenoza, abnormalnosti genitalija, zastoj u rastu i senzorineuralna gluhoća) ili kseroderme pigmentosum

Hiperpigmentacija uzrokovana lijekovima je obično difuzna, no ponekad ima za lijek specifičnu raspodjelu ili boju (vidi tablicu). Mehanizmi pojave uključuju:

• Povećana količina melanina u epidermisu (izgled je više smeđe boje)

• Melanin u epidermisu i gornjem dermisu (uglavnom smeđa uz naznake sive ili plave)

• Povećanje melanina u dermisu (više sivkasta ili plava)

• Dermalno taloženje lijeka, metabolita, ili kombinacije lijeka s melaninom (obično plavkasto siva)

Lijekovi mogu uzrokovati sekundarne hiperpigmentacije. Do žarišne hiperpigmentacije često dolazi nakon lijekovima izazvanog lichen planusa (također poznatog pod imenom lihenoidna reakcije na lijek).

Kod fiksnih medikamentnih osipa, crveni se plakovi ili mjehuri stvaraju na istom mjestu svaki puta kad se lijek uzme; obično zaostaje rezidualna postupalna hiperpigmentacija. Tipične promjene se razvijaju na licu (osobito usnicama), šakama, stopalima i spolovilu. Ovakve promjene obično uzrokuju lijekovi uključujući antibiotike (sulfonamidi, tetraciklini, trimetoprim, fluorokinoloni), NSAR, barbiturate i karbamazepin.

• Najčešći uzroci žarišne hiperpigmentacije uključuju ozljede, upalu, fitofotodermatitis, lentigines, melazmu, pjege, café-au-lait makule i acanthosis nigricans.

• Najčešći uzroci proširene hiperpigmentacije su melazma, lijekovi, rak i druge sistemske bolesti.

• Bolesnike koji imaju proširenu hiperpigmentaciju koja nije uzrokovana primjenom lijekova potrebno je podvrgnuti dijagnostičkih pretragama kako bi se isključio primarni bilijarni kolangitis, hemokromatoza i Addisonova bolest.

• Inicijalno liječenje melazme se preporučuje kombinacijom 2 do 4% hidrokinona, 0,05 do 1% tretinoina, i lokalnog kortikosteroida klase V do VII.

• Ako su lentigines kozmetski problem, preporučuje se liječenje krioterapijom ili laserom.