Hiperpigmentacije mogu nastati zbog različitih uzroka, a mogu biti žarišne i difuzne. U većini slučajeva se javljaju zbog povećanog stvaranja i odlaganja melanina.

(Vidi također Pregled poremećaja pigmentacije.)

Žarišna hiperpigmentacija je najčešće postinflamatorna, a može nastati nakon ozljede (npr. posjekotine i opekline) ili drugih uzroka upale (npr. akne, lupus). Žarišna linearna hiperpigmentacija se obično pojavljuje zbog fitofotodermatitisa, fototoksične reakcije do koje dolazi zbog interakcije ultraljubičastog zračenja i psoralena (posebice furokumarina) u biljkama (npr. u limeti, peršinu, celeru). Žarišna hiperpigmentacija također može nastati zbog pojave tumorskih procesa (npr. lentigines, melanom), melazme, pjega ili caffe-au-lait makula. Acanthosis nigricans dovodi do pojave žarišne hiperpigmentacije i plakova baršunastog izgleda najčešće smještenih na koži pazuha i stražnje strane vrata.

Difuzna hiperpigmentacije može nastati uslijed uzimanja različitih lijekova, a također i zbog različitih sustavnih i neoplastičnih bolesti (posebice karcinoma pluća i melanoma koji zahvaćaju i ostale organske sustave). Nakon isključenja lijekova kao uzroka pojave difuzne hiperpigmentacije, potrebno je provesti ciljanu dijagnostičku obradu bolesnika radi pronalaženja najčešćih sustavnih uzroka. Ti uzroci su Addisonova bolest, hemokromatoza i primarni bilijarni kolangitis. Promjene na koži nemaju dijagnostički značaj pa stoga nije nužno učiniti biopsiju kože. Ciljana obrada različitih organskih sustava je poželjna kako bi se pronašao eventualni neoplastični uzrok pojave promjena na koži.

U melazmi (kloazmi) dolazi do pojave tamno smeđih, oštro ograničenih, gotovo simetričnih područja hiperpigmentacija na licu (obično na čelu, sljepoočnicama, obrazima, iznad gornje usne ili na području nosa). Nastaje ponajprije u trudnica (melasma gravidarum, maska trudnoće) i u žena koje uzimaju oralne kontraceptive. U deset posto slučajeva nastaje u žena koje nisu trudne i u tamnoputih muškaraca. Melazma se javlja češće i dulje traje u tamnijih fototipova.

Budući da se rizik nastanka melazme pojačava tijekom izlaganja sunčevoj svjetlosti, mehanizam nastanka promjena na koži vjerojatno uključuje pojačanu aktivnost melanocita i posljedično pojačano stvaranje melanina. Osim izlaganja suncu, ostali čimbenici koji pogoršavaju prognozu uključuju:

• Autoimune bolesti štitnjače

• Fotoosjetljive lijekove

Nakon poroda i po prestanku uzimanja peroralnih kontraceptiva dolazi do polaganog i nepotpunog blijeđenja promjena. U muškaraca melazma rijetko izblijedi.

Temelj liječenja melazme je stroga zaštita od sunca. Bolesnici trebaju koristiti kremu za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom (SPF) 30 ili višim, nositi zaštitnu odjeću i šešire te izbjegavati izravno izlaganje suncu. Tijekom i nakon terapije se mora primjenjivati stroga zaštita od sunca .

Liječenje ovisi o tome je li pigmentacija smještena u epidermisu ili dermisu; epidermalna pigmentacija postaje vidljiva s Woodovom lampom ili se može potvrditi uzimanjem biopsije. Povoljan terapijski odgovor je obično vidljiv samo u epidermalno smještenim pigmentacijama. Većina lokalnih tretmana za melazmu koristi se u kombinaciji, a ne pojedinačno.

Trostruka lokalna terapija je prva linija liječenja koja je često učinkovita i sastoji se od kombinacije

• Hidrokinona 2 do 4%

• Tretinoina 0.05 do 1%

• Lokalnog kortikosteroida klase V do VII ( vidi: Relativna jačina djelovanja odabranih kortikosteroida za lokalnu primjenu)

Hidrokinon depigmentira kožu blokirajući enzimsku oksidaciju tirozin 3,4-dihidroksifenilalanina (DOPA) i inhibirajući metaboličke procese melanocita. Tjedan dana prije primjene na licu, potrebno je učiniti testiranje na hidrokinon iza jedne uške ili na malom području podlaktice, jer može izazvati nadražaj. Tretinoin potiče izmjenu keratinocita i može učiniti piling kože koja sadrži epidermalni pigment. Kortikosteroidi blokiraju sintezu i izlučivanje melanina. Dvije obećavajuće tehnologije koje se isprobavaju u kombinaciji s trostrukom lokalnom terapijom su Q-switched Nd:YAG (1064 nm) laser i neablativni frakcijski "resurfacing".

Ako trostruka lokalna terapija nije dostupna, potrebno je razmotriti primjenu 3-4% hidrokinona dva puta dnevno tijekom do 8 tjedana (kronična kontinuirana upotreba teoretski može povećati rizik za egzogenu ohronozu, koja je trajni oblik hiperpigmentacije); 2% hidrokinon je koristan kao terapija održavanja.

Azelaična kiselina 15 do 20%u obliku kreme može se koristiti umjesto ili uz hidrokinon i/ili tretinoin. Azelaična kiselina je inhibitor tirozinaze koji smanjuje proizvodnju melanina (i smatra se sigurnom za upotrebu tijekom trudnoće). Osim toga, sve se više koristi lokalna kojična kiselina; to je kelirajući agens koji blokira pretvorbu tirozina u melanin.

Mogućnosti druge linije liječenja za pacijente s teškom melazmom koja ne reagira na topikalna sredstva za izbjeljivanje uključuju kemijski piling s glikolnom kiselinom ili 30 do 50% trikloroctene kiseline. Laserski tretmani su korišteni, ali još nisu standardna terapija.

Proučavane su oralne terapije. Nedavna randomizirana studija pokazala je poboljšanje s oralnom traneksamičnom kiselinom u bolesnika s umjerenom do teškom melazmom (1).

Lentigines (jednina: lentigo) su ravne, svijetlo do tamnosmeđe, ovalne makule. Obično nastaju zbog kroničnog izlaganja suncu (solarne lentigines), a najčešće se javljaju na licu i dorzumima šaka. Obično se prvi put pojavljuju u srednjoj dobi i njihov se broj povećava s godinama. Iako nije utvrđena progresija lentiga do melanoma, lentigines su neovisan čimbenik rizika za pojavu melanoma.

Ako su lentigines kozmetski problem, tretiraju se sa krioterapijom ili laserom; hidrokinon nije učinkovit.

Lentigines koje nisu solarne ponekad su povezane sa sustavnim bolestima, kao što su Peutz-Jeghers-ov sindrom (u kojega se nalaze opsežne lentigines na usnama), sindrom multiplih lentigines (ili LEOPARD sindrom, čiji je naziv akronim za multiple Lentigines, smetnje provođenja u Elektrokardiogramu [EKG], Očni hipertelorizam, Pulmonalnu stenozu, Abnormalnosti genitalnog sustava, Retardaciju rasta i senzoneuralni gubitak sluha [engl. Deafness]) ili xeroderma pigmentosum.

Ova fotografija prikazuje lentigo simplex koji se manifestira kao mnogobrojne, malene, hiperpigmentirane makule na leđima.

© Springer Science+Business Media

Hiperpigmentacije uzrokovana lijekovima obično su difuzne, no ponekad imaju za lijek specifičnu raspodjelu ili boju (vidi tablicu). Mehanizmi pojave uključuju:

• Povećana količina melanina u epidermisu (izgled je više smeđe boje)

• Melanin u epidermisu i gornjem dermisu (uglavnom smeđa uz naznake sive ili plave)

• Povećanje melanina u dermisu (više sivkasta ili plava)

• Dermalno taloženje lijeka, metabolita, ili kombinacije lijeka s melaninom (obično plavkasto siva)

Lijekovi mogu uzrokovati sekundarne hiperpigmentacije. Primjerice, do žarišne hiperpigmentacije često dolazi nakon lijekovima izazvanog lichen planusa (također poznatog pod imenom lihenoidna reakcija na lijek).

Kod fiksnih medikamentnih osipa, crveni se plakovi ili mjehuri stvaraju na istom mjestu svaki puta kad se lijek uzme; obično zaostaje rezidualna postupalna hiperpigmentacija. Tipične promjene se razvijaju na licu (osobito usnicama), šakama, stopalima i spolovilu. Ovakve promjene obično uzrokuju lijekovi uključujući antibiotike (sulfonamidi, tetraciklini, trimetoprim, fluorokinoloni), nesteroidne protuupalne lijekove i barbiturate.

Liječenje hiperpigmentacije izazvane lijekovima uključuje prestanak uzimanja lijeka koji je uzrok; hiperpigmentacija blijedi vrlo sporo u nekim ako ne i svim slučajevima. Budući da mnogi lijekovi koji uzrokuju pigmentaciju kože također uzrokuju fotosenzitivne reakcije, pacijenti bi trebali izbjegavajte izlaganje suncu.

• Najčešći uzroci žarišne hiperpigmentacije uključuju ozljede, upalu, fitofotodermatitis, lentigines, melazmu, pjege, café-au-lait makule i acanthosis nigricans.

• Najčešći uzroci proširene hiperpigmentacije su melazma, lijekovi, zloćudne bolesti i druge sistemske bolesti.

• Bolesnike koji imaju proširenu hiperpigmentaciju koja nije uzrokovana primjenom lijekova potrebno je podvrgnuti dijagnostičkih pretragama kako bi se isključio primarni bilijarni kolangitis, hemokromatoza i Addisonova bolest.

• Inicijalno liječenje melazme se preporučuje kombinacijom 2 do 4% hidrokinona, 0.05 do 1% tretinoina, i lokalnog kortikosteroida klase V do VII.

• Ako su lentigines kozmetski problem, preporučuje se liječenje krioterapijom ili laserom.