Tumori kralježnične moždine se mogu razviti unutar parenhima kralježnične moždine neposredno razarajući tkivo ili izvan parenhima moždine, često komprimirajući moždinu ili korijene živaca. Simptomi mogu biti progresivna bol u leđima i neurološki ispadi koji se mogu pripisati kralježničnoj moždini ili korjenovima moždinskih živaca. Dijagnosticira se MR-om. Mogu se liječiti kortikosteroidima, kirurškom ekscizijom i radioterapijom.
(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)
Tumori kralježnične moždine mogu biti intramedularni (unutar parenhima moždine) ili ekstramedularni (izvan parenhima).
Intramedularni tumori
Najčešći intramedularni tumori su gliomi, osobito ependimomi i astrocitomi niskog stupnja. Intramedularni tumori infiltriraju parenhim leđne moždine, proširuju se i uništavaju parenhim. Mogu se proširiti na više segmenata leđne moždine i ometati protok cerebrospinalne tekućine unutar moždine, što rezultira sirinksom.
Ekstramedularni tumori
Ekstramedularni tumori mogu biti
-
Intraduralno: Smješteni unutar dure, ali radije na površini kralježnične moždine nego unutar parenhima
-
Ekstraduralno: Smješteni izvan dure
Većina intraduralnih tumora su benigni, obično su to meningeomi i neurofibromi, dva najčešća primarna spinalna tumora.
Većina ekstraduralnih tumora su metastatski. Obično potječu iz karcinoma pluća, dojke, prostate, bubrega, štitnjače ili limfoma, najčešće non-Hodgkin limfoma, ali i od Hodgkinovog limfoma, limfosarkoma i sarkoma retikularnih stanica.
I intraduralni i ekstraduralni tumori postižu svoj učinak komprimiranjem kralježnične moždine i njezinih korijena, a ne invadirajući parenhim. Većina ekstraduralnih tumora prodire i razara kost prije nego što će pritisnuti moždinu.
Simptomi i znakovi
Bol je rani simptom, osobito za ekstraduralne tumore. Progresivna je, neovisna o naporu i pogoršava se u ležećem položaju. Bol se može javiti u leđima, može se širiti osjetnom distribucijom određenog dermatoma (radikularna bol), ili oboje.
Konačno, razvijaju se neurološki deficiti koji odgovaraju zahvaćenoj razini kralježnične moždine. Učestali su spastična slabost, inkontinencija i disfunkcija nekih ili svih osjetnih putova na određenoj razini kralježnične moždine i niže. Deficiti su obično obostrani.
Intraduralni ekstramedularni tumori mogu biti bolni kad komprimiraju živčane korijene, ali se također mogu razvijati i bezbolno, ako je kralježnica izravno komprimirana bez zahvaćanja korijena.
Neki bolesnici s intraduralnim tumorima-najčešće meningeomi i neurofibromi-imaju osjetne deficite distalnih dijelova donjih ekstremiteta, segmentalne neurološke deficite, simptome kompresije kralježnične moždine ili njihovu kombinaciju.
Simptomi kompresije kralježnične moždine mogu se brzo pogoršati i dovesti do paraplegije i gubitka kontrole crijeva i mjehura.
Simptomi kompresije korijena živaca su također uobičajeni; oni uključuju bol i parestezije praćene gubitkom osjeta, mišićnom slabosti, a ako je kompresija kronična, i gubljenjem mišićne mase koje se javlja uzduž distribucije zahvaćenih korijena.
Dijagnoza
Bolesnici sa segmentalnim neurološkim ispadima ili oni kod kojih se sumnja na kompresiju kralježnične moždine zahtijevaju hitnu dijagnostièku obradu i liječenje.
Na tumore kralježnice upućuje sljedeće:
-
Progresivna, neobjašnjiva ili noćna križobolja ili radikularna bol;
-
Segmentalni neurološki deficiti
-
Nerazjašnjeni neurološki ispadi koji se odnose na kralježničnu moždinu ili korijene živaca.
-
Nerazjašnjena bol u leđima kod bolesnika koji u anamnezi imaju rak, osobito onih s primarnim tumorom pluća, dojke, prostate, bubrega, štitnjače ili s limfomom.
Dijagnoza tumora kralježnične moždine se postavlja MR–om zahvaćenog područja kralježnične moždine. CT s mijelografijom je alternativa; može pomoći lokalizirati tumor, ali daje manje informacija od MR.
Ostale kralježnične tvorbe (npr. apscesi, arteriovenske malformacije) i paravertebralni tumori mogu se manifestirati slično kao tumori kralježnice, ali obično se mogu razlikovati na MR snimkama.
RTG kralježnice učinjene iz drugih razloga, mogu pokazati destrukciju kosti, proširenja kralježaka ili iskrivljenje paraspinalnih tkiva, osobito ako je tumor metastatski.
Liječenje
Ako pacijenti imaju neurološke deficite uslijed kompresije kralježnične moždine, odmah se počinje s primjenom kortikosteroida (npr. deksametazon, 100 mg IV, a zatim 10 mg PO 4×/dan) za smanjenje edema kralježnične moždine i očuvanje funkcije. Tumori koji pritišću kralježničnu moždinu liječe se što je ranije moguće jer deficiti brzo postanu ireverzibilni.
Neki dobro lokalizirani primarni tumori kralježnične moždine mogu se odstraniti kirurškom ekscizijom. Neurološki deficiti se povuku kod oko polovine tih bolesnika. Ako se tumori ne mogu kirurški odstraniti, koristi se radioterapija s ili bez kirurške dekompresije. Kompresivni metastatski ekstraduralni tumori se najčešće kirurški odstranjuju iz trupa kralješka, a zatim se liječe radioterapijom. Nekompresivni metastatski ekstraduralni tumori se mogu liječiti samo radioterapijom, ali ako je ona neučinkovita može biti potrebna i ekscizija.
Ključne točke
-
Tumori kralježnične moždine mogu biti intramedularni (unutar parenhima moždine) ili ekstramedularni (izvan parenhima).
-
Ekstramedularni tumori mogu biti intraduralni i ekstraduralni.
-
Većina intraduralnih tumora su benigni meningeomi i neurofibromi; najčešći su primarni spinalni tumori; većina ekstraduralnih tumora su metastatski.
-
Dajte kortikosteroide bolesnicima s neurološkim deficitom uslijed kompresije kralježnične moždine.
-
Kirurški odstranite tumore kralježnice moždine i / ili primijenite radioterapiju.