Voajeristički poremećaj

Autor: George R. Brown, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Karlica Hana, dr. med.

Voajerizam je postizanje spolnog uzbuđenja promatranjem ljudi koji su goli, koji se skidaju ili se upuštaju u spolne odnose. Kad se promatraju ljudi koji ne znaju da ih se promatra, ovakvo ponašanje često izaziva probleme. Voajeristički poremećaj uključuje upražnjavanje voajerskih poriva ili fantazija s osobama bez njihova pristanka ili doživljavanje značajnih tegobe ili funkcionalnog oštećenja zbog takvih poriva i nagona.

(Vidi također Pregled Parafilijski poremećaja.)

Voajerizam je oblik parafilije, ali većina ljudi koji imaju voajerske interese ne zadovoljavaju kliničke kriterije za parafilijske poremećaje, koji zahtijevaju da ponašanje osobe, fantazije ili intenzivni porivi rezultiraju klinički signifikatnim tegobama ili narušavaju razinu funkcioniranja ili uzrokuju štetne poslijedice drugima (što u voajerizmu uključuje upražnjavanje poriva bez pristanka druge osobe). Stanje također mora biti prisutno ≥ 6 mj.

Želja da se promatra druge ljude pri spolnim odnosima je česta i sama po sebi nije nenormalna. Voajerizam obično započinje u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Na adolescentski voajerizam obično se gleda blaže pa se tinejdžere rijetko uhićuje. Kad je voajerizam patološki, voajeri potroše dosta vremena tražeći potencijalne situacije za gledanje, često uz isključivanje od ispunjenja važnih obaveza u svom životu. Do orgazma obično dolazi masturbacijom tijekom ili nakon promatranja. Voajer ne traži spolni dodir s osobama koje promatra.

U mnogim kulturama, voajeri imaju dovoljno zakonskih mogućnosti da gledaju seksualne aktivnosti (npr. digitalna ili tiskovna pornografija). Međutim, voajersko ponašanje najčešće je seksualno ponašanje koje dolazi u koliziju sa zakonom.

Gledanje seksualno eksplicitnih slika i predstava, sada široko dostupnih na internetu, ne smatra se voajerizmom, jer mu nedostaje element tajnog promatranja, što je obilježje voajerizma.

Do 12% muškaraca i 4% žena može zadovoljiti kliničke kriterije za voajerski poremećaj; većina ne traži liječničku procjenu i liječenje.

Dijagnoza

  • Specifični kriteriji Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM–V)

Dijagnoza voajerskog poremećaja zahtjeva sljedeće:

  • Pacijenti se opetovano i intenzivno uzbude promatrajući golu osobu koja nema uvid da je promatrana, svlače se ili se upuštaju u seksualne aktivnosti; uzbuđenje se izražava u fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjima.

  • Pacijenti upražnjavaju svoje nagone s osobom koja nije pristala na taj čin, ili te fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja uzrokuju značajne poteškoće narušavajući funkcioniranje na poslu, u društvenim situacijama ili na drugim važnim područjima.

  • Stanje također mora biti prisutno ≥ 6 mj.

Dijagnosticiranje voajerskog poremećaja nije indicirano kod pacijenata <18 god.

Liječenje

  • Psihoterapija, grupe podrške, SIPPS

  • Ponekad antiandrogeni lijekovi

Kad se prekrši zakon te se utvrdi da se radi o seksualnom prekršitelju, liječenje obično započinje psihoterapijom, potpornim skupinama i sa SIPPS.

Ako su ti lijekovi neučinkoviti, a poremećaj intenzivan, treba uzeti u obzir lijekove koji smanjuju razinu testosterona i tako smanjuju libido. Ovi lijekovi se nazivaju antiandrogeni, iako ti lijekovi zapravo ne blokiraju učinke testosterona. Lijekovi su:

  • Gonadotropin oslobađajući hormon agonisti (GnRH) (npr. leuprolid)

  • Depot medroksiprogesteron acetat

Oba blokiraju proizvodnju luteinizirajućeg hormona (LH) i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH) u hipofizi i tako smanjuju proizvodnju testosterona te poslijedično i libido. Informirani pristanak i adekvatno praćenje funkcije jetre te razina testosterona u serumu su potrebni.

Ključne točke

  • Većina voajera ne ispunjava kliničke kriterije voajerskog poremećaja.

  • Međutim, voajerski ponašanja su najčešća seksualna ponašanja koja rezulitraju konfliktom sa zakonom.

  • Dijagnosticiranje voajerskog poremećaja je moguće samo ako je stanje prisutno ≥ 6 mjeseci i ako su pacijenti upražnjavali svoje seksualne porive s osobom koja se ne slaže s njihovim fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjem koji uzrokuju značajne poteškoće ili narušava funkcioniranje.

  • Ako su pacijenti počinili seksualni prekršaj prvotno je indicirano liječenje psihoterapijom i SIPPS-om, a ako je potrebno dodatno liječenje i ako se dobije informirani pristanak liječenje se može provoditi antiandrogenima.