Količina informacija koju se treba naučiti na studiju medicine toliko je velika da zahtijeva usvajanje novih tehnika učenja.
Nitko ne upiše studij medicine slučajno. Ako ga upišete, to je zato što ste naporno radili i posvetili godine školovanja učenju i disciplini. Ali nažalost (ili srećom, ovisno kako gledate), studiranje medicine jako se razlikuje od ranijeg školovanja. Vještine koje ste ranije usvojili možda vam neće trebati u nastavku novog životnog razdoblja.
Na primjer, možda ste, kao većina studenata, bubali noć prije ispita i vjerojatno uspješno položili.
Nažalost, bubanje vam neće puno pomoći na studiju medicine. Prvo, količina informacija koju trebate usvojiti i zapamtiti na studiju medicine puno je veća nego na ranijem školovanju. Neki studenti uspoređuju protok informacija s kojim se susreću s ispijanjem vode iz vatrogasnog crijeva. Za uspjeh vam nije samo potrebno više vremena nego i bolja organizacija vremena. Drugo, za razliku od ranijeg školovanja, kad često niste trebali zapamtiti ništa nakon položenog ispita, sadržaj na studiju medicine je kumulativan, odnosno, informacije koje naučite na prvoj godini bitne su mjesecima i godinama poslije. Treće, ne trebate samo zapamtiti informacije, nego ih i stalno obnavljati kako nova istraživanja (za koja se također očekuje da ih pratite) čine neke stvari koje ste naučili bitnijima, a druge zastarjelima.
Na kraju, ulozi na studiju medicine su daleko veći. Zaboravljanje kritičnog dijela informacija neće samo rezultirati lošijim ishodom na testu, nego može ozbiljno štetiti vašim pacijentima.
Problemi
Postoje tri problema s kojima se suočavaju studenti kada pokušavaju savladati veliku količinu informacija:
Rješenja
Srećom, desetljeća istraživanja temeljenih na dokazima otkrila su načine kojima možete promijeniti svoje ponašanje kako biste izbjegli ove probleme te povećali šanse za pamćenje i prisjećanje bitnih informacija. Istaknut ćemo pet najučinkovitijih, neuroznanstveno potkrijepljenih tehnika učenja (i znanosti iza njih) koje bi svaki klinički student trebao znati:
Problem: Brzo zaboravljanje
Rješenje: Protiv prirodne krivulje zaboravljanja, primijenite strategije kao što su:
U seriji eksperimenata 1880-ih, njemački psiholog Hermann Ebbinghaus otkrio je da ako stavite zadržavanje ili pamćenje sadržaja nasuprot vremenu koje je proteklo od učenja istog, dobit ćete krivulju koja eksponencijalno pada. Dakle, ako naučite nešto nulti dan i više ne ponavljate, vaše pamćenje će slijediti "krivulju zaboravljanja" sličnu onoj kao na slici ispod.
Međutim, ako ponavljate (ili još bolje, aktivno povlačite) sadržaj u intervalima s rastućim razmakom nakon učenja, tada se krivulja zaboravljanja počinje izravnavati i iskusit ćete puno bolje, dugotrajnije zadržavanje gradiva. Stoga, ponavljanje gradiva samo jednom prije ispita nije dovoljno. Kako biste ga zaista naučili, morate učiti i vježbati u razmacima, što je strategija poznata kao ponavljanje u razmacima.
Možete primijeniti i naizmjenično vježbanje, poznato i kao
-
Raznoliko vježbanje
-
Varijabilno vježbanje
-
Miješano vježbanje
Ova strategija uključuje miješanje informacija koje trebate naučiti umjesto raščlanjivanja tih informacija na dijelove.
Skupa s ponavljanjem u razmacima, naizmjenično vježbanje može dovesti do najuspješnijih ishoda učenja. Ove tehnike se ubrajaju u ono što UCLA-in psihološki znanstvenik Robert Bjork i njegovi kolege zovu "poželjne poteškoće", a to su neintuitivne strategije koje mogu smanjiti kratkotrajni, ali poboljšati dugotrajni učinak.
Ponavljanje u razmacima
Ponavljanje u razmacima nije samo češće ponavljanje gradiva nego i ponavljanje u pravo vrijeme. Pokazalo se da
Budući da zaboravljanje tipično slijedi eksponencijalnu krivulju, trik je u tome da tempirate svoja razdoblja učenja oko krivulje i ponavljate ključne informacije točno onda kada bi izblijedile iz sjećanja. Ključni koncept je učenje u razmacima te samoprocjena s vremena na vrijeme, nasuprot gomilanju, ili "bubanju", zato što takvi razmaci pomažu izravnati vašu krivulju zaboravljanja tako da zadržavate informacije duže.
Kako vaše poznavanje različitog gradiva može znatno varirati, različiti dijelovi informacija imaju različite krivulje zaboravljanja. Istraživanja pokazuju da biste trebali imati sljedeće:
Ova strategija je učinkovita u različitim područjima, ali posebno je važna za studente u području medicine, koji trebaju zadržati ključno znanje i vještine kako bi se brinuli o svojim pacijentima. Jedno istraživanje je pokazalo da bez ponavljanja u razmacima, studenti medicine zaborave do 33% znanja bazičnih znanosti nakon jedne godine te više od 50% nakon dvije godine. Ali kada studenti i specijalizanti primijene tehniku ponavljanja u razmacima u svom učenju, ishod se značajno poboljšava, prema nekim istraživanjima zadržavaju naučeno gradivo za oko 40% više.
Znajući sve ovo, zašto je bubanje i dalje popularna navika? Istina je da je bubanje često kratkoročno učinkovito. Cjelonoćno učenje sigurno vam može pomoći da položite sutrašnji ispit, ali mjesec dana poslije, zaboravit ćete većinu tog gradiva. Budući da ćete vjerojatno trebati te informacije u ostatku karijere, primjena ponavljanja u razmacima sigurno je dobra ideja. Također je važno istaknuti da ponavljanje u razmacima ne pomaže samo u zadržavanju znanja; pomaže i u zadržavanju vještina, bilo da se radi o postavljanju IV puta ili izvođenju lumbalne punkcije.
Primjena ponavljanja u razmacima nije uvijek jednostavna. Studenti—posebno oni u zdravstvu i medicinskim granama—moraju zapamtiti tisuće informacija. Može biti izuzetno teško pratiti kada je vrijeme za ponavljanje određenog gradiva, posebno kada svaka informacija slijedi vlastitu krivulju zaboravljanja. Zato su znanstvenici i programeri stvorili računalne algoritme kako bi pomogli studentima u optimizaciji njihovog učenja.
Ovi algoritmi prioritiziraju vaše učenje na temelju onoga čega se sjećate i čega se ne sjećate. Dakle, ako pogrešno odgovorite na pitanje, algoritam automatski prioritizira tu informaciju za ponavljanje te zanemaruje informacije u pitanjima na koja ste točno odgovorili. Tako, ovi algoritmi mogu skratiti vaše ukupno vrijeme učenja osiguravajući da ne trošite vrijeme na učenje informacija koje ste već pouzdano usvojili.
Jedna od najboljih stvari kod ponavljanja u razmacima je da profitirate učeći pametnije, a ne nužno duže. Sa samo malo više organizacije i promišljenosti, možete postići mnogo više. Međutim, ponavljanje u razmacima na početku se može činiti neprirodnim. Niste navikli učiti nešto što vam se još uvijek čini svježim u vašem pamćenju. Također, kada izdvojite vrijeme za ponavljanje nečega što ste naučili prije samo nekoliko dana, može vam se činiti da biste trebali koristiti to vrijeme za ponavljanje nečega što ste naučili danas. Ali ponavljanje u razmacima dugoročno će vam više pomoći.
Naizmjenično vježbanje
Recimo da želite naučiti koncepte A, B i C.
Tradicionalnim modelom ste usvojili svaki koncept grupiranim vježbanjem (blok vježbom) koje izgleda ovako:
Površno gledano, ova strategija ima smisla. Vježbate određenu vještinu dok ne postignete stručnost i onda (i samo tada) se prebacite na sljedeću. Kako god, ova strategija često ne uspije:
To je ono što čini naizmjenično vježbanje: omogućava vam rad na mnogim vještinama u isto vrijeme međusobno ih izmjenjujući, što izgleda ovako:
Ova izmjena pomaže vam shvatiti kako se koncepti međusobno preklapaju i razlikuju, što poboljšava ukupno pamćenje. Naizmjenično vježbanje također vas navodi na ponavljanje u razmacima.
Dakle, kada učite o različitim diureticima, nemojte učiti o svim tiazidima pa zatim o svim diureticima Henleove petlje; umjesto toga, izmjenjujte ih i pomiješajte kako ih učite!
Problem: Pasivno učenje
Rješenje: Primijenite tehnike aktivnog učenja i strategije memorijskih asocijacija kao što su:
Recimo da vam se bliži veliki ispit i trebate ponoviti gradivo—koji bi bio najbolji način učenja za vas? Možda mislite da biste trebali ponovno pročitati udžbenik ili pregledati bilješke, ali izgleda da je jedan od najučinkovitijih načina za učenje informacija aktivno učenje, vlastitim testiranjem znanja gradiva, umjesto pasivnog učenja. Drugim riječima, sam čin odgovaranja na pitanja učvrstit će vaše pamćenje. Ovaj fenomen se zove efekt testiranja ili ponekad, učenje poboljšano testiranjem ili vježbanje prisjećanjem.
Dakle, možete učiti aktivno čak i dok čitate, sve dok se trudite povezati informacije koje čitate sa sadržajem koji već poznajete. Istraživanja pokazuju da što više asocijacija povučete između bilo čega što pokušavate naučiti, veće su šanse da ćete to zapamtiti u budućnosti, zato što postoji više puteva koje možete slijediti kako biste dohvatili tu informaciju. Jedna od najuspješnijih tehnika memorijskih asocijacija koju možete upotrijebiti je memorijska palača, kod koje zamišljate fizičku lokaciju (palaču) u koju smještate stvari koje će vam pomoći zapamtiti apstraktnije informacije.
Efekt testiranja
Položivši desetke testova s velikim ulogom, od završnih ispita do raznih prijemnih ispita, vjerojatno povezujete testove sa završetkom procesa učenja, radije nego s dijelom tog procesa. Ali istina je da formativno vrednovanje s manjim ulogom može igrati sastavnu ulogu u procesu učenja. Ovaj fenomen se događa zbog više razloga. Prvo,
Kada čitate poglavlje u udžbeniku ili ponovno čitate svoje bilješke, usvajate gradivo na relativno pasivan način. Volimo misliti da smo spužve za informacije—da upijamo znanje na koje nailazimo—ali izgleda da se pravo učenje događa kada aktivno usvajamo gradivo, kao kada mislimo kako ga povezati s drugim sadržajem koji smo naučili ili učimo.
Aktivno razmišljanje o gradivu povećava šanse da ćete se prisjetiti informacija kada ih poslije trebate, kao tijekom ispita. Dakle, aktivno povlačenje informacija kroz testiranje učvršćuje osnovno znanje. Drugim riječima, testiranje zapravo unapređuje zadržavanje znanja u usporedbi s manje aktivnim načinima učenja, kao što je ponovno čitanje gradiva ili ponovno gledanje predavanja.
Zapravo, što aktivnije usvajate gradivo, to bolje. Istraživanje je pokazalo da biste se trebali testirati na načine koji vas prisiljavaju da se borite s gradivom, radije nego da se samo fokusirate na puko prisjećanje. Korist od testiranja je najveća kada su pitanja složenija i kada se zaista trebate potruditi da dođete do odgovora.
Testiranje je jako učinkovito i zbog dinamike prisjećanja. Kako biste odgovorili na pitanje na ispitu, morate pretražiti svoje sjećanje i povući odgovor, zar ne? Stoga, izgleda da je—barem u jednom pogledu—vaše sjećanje više kao mišić nego kao kartoteka.
Kada ste prvi put učili voziti bicikl, vjerojatno ste dosta padali i vaši pokreti su bili grubi i nesigurni, ali s vježbom su ti pokreti postajali lakši i glađi. Razmišljajte o sjećanju kao o vježbanju na sličan način:
Na primjer, jedno istraživanje je usporedilo specijalizante medicine koji su se testirali s onima koji su jednostavno ponovno učili informacije o dvjema bolestima. Svaka dva tjedna, jedna grupa je prakticirala testiranje, dok je druga jednostavno ponovno čitala gradivo. Šest mjeseci nakon što su prvobitno naučili gradivo, grupa koja je prakticirala testiranje postigla je za 13% bolji rezultat od druge grupe, pokazujući bolje dugoročno pamćenje.
Primjena efekta testiranja
Možete se koristiti ovim fenomenom primjenjujući bilo koju strategiju koja vas prisiljava da aktivno usvajate gradivo, kao što je:
Istraživanja pokazuju da je efekt testiranja najučinkovitiji neposredno nakon prvobitnog učenja gradiva—zato nemojte čekati! Trebali biste također riješiti svaki probni test koji vam zadaju vaši nastavnici. Ako vam ih sami ne daju, pronađite neke probne online testove koji vam automatski šalju pitanja kako se vaš ispit približava.
Također, općenito promijenite svoj mindset oko češćeg testiranja. Nemojte gledati na testove samo kao na procjenu vašeg učenja. Umjesto toga, gledajte na njih kao na ono što jesu—bitna prilika za učenje. Uvijek provjerite svoje testove i kvizove kako biste vidjeli gdje ste pogriješili!
Memorijska palača
Recimo da pokušavate zapamtiti šest lijekova ili grupa lijekova za koje je poznato da uzrokuju pankreatitis. Popis je:
Diuretici
Kortikosteroidi
Alkohol
Azatioprin
Didanozin
Valproat
Klinički, zaista je korisno imati ovih šest lijekova ili grupa lijekova u vašoj radnoj memoriji kako biste ih uočili na terapijskoj listi ili popisu lijekova i pomislili na njih kao na potencijalni uzrok pankreatitisa.
Počnite s odabirom prostora koji dobro poznajete. Ovo može biti stvarni prostor, kao vaš dom, teretana, prodavaonica ili neki prostor koji ste vidjeli na televiziji ili zamislili.
Sljedeće, identificirajte specifična mjesta nazvana "lokusi" u tom prostoru. Dobro je izabrati zaista upečatljiva mjesta, a u ovom slučaju izabrat ćemo šest mjesta, budući da imamo šest pojmova koje trebamo zapamtiti. Upotrijebit ćemo vašu spavaću sobu kao palaču i izabrat ćemo:
Krevet
Prozor
Vrata
Komodu
Tepih
Luster
Sljedeće, trebate stvoriti slike za svaki pojam koji pokušavate zapamtiti. Zamislit ćete sliku na svakom mjestu. Koristit ćete slike jer je lakše prvo zamisliti sobu punu slika—posebno ako vam okupiraju pažnju—a zatim zapamtiti stvari koje ste povezali sa svakom slikom. Možete pokušati stvoriti slike na nekoliko načina.
“Zvuči kao”: Na primjer, engl. “papule” zvuči kao "papa" (tata) i "mule" (mazga), tako da možete zamisliti uzbuđenog tatu koji jaše okolo na svojoj bebi mazgi.
“Izgleda kao”: Na primjer, parijetalna stanica izgleda kao jaje na oko.
"Podsjeća na": Na primjer, uzimanje sedativa i osjećaj pospanosti podsjeća na medvjeda koji bi se mogao tako osjećati dok spava zimski san.
Što je slika originalnija i deskriptivnija, bolje će se primiti, zato što um voli interesantne vizuale u poznatom okruženju. Ali najbolje bi bilo jednostavno upotrijebiti sliku koja god vam prva padne na pamet, umjesto da analizirate koji trik biste trebali koristiti.
Dakle, u našem primjeru pankreatitisa, možete zamisliti, na primjer:
Nekoga tko urinira po plahtama da vam pomogne zamisliti diuretike na krevetu
Ogromnog, ljutitog body-buildera na steroidima koji razbija prozore kako biste pomislili na kortikosteroide i prozor
Pijanca koji promašuje vrata i trči ravno prema zidu za asocijaciju na alkohol
Aslana (lava iz Narnije) koji se skriva u ladici vaše komode za azatioprin
Možda, Titanik koji tone u čupavi tepih za didanozin ("die ocean")
I na kraju, odvažnog (engl. valiant) profesora (Indiana Jones!) koji visi s lustera za valproat
Zamislite sve ove stvari u svojoj spavaćoj sobi!
Naravno, ne trebate ništa crtati. Samo ćete zamisliti memorijsku palaču i stvari u njoj. Međutim, morate izabrati pravo gradivo na kojem ćete primijeniti ovaj alat za učenje. Obično je najpogodnije gradivo vrlo konkretno, npr. stupnjevi nekog procesa ili neka vrsta liste. Srećom, upravo takvog gradiva ima mnogo u medicini.
Razlog zbog kojeg memorijske palače tako dobro funkcioniraju je zbog toga što naš mozak najbolje pamti konkretne slike i mjesta, nasuprot apstraktnim stvarima kao što su imena ili brojevi. Koristeći ove slike kao zamjenu za apstraktne informacije, memorijska palača pruža kostur koji će pomoći vašem mozgu da organizira i poveže koncepte. Učite brže i zaboravljate manje, a stvaranje slika čini učenje puno zabavnijim, dodajući malo začina u uobičajenu rutinu učenja. Iako je personalizirane slike najlakše zapamtiti, ako pripadate nekoj grupi za učenje, razmotrite možete li sagraditi memorijsku palaču koja će funkcionirati i za vas i za ostale. Čak i razmišljanjem o tome kako ćete sagraditi memorijsku palaču bitnu i drugima, povećat ćete svoje šanse za prisjećanjem.
Problem: Ranije navike
Rješenje: Promijenite svoj mindset i uvedite promjene navika koje će vam omogućiti da postanete bolji student medicine.
Sada kada znate nekoliko provjerenih tehnika koje vam mogu pomoći da učite učinkovitije i pamtite gradivo duže, kako ćete ih pretvoriti u naviku? Sljedeće tehnike mogu promijeniti vaš život (i također vam pomoći u boljem radu s budućim pacijentima!):
Foggov model promjene ponašanja
Stanfordov bihevioralni znanstvenik BJ Fogg sveo je promjene ponašanja na tri varijable:
Motivacija
Sposobnost
Okidač
Ako pomislite na bilo koje ponašanje—tjelovježbu, prestanak pušenja, ili učenje prethodno opisanim tehnikama—trebate određenu razinu motivacije i sposobnosti, praćenu okidačem koji će potaknuti promjenu ponašanja.
Recimo da želite naučiti novo gradivo i ponoviti stare koncepte na dnevnoj bazi. Vaša motivacija je želja da ostvarite uspjeh na kolegijima i završnim ispitima i, još važnije, da budete u stanju dobro se brinuti o pacijentima.
Možete povećati svoju motivaciju kroz privlačne navike kao što su učenje kroz igru i društvena odgovornost (npr. grupe za učenje).
Možete poboljšati svoju sposobnost korištenjem alata kao što su mobilne aplikacije, koje čine vaše materijale za učenje lako dostupnim gdje god se nalazili.
Na kraju, vaš okidač za promjenu ponašanja mogu biti podsjetnici kroz e-mail, tekstualne poruke i razne push notifikacije.
Što se posljednjeg tiče, ključno je da se ne prezasitite okidačima kako ne bi došlo do gubitka njihove učinkovitosti. Jedan način kako možete ovo spriječiti je da učinite svaki okidač važnim sinkronizirajući ga s vašim individualnim kurikulumom i rasporedom—dakle, vježbat ćete odgovarati na pitanja o gram-pozitivnim bakterijama kada zapravo budete učili o njima na nastavi ili kada vidite pacijente s infekcijom na klinici, radije nego da usvajate te informacije u nasumičnim, manje važnim trenucima.
Growth mindset
Stanfordov znanstvenik Carol Dweck otkrio je da kada se susretnu s izazovima, ljudi često razviju različite mindsete ili misaone obrasce pomoću kojih se suoče s problemom i sa svojom sposobnosti da ga prevladaju.
Oni sa fiksnim mindsetom vjeruju da se pojedinac rodi s vještinom ili bez nje te da je to sve što se može učiniti u cilju promjene inicijalne sposobnosti.
Oni sa growth mindsetom vjeruju da su upornost i marljivost važniji od urođenog biološkog talenta.
Kada su studentima s ovim mindsetima dati lakši problemi da ih riješe (slični problemima s kojima ste se susretali u ranijem školovanju), obje grupe su bile uspješne. Ali, kada su se suočili s težim, zahtjevnijim zadacima, reagirali su prilično različito.
Oni sa fiksnim mindsetom (koji vjeruju da je inteligencija urođena i ne može se mijenjati) brzo su odustali od zadatka kad je postao teži.
Oni sa growth mindsetom su naprotiv, više ustrajali i marljivo radili na zahtjevnom zadatku sve dok nisu pronašli rješenje.
Kad su morali izabrati između dodatnog lakšeg ili težeg skupa zadataka:
Najvažniji dio ovog istraživanja nije bilo definiranje ovih mindseta, nego otkrivanje kako ih se lako može prevladati kada ih studenti osvijeste. Drugim riječima, cjeloživotni načini razmišljanja oko postignuća i sposobnosti mogu nas obuzdavati, ali oni nisu zapisani u kamenu i oni koji ih prevladaju, imaju veće šanse za uspjeh. Čak i ako ste netko tko je projurio kroz dosadašnje školovanje, nesumnjivo ćete se suočiti s puno većim izazovima na studiju medicine. Zapamtite da nije prirodno lako naučiti svako gradivo te da možete napredovati ako marljivo radite i izlažete se gradivu s kojim se najviše mučite.
Sretno s učenjem!
Početkom svake nove školske godine, 25.000 novih studenata medicine u SAD-u—te stotine i tisuće diljem svijeta—suočava se s izazovima intenzivne nastave, ispita i rada na klinici. Desetljeća neuroznanstvenih istraživanja pružila su cijeli set tehnika koje vas mogu voditi na putu do uspjeha, ali morate odabrati upotrijebiti ih. Obratite pozornost na prijedloge navedene u ovom vodiču za učenje i bit ćete na putu da postanete uspješan student medicine!
Više informacija
Osmosis, platforma za učenje koja obuhvaća ove tehnike učenja
Kako biste naučili više o tehnikama u ovom vodiču za učenje, preporučujemo vam da obratite posebnu pozornost na tri knjige: Make It Stick: The Science of Successful Learning, Moonwalking With Einstein: The Art and Science of Remembering Everything te Learning Medicine: An Evidence-Based Guide.
Pogledajte ove videozapise kako biste naučili više o svakoj temi:
Memory PalaceMemorijska palača
Testing EffectEfekt testiranja
Spaced RepetitionPonavljanje u razmacima
Izvori
Albert, D. Making the Undergraduate-to-Medical-School Transition. Sept 28, 2012.
Agarwal, P. K., Karpicke, J. D., Kang, S. H., et al: Examining the testing effect with open- and closed-book tests. Appl Cog Psychol, 22(7), 861-876, 2008.
.Augustin, M. How to Learn Effectively in Medical School: Test Yourself, Learn Actively, and Repeat in Intervals. Yale J Biol Med, 87(2), 207–212, 2014.
.Bjork, R.A., Dunlosky, J., Kornell, N. Self-regulated learning: Beliefs, techniques, and illusions. Annu Rev Psychol, 64, 417-444, 2013. doi: 10.1146/annurev-psych-113011-143823
Bjork, E. L., & Bjork, R. A. Making things hard on yourself, but in a good way: Creating desirable difficulties to enhance learning. U M. A. Gernsbacher and J. Pomerantz (Eds.), Psychology and the real world: Essays illustrating fundamental contributions to society (2nd edition). New York: Worth, 2014, str. 59-68.
Custers, E.J. Long-term retention of basic science knowledge: a review study. Adv Health Sci Educ Theory Pract 15: 109, 2010. doi: 10.1007/s10459-008-9101-y
Larsen, D.P., Butler, A.C., Roediger, H.L. Repeated testing improves long-term retention relative to repeated study: a randomised controlled trial. Med Educ 43: 1174–1181, 2009. doi: 10.1111/j.1365-2923.2009.03518.x
Fogg, B.J. BJ Fogg's Behavior Model.
Gaglani, S. The Memory Hack That Got Me Through Med School—And Inspired A Startup, Jul 10 2013.
Gaglani, S. The Real Problem with Board Exams and How to Solve It, May14, 2014.
Gupta, J. Spaced repetition: a hack to make your brain store information. The Guardian, Jan 23, 2016.
Jenkins, J. Interleaved Practice: A Secret Enhanced Learning Technique, Apr 29, 2013.
Kerfoot, B.P., Baker, H.E., Koch. M.O., et al:Randomized, controlled trial of spaced education to urology residents in the United States and Canada. J Urol, 177(4), 1481-1487, 2007. doi: 10.1016/j.juro.2006.11.074
Kerfoot, B.P., Dewolf W., Masser B. et al: Spaced education improves the retention of clinical knowledge by medical students: a randomised controlled trial. Med Educ, 41(1), 23-31, 2007. doi: 10.1111/j.1365-2929.2006.02644.x
Kerfoot B.P. Adaptive spaced education improves learning efficiency: a randomized controlled trial. J Urol. 183(2), 678-81, 2010. doi: 10.1016/j.juro.2009.10.005
Larsen, D.P., Butler, A.C., Roediger, H.L. Comparative effects of test-enhanced learning and self-explanation on long-term retention. Med Educ, 47(7), 674–682, 2013. doi: 10.1111/medu.12141
Martynoga, B. (2015, July 12). Can neuroscience solve the mystery of how students learn? The Guardian, Jul 12, 2015. Preuzeto iz
Moulton, C.A., Dubrowski, A., MacRae, H., et al: Teaching Surgical Skills: What Kind of Practice Makes Perfect? Ann Surg, 244(3), 400–409, 2006. doi: 10.1097/01.sla.0000234808.85789.6a
Roediger, H. How Tests Make Us Smarter. New York Times, Jul 18, 2014.
Roediger, H.L. and Karpicke, J.D. The Power of Testing Memory, Basic Research and Implications for Educational Practice. Psychol Sci 1(3), 181- 210, 2006. doi: 10.1111/j.1745-6916.2006.00012.x
Roediger, H.L. and Karpicke, J.D. Test-enhanced learning taking memory tests improves long-term retention. Psychological Science, 17(3), 249-255, 2006. doi: 10.1111/j.1467-9280.2006.01693.x
Sisti, H.M., Glass, A.L., Shors, T.J. Neurogenesis and the spacing effect: Learning over time enhances memory and the survival of new neurons. Learn Mem, 14(5), 368–375, 2007. doi: 10.1101/lm.488707
Wozniak, P. Spaced repetition in the practice of learning.
Yang, A., Goel, H., Bryan, M., et al The Picmonic® Learning System: enhancing memory retention of medical sciences, using an audiovisual mnemonic Web-based learning platform. Adv Med Educ Pract, 8(5), 1250132, 2014. doi: 10.2147/AMEP.S61875