Potreba za liječenjem aritmija ovisi o simptomima i ozbiljnosti aritmije. Liječenje je usmjereno na uzrok. Ako je potrebno koristi se izravna antiaritmijska terapija uključujući antiaritmijske lijekove, kardioverziju-defibrilaciju, implantabilne kardioverter defibrilatore (ICD), elektrostimulatore (i posebne oblike elektrostimulacije, resinkronizacijska terapija), kateterska ablacija, operacija, ili kombinacija navedenih.
Većina antiaritmijskih lijekova podijeljena je u četiri glavne skupine (Vaughan Williams klasifikacija) ovisno o dominantnom staničnom elektrofiziološkom mehanizmu (vidi tablicu).
-
Skupina I: Skupina I lijekova je podijeljenja u podskupine a, b, i c. Skupina I su blokatori Na kanala (lijekovi koji stabiliziraju staničnu membranu) blokiraju brze Na kanale, usporavaju provođenje u tkivima s brzim kanalima (radni atrijski i ventrikulski miociti, His–Purkinjeov sustav).
-
Skupina II: Skupina II su beta blokatori koji dominatno utječu na tkiva s kanalima sa sporim provođenjem (sinoatrijski [SA] i atrioventrikularni [AV] čvorovi), čime se usporava automatičnost, usporava brzina provođenja i produžuje refrakternost.
-
Skupina III: Skupina III su primarno blokatori kalijevih kanala koji produžuju trajanje akcijskog potencijala i refrakternost tkiva s brzim i sporim provođenjem.
-
Skupina IV: Skupina IV su nedihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala koji usporavaju stvaranje akcijskog potencijala u u tkivima sa sporim provođenjem ovisnim o kalciju i time smanjuju automatičnost, usporavaju brzinu provođenja i produžuju period refrakternosti.
Digoksin i adenozin nisu uključeni u Vaughan–Williamsovu klasifikaciju. Digoksin je vagotonik koji skraćuje refraktorni period atrija i ventrikula, produžujući vrijeme provođenja kroz AV– čvor i refraktorni period AV–čvora. Adenozin usporava ili blokira provođenje kroz AV–čvor i može prekinuti tahiaritmije koje ovise o provođenju kroz AV–čvor za svoje samoodržanje.
Antiaritmici (Vaughan Williams klasifikacija)
|
Lijek
|
Doziranje
|
Ciljane razine
|
Određeni neželjeni efekti
|
Komentari
|
|
*Dostupnost nije sigurna.
|
|
AF = fibrilacija atrija; ANA = antinuklearna antitijela; APB = atrijska preuranjena kontrakcija; AV = atrioventrikularni; CrCL =klirens kreatinina; LV = lijeva klijetka; QTc = QT intervala korigiran prema srčanoj frekvenciji; SVT = supraventrikularna tahikardija; VF = ventrikularna fibrilacija; VPB = ventrikulska preuranjena kontrakcija; VT = ventrikularna tahikardija.
|
|
Klasa Ia
Koristi se za: supresiju atrijskih i ventrikulskih ekstrasistola, VT i SVT, AF ili undulaciju atrija i VF
|
|
Dizopiramid
|
IV: Početno, 1,5 mg/kg kroz > 5 min, zatim u infuziji 0,4 mg/kg/h
Peroralno - trenutno oslobađanje: 100 ili 150 mg svakih 6 sati
Peroralno - kontrolirano otpuštanje: 200 ili 300 mg svakih 12 h
|
2–7.5 μg/ml
|
Antikolinergični učinci (retencija urina, glaukom, suha usta, zamućenje vida, probavne tegobe), hipoglikemija, torsades de pointes, ventrikulska tahikardija, negativni inotropni učinci (što može pogoršati zatajenje srca ili hipotenziju)
|
Lijekovi se moraju primijenjivati oprezno u bolesnika s oštećenom funkcijom LV.
Doziranje treba smanjiti u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom.
Neželjeni učinci mogu doprinijeti nesuradljivosti.
Ako se QRS–interval proširi (> 50% od početnog ako je prvotno < 120 milisekundi ili > 25% ako je u prvotno > 120 milisekundi) ili ako je QTc–interval produžen > 550 milisekundi, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili ukinuti lijek.
IV oblik nije dostupan u SAD–u.
|
|
Prokainamid*
|
Intravenski: 10–15 mg/kg u bolusu brzinom od 25–50 mg/min a zatim u trajnoj i.v. infuziji 1–4 mg/min
Peroralno: 250-625 mg (rijetko do 1 g) svaka 3 ili 4 sata
Peroralno - kontrolirano otpuštanje: za pacijente <55 kg, 500 mg; za pacijente 55-91 kg, 750 mg; za pacijente> 91 kg, 1000 mg svakih 6 h
|
4–8 µg/ml
|
Hipotenzija (kod IV infuzije), serološke abnormalnosti (posebice ANA) u gotovo 100% bolesnika koji ga uzimaju > 12 mj., lijekom inducirani lupus (artralgija, vrućica, pleuralni izljevi) u 15–20%, agranulocitoza u < 1%, torsades de pointes VT
|
Pripravci s produljenim otpuštanjem uklanjaju potrebu za čestim doziranjem.
Ako se QRS–kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 milisekundi ili > 25% ako je u prvotno > 120 milisekundi) ili ako je QTc–interval produžen > 550 milisekundi, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.
|
|
Kinidin*
|
Per os: 200–400 mg svakih 4–6 h
|
2–6 μg/ml
|
Proljev, kolike, nadutost, groznica, trombocitopenija, abnormalnosti funkcije jetre, torsades de pointes VT; ukupna stopa negativnog efekta 30%
|
Ako se QRS–kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 milisekundi ili > 25% ako je u prvotno > 120 milisekundi) ili ako je QTc–interval produžen > 550 milisekundi, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.
|
|
Klasa Ib
Supresija ventrikulskih aritmija (VES, VT, VF)
|
|
Lidokain
|
i.v.: 100 mg kroz 2 min, a zatim u trajnoj infuziji 4 mg/min (2 mg/min bolesnicima >65), a 5 minuta nakon prve doze, drugi bolus 50mg
|
2–5 μg/L
|
Tremor, napadaji; ako se primjenjuje prebrzo, pospanost, delirij, parestezija; mogućnost povećanog rizika od bradiaritmija nakon akutnog infarkta miokarda
|
Kako bi se smanjio rizik od toksičnosti, kliničari trebaju smanjiti dozu ili brzinu infuzije do 2 mg / min nakon 24 sati.
Javlja se opsežan metabolizam prvog prolaza kroz jetru.
|
|
Meksiletin
|
Peroralno - trenutno oslobađanje: 100-250mg svakih 8 sati
Peroralno sporo otpuštanje: 360 mg svakih 12 h
Intravenski: 2 mg/ kg na 25 mg/min, a zatim 250 mg infuzijom kroz 1 sat, 250 mg infuzijom u sljedećih 2 sata, i infuzija održavanja od 0,5 mg/min
|
0.5–2 μg / ml
|
Mučnina, povraćanje, tremor, epileptički napadaji
|
Oralni pripravci s polaganim otpuštanjem ili intravenski oblici nisu dostupni u SAD–u.
|
|
Klasa Ic
Koristi se za: supresiju atrijskih i ventrikulskih ekstrasistola, VT i SVT, AF ili undulaciju atrija i VF
|
|
Flekainid
|
100 mg svakih 8 ili 12 sati intravenski:
IV: 1-2 mg / kg tijekom 10 min
|
0.2–1 μg / ml
|
Povremeno, zamagljen vid i parestezija
|
Ako se QRS–kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 milisekundi ili > 25% ako je u prvotno > 120 milisekundi), brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.
Intravenski oblik nije dostupan u SAD–u.
|
|
Propafenon
|
Per os: Inicijalno, 150 mg 3×/dan, titrira se do 150–300 mg 3×/dan
Intravenski: odjednom 2 mg/kg, a zatim 2 mg/min u infuziji
|
0.1–1.0 μg / ml
|
Beta-blokirajuće djelovanje, moguće pogoršanje reaktivnih bolesti dišnih putova; povremeno gastrointestinalne tegobe
|
Farmakokinetika je nelinearna; povećanje doze ne smije biti veći od 50% od prethodne doze.
Bioraspoloživost i vezanje za proteine se razlikuju; Lijek ima zasičujući metabolizam prvog prolaza.
Intravenski oblik nije dostupan u SAD–u.
|
|
Klasa II (beta-blokatori)
Primjenjuje se kod: Supraventrikulskih tahiaritmija (SVES, ST, SVT, AF, undulacija atrija) i ventrikulskih aritmija (često u potpornoj ulozi)
|
|
Acebutolol
|
Oralni: 200 mg dva puta dnevno
|
Razine beta-blokatora se ne mjere; doza se prilagođava za smanjenje frekvencije srca od >25%
|
Tipično za beta-blokatora, smetnje probavnog sustava, nesanica, noćne more, letargija, erektilnu disfunkciju, moguće AV blok u bolesnika s disfunkcijom AV čvora
|
Beta-blokatori su kontraindicirani kod bolesnika s plućnim oboljenjima s bronhoopstrukcijom.
|
|
Atenolol
|
Peroralno: 50-100 mg jednom / dan
|
|
Betaksolol
|
Peroralno: 20 mg jednom / dan
|
|
bisoprolol
|
Peroralno: 5-10 mg jednom / dan
|
|
Karvedilol
|
Peroralno: u početku 6,25 mg 2×/dan, zatim titrirati do 25 mg 2×/dan
|
|
Esmolol
|
Intravenski: 50–200 μg/kg/min
|
|
Metoprolol
|
Peroralno: 50-100 mg 2 puta dnevno
Intravenski: 5 mg svakih 5 min sve do ukupne doze od 15 mg
|
|
Nadolol
|
Peroralno: 60–80 mg 1×/dan
|
|
Propranolol
|
Peroralno: 10–30 mg 3 ili 4×/dan
Intravenski: 1–3 mg (može se ponoviti jednom nakon 5 min ako je potrebno)
|
|
Timolol
|
Peroralno: 10-20 mg dva puta dnevno
|
|
Razred III (lijekovi koji stabiliziraju membranu)
Primjenjuje se kod: Svake tahiaritmije osim torsades de pointes VT
|
|
Amiodaron
|
Peroralno: 600–1200 mg/dan kroz 7–10 dana, zatim 400 mg/dan kroz 3 tjedna, a onda doza održavanja (idealno ≤200 mg/ dan)
Intravenski: 150-450 mg svakih 1-6 sati (ovisno o hitnoći), nakon čega slijedi doza održavanja od 0.5-2.0 mg/min
|
1–2.5 μg / ml
|
Plućna fibroza (u oko 5% bolesnika liječenih > 5 god), koja može biti fatalna; QTc produljenje; torsades de pointes VT (rijetko); bradikardija; siva ili plava obojenost suncem izložene kože; preosjetljivost na sunčevo zračenje; abnormalnosti jetre; periferna neuropatija; mikrodepoziti rožnice (u gotovo svih liječenih bolesnika), obično bez ozbiljnih vidnih oštećenja i reverzibilno je nakon obustave terapije; disfunkcija štitnjače; povećanje razine kreatinina u serumu do 10% bez promjene brzine glomerularne filtracije; pogoršanje klirensa kreatinina eventualno prolongira štetne učinke
|
Lijek ima nekompetentni beta-blokirajući efekt, blokira kalcijske i natrijeve kanale s dugom odgodom početka djelovanja.
Zbog produljenja refrakternosti lijek može uzrokovati homogenizaciju repolarizacije miokarda.
Intravenski oblik se može koristiti za konverziju.
|
|
Azimilid*
|
Peroralno: 100–200 mg 1×/dan
|
200–1000 ng/ml
|
Torsades de pointes VT
|
—
|
|
Bretilij*
|
Intravenski: Inicijalno 5 mg/kg, zatim 1–2 mg/min u trajnoj infuziji
Intramuskularno: Inicijalno, 5-10 mg / kg, koja se može ponoviti sve do ukupne doze od 30 mg / kg
Intramuskularna doza održavanje 5 mg / kg q 6-8 sati
|
0.8–2.4 μg / ml
|
Hipotenzija
|
Lijek ima svojstva klase II.
Učinci mogu kasniti 10-20 min.
Lijek se koristi za liječenje potencijalno smrtonosnih refraktornih ventrikulskih tahiaritmija (rezistentna VT, ponavljajuća VF), za koje je obično učinkovit unutar 30 min od aplikacije.
|
|
Dofetilid
|
Peroralno: 500 mcg dva puta dnevno ako je klirens kreatinina > 60 mL/min; 250 mcg dva puta dnevno ako je klirens kreatinina 40-60 ml/min; 125 mcg dva puta dnevno ako je klirens kreatinina 20-40 ml/min
|
N / A
|
Torsades de pointes VT
|
Lijek je kontraindiciran ako je QTc > 440 milisekundi ili ako je klirens kreatinina < 20 ml/min.
|
|
dronedaron
|
Peroralno: 400 mg dva puta dnevno
|
N / A
|
QTc prolongacija, torsades de pointes VT (rijetko), bradikardija, gastrointestinalne tegobe, moguća hepatotoksičnost (rijetko), porast kreatinina u serumu i do 20% bez promjene brzine glomerularne filtracije
|
Lijek je modificirana molekula amiodarona (uključujući dejodinaciju) s kraćim vremenom poluraspada, manjim volumenom distribucije, s manje neželjenih učinaka i slabijom učinkovitosti.
Lijek se ne smije primjenjivati u bolesnika s povijesti srčanog zatajenja ili s permantnom fibrilacijom atrija.
|
|
Ibutilid
|
Inravenski: Za bolesnike ≥ 60 kg, 1 mg intravenski ili, za bolesnike < 60 kg, 0,01 mg/kg kroz 10 min, s ponavljanjem doze nakon 10 min ako prva infuzija nije bila uspješna
|
N / A
|
Torsades de pointes VT
|
Lijek se koristi za konverziju fibrilacije atrija (postotak uspješnosti oko 40%) i undulacije atrija (postotak uspjeha oko 65%).
|
|
Sotalol
|
Peroralno: 80-160 mg svakih 12 sati
Intravenski: 10 mg kroz 1–2 min
|
0.5–4 μg / ml
|
Slično kao i razred II; moguće smanjenje funkcije lijeve klijetke i torsades de pointes VT
|
Racemični [d-l] oblik ima svojstva klase II (beta-blokada), [d] oblik ne. Oba oblika imaju djelovanje klase III. Za kliničku upotrebu je dostupan samo racemični sotalol.
Lijek ne bi trebalo davati bolesnicima s renalnom insuficijencijom.
|
|
Razred IV (Blokatori Ca- kanala)
Primjenjuje se kod: Prekidanja SVT i usporavanje frekvencije ventrikula kod brze fibrilacije ili undulacije atrija
|
|
Diltiazem
|
Peroralno s polaganim otpuštanjem (diltiazem CD): 120–360 mg 1×/dan
Intravenski: 5-15 mg / h do 24 h
|
0,1-0,4 ug / ml
|
Moguća precipitacija ventrikularne fibrilacije u bolesnika s ventrikularnom tahikardijom, negativna inotropija
|
Intravenski oblik se najčešće upotrebljava za usporavanje odgovora ventrikula kod fibrilacije atrija ili undulacije atrija.
|
|
Verapamil
|
Peroralno: 40–120 mg 3×/dan ili, oblik s polaganim otpuštanjem, 180 mg 1×/dan do 240 mg 2×/dan
Intravenski: 5-15 mg kroz 10 min
Oralna profilaksa: 40 - 120 mg tri puta dnevno
|
N / A
|
Moguća precipitacija ventrikularne fibrilacije u bolesnika s ventriularnom tahikardijom, negativna inotropija
|
Intravenski oblik se najčešće upotrebljava za prekidanje tahikardije uskih kompleksa koje uključuju AV– čvor (uspješnost gotovo 100% s 5–10 mg intravenski kroz 10 min)
|
|
Drugi antiaritmici
|
|
Adenozin
|
6 mg brzi intravenski bolus, ponavlja se dva puta 12 mg ako je potrebno; ispiranje s dodatnih 20ml fiziološke otopine
|
N / A
|
Prolazna dispneja, nelagoda u prsima, crvenilo u licu (kod 30-60%), prolazni bronhospazam
|
Lijek usporava ili blokira provođenje kroz AV–čvor.
Trajanje djelovanja lijeka je izuzetno kratko.
Kontraindikacije su bronhalna astma i srčani blok visokog stupnja.
Dipiridamol pojačava učinak.
|
|
digoksin
|
Intravenska inicijalna doza: 0,5 mg
Peroralna doza održavanja: 0,125-0,25 mg / dan
|
0.8–1.6 μg/ml
|
Anoreksija, mučnina, povraćanje, a često i ozbiljne aritmije (VES, VT, atrijska tahikardija, AV blok 2. i 3. stupnja, kombinacije navedenih aritmija)
|
Kontraindikacije su antegradno provođenje akcesornim putem (manifestni Wolff-Parkinson-White sindrom), jer ako dođe do pojave fibrilacije atrija, može doći do vrlo brzog ventrikularnog odgovora (digoksin skraćuje refraktorne periode akcesornog puta).
|
Klasa I antiaritmijskih lijekova
Blokatori Na kanala (lijekovi koji stabiliziraju membranu) blokiraju brze Na kanale, usporavaju provođenje u tkivima s brzim kanalima (radni atrijski i ventrikulski miociti, His–Purkinjeov sustav). U EKG zapisu, ovaj učinak se može očitovati kao proširenje P– vala, proširenje QRS–kompleksa, prolongacija PR–intervala ili njihova kombinacija.
Lijekovi razreda I se dalje dijele u podskupine ovisno o kinetici na Na kanale.
-
Klasa Ib lijekova imaju brzu kinetiku.
-
Klasa Ic lijekova imaju sporu kinetiku.
-
Lijekovi razreda Ia imaju intermedijarnu kinetiku.
Brzina blokiranja Na kanala određuje srčanu frekvenciju pri kojoj se uočavaju njihovi elektrofiziološki učinci. Kako lijekovi razreda Ib posjeduju brzu kinetiku, njihovi elektrofiziološki učinci se vide samo pri brzim srčanim frekvencijama. Stoga, EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično ne pokazuje usporavanje provođenja tkiva s brzim kanalima. Lijekovi razreda Ib nisu vrlo potentni antiaritmici i imaju minimalne učinke na atrijsko tkivo. Lijekovi razreda Ic imaju sporu kinetiku stoga su elektrofiziološki učinci prisutni pri svim srčanim frekvencijama. Stoga, EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično pokazuje usporavanje provođenja kod tkiva s brzim kanalima. Lijekovi razreda Ic su potentniji antiaritmici. Kod lijekova razreda Ia, koji imaju kinetiku srednje brzine, učinak usporavanja provođenja tkiva brzim kanalima može ili ne mora biti očit na EKG zapisu snimljenom pri normalnom ritmu i normalnoj frekvenciji. Lijekovi razreda Ia također blokiraju repolarizirajuće K kanale, produžujući refraktorni period tkiva s brzim kanalima. Ovaj učinak je vidljiv na EKG zapisu kao produživanje QT–intervala čak i pri normalnim frekvencijama srca. Lijekovi razreda Ib i Ic ne blokiraju izravno kalijeve kanale.
Primarne indikacije su supraventrikulska tahikardija (SVT) za lijekove razreda Ia i Ic i ventrikulska tahikardija (VT) za sve lijekove razreda I.
Štetni učinci klase lijekova I uključuju proaritmijsko djelovanje; lijekom uzrokovana aritmija je obično malignija nego aritmija koja se liječi, što je zapravo i učinak koji nas u kliničkoj praksi najviše zabrinjava. Svi lijekovi razreda I mogu pogoršati ventrikularne tahikardije. Također teže k smanjenju kontraktilnosti ventrikula. Budući da je vjerojatnija pojava nuspojava lijekova razreda I kod bolesnika sa strukturalnom bolesti srca, lijekovi razreda I se načelno ne preporučuju kod takvih bolesnika. Stoga se ti lijekovi obično upotrebljavaju samo kod bolesnika koji nemaju strukturnu bolest srca ili u bolesnika koji imaju strukturnu bolest srca ali nemaju druge terapijske alternative. Postoje i druge nuspojave lijekova klase I koje su specifične za podrazrede ili pojedini lijek.
Klasa Ia antiaritmici
Klasa Ia lijekovi imaju kinetiku koja je posrednik između brze kinetike klase Ib i spore kinetike klase Ic. Kod lijekova razreda Ia, koji imaju kinetiku srednje brzine, učinak usporavanja provođenja tkiva brzim kanalima može ili ne mora biti očit na EKG zapisu snimljenom pri normalnom ritmu i normalnoj frekvenciji. Lijekovi razreda Ia također blokiraju repolarizirajuće K kanale, produžujući refraktorni period tkiva s brzim kanalima. Ovaj učinak je vidljiv na EKG zapisu kao produživanje QT–intervala čak i pri normalnim frekvencijama.
Lijekovi razreda Ia koriste se za supresiju supraventrikulskih ekstrasistola (SVES), ventrikulskih ekstrasistola (VES), supraventrikularnih tahikardija , ventrikularnih tahikardija, fibrilacije atrija (AF), unudulacije atrija, i fibrilacije ventrikula. Primarne indikacije su supraventrikulska i ventrikulska tahikardija.
Lijekovi klase Ia mogu uzrokovati torsades de pointes ventrikulsku tahikardiju. Lijekovi razreda Ia i razreda Ic mogu organizirati i usporiti atrijske tahiaritmije dovoljno da omoguće 1:1 AV provođenje s značajnim ubrzanjem frekvencije ventrikula.
Klasa Ib antiaritmici
Kako lijekovi razreda Ib posjeduju brzu kinetiku, njihovi elektrofiziološki učinci se vide samo pri brzim srčanim frekvencijama. Stoga, EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično ne pokazuje usporavanje provođenja tkiva s brzim kanalima. Lijekovi razreda Ib nisu vrlo potentni antiaritmici i imaju minimalne učinke na atrijsko tkivo. Lijekovi razreda Ib ne blokiraju kalijeve kanale izravno.
Lijekovi razreda Ib koriste se za supresiju ventrikularnih aritmija (ventrikularne ekstrasistolije, ventrikularne tahikardije, fibrilacije ventrikula).
Klasa Ic antiaritmici
Lijekovi razreda Ic imaju sporu kinetiku i zato elektrofiziološki djeluju pri svim srčanim frekvencijama. Stoga, EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično pokazuje usporavanje provođenja tkiva s brzim kanalima. Lijekovi klase Ic djelotvorniji su antiaritmici nego lijekovi klase Ia ili Ib lijekova. Lijekovi klase Ic ne blokiraju kalijeve kanale izravno.
Lijekovi razreda Ia i razreda Ic mogu organizirati i usporiti atrijske tahiaritmije dovoljno da omoguće 1:1 AV provođenje s značajnim ubrzanjem frekvencije ventrikula.
Lijekovi razreda Ic koriste se za supresiju supraventrikularnih ekstrasistola, ventrikularnih ekstrasistola, supraventrikularnih tahikardija, ventrikularnih tahikardija, fibrilacije atrija, undulacije atrija, i fibrilacije ventrikula.
Klasa II antiaritmici
Klasa II antiaritmici su beta-blokatori, koji utječu uglavnom na tkiva s sporim kanalima (SA i AV čvor), gdje smanjuju stopu automatizma, usporavaju provođenje, i produžuju refrakternost. Stoga, dolazi do usporavanja srčane frekvencije, produljivanja PR–intervala, a na razini AV–čvora dolazi do usporavanja brze atrijske depolarizacije.
Klasa II lijekovi se koriste primarno kod: supraventrikularnih tahikardija, uključujući sinus tahikardiju, kružnih aritmija koje uključuju AV čvor fibrilacije atrija, i undulacije atrija. Ti lijekovi se također koriste za liječenje ventrikularnih tahikardija smanjuju učestalost pojave ventrikularne fibrilacije (VF) te reduciraju proaritmijski efekt beta adrenergičke stimulacije.
Beta-blokatori se općenito dobro podnose, nuspojave uključuju umor, poremećaje spavanja i gastrointestinalne tegobe. Ovi lijekovi su kontraindicirani kod bolesnika s bronhalnom astmom.
Klasa III antiaritmici
Lijekovi klase III su lijekovi koji stabiliziraju membranu, prvenstveno blokatori K-kanala, koji produljuju akcijski potencijal i refrakternost kod tkiva koja sadrže spore i brze kanale. Prema tome, sposobnost svih srčanih tkiva za prijenos impulsa pri visokim frekvencijama je smanjena, ali ne utječu značajno na brzinu provođenja. Budući da je akcijski potencijal produljen, stopa automatizma je smanjena. Dominantan učinak na EKG je produljenje QT-intervala.
Navedeni lijekovi se koriste za liječenje SVT i VT. Lijekovi klase III imaju rizik od ventrikularnih proaritmija, posebice torsades de pointes VT i ne koriste se u bolesnika s torsades de pointes VT.
Klasa IV antiaritmici
Lijekovi razreda IV su ne–dihidropiridinski blokatori Ca–kanala, koji snižavaju Ca–ovisne akcijske potencijale u tkivima sa sporim kanalima i stoga smanjuju frekvenciju automaticiteta, usporavaju brzinu provođenja i produljuju refraktornost. Srčana frekvencija se usporava, PR–interval se produljuje, a AV–čvor sporije prenosi brze atrijske depolarizacije nižim frekvencijama. Navedeni lijekovi se koriste primarno za liječenje SVT. Također se mogu koristiti za usporavanje frekvencije ventrikula kod fibrilacije atrija ili undulacije atrija. Jedan oblik VT (lijevi septalni ili Belhassen VT) može se tretirati sa verapamilom.