Antiaritmici

Autor: L. Brent Mitchell, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Šime Manola dr. med.

Potreba za liječenjem aritmija ovisi o simptomima i ozbiljnosti aritmije. Liječenje je usmjereno na uzrok. Ako je potrebno, koristi se izravna antiaritmijska terapija, uključujući antiaritmijske lijekove, kardioverziju-defibrilaciju, implantabilne kardioverter-defibrilatore (ICD), elektrostimulatore (i posebne oblike elektrostimulacije, resinkronizacijsku terapiju), katetersku ablaciju, operaciju ili kombinaciju navedenoga.

Većina antiaritmijskih lijekova svrstava se u 4 glavne skupine (Vaughan Williamsova klasifikacija) na temelju njihova dominantnog staničnog elektrofiziološkog učinka (vidi tablicu Antiaritmici (Vaughan Williamsova klasifikacija)).

  • Klasa I: Lijekovi klase I dijele se u podskupine a, b i c. Lijekovi klase I blokatori su Na kanala (lijekovi koji stabiliziraju staničnu membranu); blokiraju brze Na kanale i usporavaju provođenje u tkivima s brzim kanalima (radni atrijski i ventrikulski miociti, His-Purkinjeov sustav).

  • Klasa II: Lijekovi klase II su beta-blokatori, koji djeluju pretežno na tkiva sa sporim kanalima (sinoatrijski [SA] i atrioventrikulski [AV] čvor), gdje smanjuju brzinu automatizma, usporavaju brzinu provođenja i produljuju refraktornost.

  • Klasa III: Lijekovi klase III prvenstveno su blokatori kalijevih kanala, koji produljuju trajanje akcijskog potencijala i refraktornost u tkivima sa sporim i brzim kanalima.

  • Klasa IV: Lijekovi klase IV su nedihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala, koji potiskuju o kalciju ovisne akcijske potencijale u tkivima sa sporim kanalima te tako smanjuju brzinu automatizma, usporavaju brzinu provođenja i produljuju refraktornost.

Digoksin i adenozin nisu uključeni u Vaughan-Williamsovu klasifikaciju. Digoksin je vagotonik koji skraćuje refraktorni period atrija i ventrikula, produljujući vrijeme provođenja kroz AV čvor i refraktorni period AV čvora. Adenozin usporava ili blokira provođenje kroz AV čvor i može prekinuti tahiaritmije koje za svoje održavanje ovise o provođenju kroz AV čvor. Ivabradin inhibira If struju SA čvora i usporava frekvenciju SA čvora. Predložena su i sveobuhvatnija ažuriranja Vaughan Williamsove klasifikacije (1).

Antiaritmici (Vaughan Williamsova klasifikacija)

Lijek

Doziranje

Ciljane razine

Neke neželjene nuspojave

Komentari

*Dostupnost nije sigurna.

† Kinidin prethodno nije bio dostupan u SAD-u, ali je ponovno uveden u prosincu 2019.

‡ Doziranje amiodarona znatno varira; treba provjeriti podatke o propisivanju proizvođača. Općenito, oralna udarna doza za stabilne supraventrikulske aritmije iznosi oko 5 g, a daje se tijekom 1 do 2 tjedna u dozi između 200 mg dvaput na dan i 400 mg 3 puta na dan. Oralna udarna doza za ventrikulske aritmije iznosi 10 g, primijenjena u sličnoj dozi tijekom 1 do 4 tjedna. Općenito, oralna doza održavanja iznosi 200 mg jednom dnevno, iako se 100 mg jednom dnevno može koristiti u starijih ili slabijih bolesnika, a 300 ili 400 mg jednom dnevno može se koristiti za prevenciju ozbiljnih ventrikulskih aritmija.

Intravenska udarna doza amiodarona obično iznosi 150 mg tijekom 10 minuta, nakon čega slijedi infuzija od 1 mg/min tijekom 6 sati, a zatim 0,5 mg/min tijekom 18 sati. Za VF ili VT bez pulsa daje se intravenski bolus od 300 mg, a zatim, ako je potrebno, intravenski bolus od 150 mg.

AF = fibrilacija atrija; ANA = antinuklearna antitijela; APB = atrijska preuranjena kontrakcija; AV = atrioventrikulski; CrCL = klirens kreatinina; LV = lijeva klijetka; QTc = QT interval korigiran prema srčanoj frekvenciji; SVT = supraventrikulska tahikardija; VF = ventrikulska fibrilacija; VPB = ventrikulska preuranjena kontrakcija; VT = ventrikulska tahikardija.

Klasa Ia

Koristi se za: supresiju atrijskih i ventrikulskih ekstrasistola, VT i SVT, AF ili undulaciju atrija i VF

Dizopiramid

IV: početno 1,5 mg/kg tijekom > 5 min, zatim u infuziji 0,4 mg/kg/h

Peroralno, trenutačno oslobađanje: 100 ili 150 mg svakih 6 sati

Peroralno, kontrolirano otpuštanje: 200 ili 300 mg svakih 12 sati

2–7,5 μg/ml

Antikolinergički učinci (retencija urina, glaukom, suha usta, zamućenje vida, probavne tegobe), hipoglikemija, torsades de pointes, ventrikulska tahikardija, negativni inotropni učinci (što može pogoršati zatajenje srca ili hipotenziju)

Lijekove treba primjenjivati oprezno u bolesnika s oštećenom funkcijom LV.

Doziranje treba smanjiti u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom.

Neželjeni učinci mogu pridonijeti nesuradljivosti.

Ako se QRS interval proširi (> 50% od početnog ako je prvotno < 120 ms ili > 25% ako je prvotno > 120 ms) ili ako se QTc interval produlji na > 550 ms, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.

IV oblik nije dostupan u SAD-u.

Prokainamid*

Intravenski: 10–15 mg/kg u bolusu brzinom od 25–50 mg/min, a zatim u trajnoj i.v. infuziji 1–4 mg/min

Peroralno: 250–625 mg (rijetko do 1 g) svaka 3 ili 4 sata

Peroralno, kontrolirano otpuštanje: za bolesnike < 55 kg, 500 mg; za bolesnike 55–91 kg, 750 mg; za bolesnike > 91 kg, 1000 mg svakih 6 sati

4–8 µg/ml

Hipotenzija (kod IV infuzije), serološke abnormalnosti (osobito ANA) u gotovo 100% bolesnika koji ga uzimaju > 12 mjeseci, lijekom inducirani lupus (artralgija, vrućica, pleuralni izljevi) u 15–20%, agranulocitoza u < 1%, torsades de pointes VT

Pripravci s produljenim otpuštanjem uklanjaju potrebu za čestim doziranjem.

Ako se QRS kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 ms ili > 25% ako je prvotno > 120 ms) ili ako se QTc interval produlji na > 550 ms, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.

Kinidin*

Peroralno: 200–400 mg svakih 4–6 sati

2–6 μg/ml

Proljev, kolike, nadutost, vrućica, trombocitopenija, abnormalnosti funkcije jetre, torsades de pointes VT; ukupna stopa neželjenih učinaka 30%

Ako se QRS kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 ms ili > 25% ako je prvotno > 120 ms) ili ako se QTc interval produlji na > 550 ms, brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.

Klasa Ib

Supresija ventrikulskih aritmija (VES, VT, VF)

Lidokain

IV: 100 mg tijekom 2 min, a zatim u trajnoj infuziji 4 mg/min (2 mg/min u bolesnika > 65 godina); 5 minuta nakon prve doze daje se drugi bolus od 50 mg

2–5 μg/L

Tremor, epileptički napadaji; ako se primjenjuje prebrzo, pospanost, delirij, parestezije; mogućnost povećanog rizika od bradiaritmija nakon akutnog infarkta miokarda

Kako bi se smanjio rizik od toksičnosti, kliničari trebaju smanjiti dozu ili brzinu infuzije na 2 mg/min nakon 24 sata.

Dolazi do opsežnog metabolizma prvog prolaza kroz jetru.

Meksiletin

Peroralno, trenutačno oslobađanje: 100–250 mg svakih 8 sati

Peroralno, sporo otpuštanje: 360 mg svakih 12 sati

Intravenski: 2 mg/kg pri 25 mg/min, zatim 250 mg infuzijom tijekom 1 sata, 250 mg infuzijom tijekom sljedeća 2 sata te infuzija održavanja od 0,5 mg/min

0,5–2 μg/ml

Mučnina, povraćanje, tremor, epileptički napadaji

Oralni pripravci s polaganim otpuštanjem ili intravenski oblici nisu dostupni u SAD-u.

Klasa Ic

Koristi se za: supresiju atrijskih i ventrikulskih ekstrasistola, VT i SVT, AF ili undulaciju atrija i VF

Flekainid

Peroralno: 100 mg svakih 8 ili 12 sati

IV: 1–2 mg/kg tijekom 10 min

0,2–1 μg/ml

Povremeno zamućen vid i parestezije

Ako se QRS kompleks proširi (> 50% ako je prvotno < 120 ms ili > 25% ako je prvotno > 120 ms), brzinu infuzije ili dozu treba smanjiti ili lijek ukinuti.

Intravenski oblik nije dostupan u SAD-u.

Propafenon

Peroralno: početno 150 mg 3 puta na dan, titrira se do 150–300 mg 3 puta na dan

Intravenski: bolus 2 mg/kg, a zatim 2 mg/min u infuziji

0,1–1,0 μg/ml

Beta-blokirajuće djelovanje, moguće pogoršanje reaktivnih bolesti dišnih putova; povremeno gastrointestinalne tegobe

Farmakokinetika je nelinearna; povećanje doze ne smije biti veće od 50% prethodne doze.

Bioraspoloživost i vezanje za proteine razlikuju se; lijek ima zasićujući metabolizam prvog prolaza.

Intravenski oblik nije dostupan u SAD-u.

Klasa II (beta-blokatori)

Primjenjuju se kod: supraventrikulskih tahiaritmija (SVES, ST, SVT, AF, undulacija atrija) i ventrikulskih aritmija (često u potpornoj ulozi)

Acebutolol

Peroralno: 200 mg dvaput dnevno

Razine beta-blokatora ne mjere se; doza se prilagođava radi smanjenja srčane frekvencije za > 25%

Tipični učinci beta-blokatora: smetnje probavnog sustava, nesanica, noćne more, letargija, erektilna disfunkcija, mogući AV blok u bolesnika s disfunkcijom AV čvora

Beta-blokatori su kontraindicirani u bolesnika s plućnim bolestima praćenima bronhoopstrukcijom.

Atenolol

Peroralno: 50–100 mg jednom dnevno

Betaksolol

Peroralno: 20 mg jednom dnevno

Bisoprolol

Peroralno: 5–10 mg jednom dnevno

Karvedilol

Peroralno: početno 6,25 mg 2 puta na dan, zatim titrirati do 25 mg 2 puta na dan

Esmolol

Intravenski: 50–200 μg/kg/min

Metoprolol

Peroralno: 50–100 mg jednom dnevno

Intravenski: 5 mg svakih 5 min do ukupne doze od 15 mg

Nadolol

Peroralno: 60–80 mg jednom dnevno

Propranolol

Peroralno: 10–30 mg 3 ili 4 puta na dan

Intravenski: 1–3 mg (može se ponoviti jednom nakon 5 min ako je potrebno)

Timolol

Peroralno: 10–20 mg dvaput dnevno

Klasa III (lijekovi koji stabiliziraju membranu)

Primjenjuju se kod: svake tahiaritmije osim torsades de pointes VT

Amiodaron

Amiodaron se daje kao udarna doza nakon koje slijedi doza održavanja. Doze i intervali znatno variraju ovisno o aritmiji†.

1–2,5 μg/ml

Plućna fibroza (u oko 5% bolesnika liječenih > 5 godina), koja može biti smrtonosna; produljenje QTc intervala; torsades de pointes VT (rijetko); bradikardija; siva ili plava obojenost kože izložene suncu; preosjetljivost na sunčevo zračenje; abnormalnosti jetre; periferna neuropatija; mikrodepoziti u rožnici (u gotovo svih liječenih bolesnika), obično bez ozbiljnog oštećenja vida i reverzibilni nakon obustave terapije; disfunkcija štitnjače; povećanje razine kreatinina u serumu do 10% bez promjene brzine glomerularne filtracije; pogoršanje klirensa kreatinina može produljiti neželjene učinke

Lijek ima nekompetitivni beta-blokirajući učinak te blokira kalcijske i natrijeve kanale, uz dug odgođen početak djelovanja.

Iako lijek produljuje refraktornost, čini to homogenije od drugih lijekova koji produljuju QT interval, pa je torsades de pointes VT rjeđa.

Intravenski oblik može se koristiti za konverziju.

Azimilid*

Peroralno: 100–200 mg jednom dnevno

200–1000 ng/ml

Torsades de pointes VT

Bretilij*

Intravenski: početno 5 mg/kg, zatim 1–2 mg/min u trajnoj infuziji

Intramuskularno: početno 5–10 mg/kg; može se ponavljati do ukupne doze od 30 mg/kg

Intramuskularna doza održavanja: 5 mg/kg svakih 6–8 sati

0,8–2,4 μg/ml

Hipotenzija

Lijek ima svojstva klase II.

Učinci mogu kasniti 10–20 min.

Lijek se koristi za liječenje potencijalno smrtonosnih refraktornih ventrikulskih tahiaritmija (rezistentna VT, ponavljajuća VF), za koje je obično učinkovit unutar 30 min od primjene.

Dofetilid

Peroralno: 500 mcg dvaput dnevno ako je klirens kreatinina > 60 ml/min; 250 mcg dvaput dnevno ako je klirens kreatinina 40–60 ml/min; 125 mcg dvaput dnevno ako je klirens kreatinina 20–40 ml/min

Nije primjenjivo

Torsades de pointes VT

Lijek je kontraindiciran ako je QTc > 440 ms ili ako je klirens kreatinina < 20 ml/min.

Dronedaron

Peroralno: 400 mg dvaput dnevno

Nije primjenjivo

Produljenje QTc intervala, torsades de pointes VT (rijetko), bradikardija, gastrointestinalne tegobe, moguća hepatotoksičnost (rijetko), porast kreatinina u serumu do 20% bez promjene brzine glomerularne filtracije

Lijek je modificirana molekula amiodarona (uključujući dejodinaciju), s kraćim vremenom poluraspada, manjim volumenom distribucije, s manje neželjenih učinaka i slabijom učinkovitošću.

Lijek se ne smije primjenjivati u bolesnika s anamnezom srčanog zatajenja ili s permanentnom fibrilacijom atrija.

Ibutilid

Intravenski: za bolesnike 60 kg, 1 mg intravenski, ili za bolesnike < 60 kg, 0,01 mg/kg tijekom 10 min, s ponavljanjem doze nakon 10 min ako prva infuzija nije bila uspješna

Nije primjenjivo

Torsades de pointes VT

Lijek se koristi za konverziju fibrilacije atrija (postotak uspješnosti oko 40%) i undulacije atrija (postotak uspješnosti oko 65%).

Sotalol

Peroralno: 80–160 mg svakih 12 sati

Intravenski: 10 mg tijekom 1–2 min

0,5–4 μg/ml

Slično kao kod klase II; moguće smanjenje funkcije lijeve klijetke i torsades de pointes VT

Racemični [d-l] oblik ima svojstva klase II (beta-blokada), a [d] oblik nema. Oba oblika imaju djelovanje klase III. Za kliničku primjenu dostupan je samo racemični sotalol.

Lijek se ne bi trebao davati bolesnicima s bubrežnom insuficijencijom.

Vernakalant

3 mg/kg IV tijekom 10 minuta (maksimalno 339 mg)

Ako ne dođe do konverzije u sinusni ritam, slijedi druga infuzija od 2 mg/kg tijekom 10 minuta (maksimalno 226 mg)

Nije primjenjivo

Ortostatska hipotenzija (osobito u bolesnika s teškom bubrežnom insuficijencijom)

Bradiaritmije (osobito uz istodobnu beta-blokadu)

† Ovaj lijek nije dostupan u SAD-u.

Klasa IV (blokatori Ca kanala)

Primjenjuju se kod: prekidanja SVT i usporavanja frekvencije ventrikula kod brze fibrilacije ili undulacije atrija

Diltiazem

Peroralno s polaganim otpuštanjem (diltiazem CD): 120–360 mg jednom dnevno

Intravenski: 5–15 mg/h do 24 sata

0,1–0,4 μg/ml

Moguće izazivanje ventrikulske fibrilacije u bolesnika s ventrikulskom tahikardijom, negativna inotropija

Intravenski oblik najčešće se upotrebljava za usporavanje ventrikulskog odgovora kod fibrilacije atrija ili undulacije atrija.

Verapamil

Peroralno: 40–120 mg 3 puta na dan ili, oblik s polaganim otpuštanjem, 180 mg jednom dnevno do 240 mg dvaput dnevno

Intravenski: 5–15 mg tijekom 10 min

Oralna profilaksa: 40–120 mg 3 puta na dan

Nije primjenjivo

Moguće izazivanje ventrikulske fibrilacije u bolesnika s ventrikulskom tahikardijom, negativna inotropija

Intravenski oblik najčešće se upotrebljava za prekidanje tahikardije uskih kompleksa koje uključuju AV čvor (uspješnost gotovo 100% s 5–10 mg intravenski tijekom 10 min).

Drugi antiaritmici

Adenozin

6 mg brzi intravenski bolus; po potrebi se dvaput ponavlja s 12 mg; ispiranje s dodatnih 20 ml fiziološke otopine

Nije primjenjivo

Prolazna dispneja, nelagoda u prsima, crvenilo lica (u 30–60%), prolazni bronhospazam

Lijek usporava ili blokira provođenje kroz AV čvor.

Trajanje djelovanja lijeka izuzetno je kratko.

Kontraindikacije su bronhalna astma i srčani blok visokog stupnja.

Dipiridamol pojačava učinak.

Digoksin

Intravenska početna doza: 0,5 mg

Peroralna doza održavanja: 0,125–0,25 mg/dan

0,8–1,6 μg/ml

Anoreksija, mučnina, povraćanje, a često i ozbiljne aritmije (VES, VT, atrijska tahikardija, AV blok 2. i 3. stupnja, kombinacije navedenih aritmija)

Kontraindikacija je antegradno provođenje akcesornim putem (manifestni Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom), jer ako se pojavi fibrilacija atrija, može doći do vrlo brzog ventrikulskog odgovora (digoksin skraćuje refraktorne periode akcesornog puta).

Referenca za antiaritmike

  • 1. Lei M, Wu L, Terrar DA, Huang CLH: Modernized classification of cardiac antiarrhythmic drugs. Circulation 138(17):1879–1896, 2018. doi: 10.1161/CIRCULATIONAHA.118.035455

Antiaritmici klase I

Antiaritmici klase I

  • Lijekovi klase I blokatori su Na kanala (lijekovi koji stabiliziraju staničnu membranu); blokiraju brze Na kanale i usporavaju provođenje u tkivima s brzim kanalima (radni atrijski i ventrikulski miociti, His-Purkinjeov sustav).

U EKG zapisu ovaj se učinak može očitovati kao proširenje P vala, proširenje QRS kompleksa, produljenje PR intervala ili njihova kombinacija.

Lijekovi klase I dalje se dijele u podskupine ovisno o kinetici vezanja na Na kanale.

  • Lijekovi klase Ib imaju brzu kinetiku.

  • Lijekovi klase Ic imaju sporu kinetiku.

  • Lijekovi klase Ia imaju intermedijarnu kinetiku.

Brzina blokiranja Na kanala određuje srčanu frekvenciju pri kojoj se uočavaju njihovi elektrofiziološki učinci. Budući da lijekovi klase Ib imaju brzu kinetiku, njihovi elektrofiziološki učinci vide se samo pri visokim srčanim frekvencijama. Stoga EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično ne pokazuje usporavanje provođenja u tkivima s brzim kanalima. Lijekovi klase Ib nisu vrlo potentni antiaritmici i imaju minimalne učinke na atrijsko tkivo.

Lijekovi klase Ic imaju sporu kinetiku i zato elektrofiziološki djeluju pri svim srčanim frekvencijama. Stoga EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično pokazuje usporavanje provođenja u tkivima s brzim kanalima. Lijekovi klase Ic potentniji su antiaritmici.

Kod lijekova klase Ia, koji imaju kinetiku srednje brzine, učinak usporavanja provođenja u tkivima s brzim kanalima može, ali i ne mora biti očit na EKG zapisu snimljenom pri normalnom ritmu i normalnoj frekvenciji. Lijekovi klase Ia također blokiraju repolarizirajuće K kanale, produljujući refraktorni period tkiva s brzim kanalima. Taj je učinak vidljiv na EKG zapisu kao produljenje QT intervala čak i pri normalnim srčanim frekvencijama. Lijekovi klase Ib i lijekovi klase Ic ne blokiraju izravno kalijeve kanale.

Primarne indikacije su supraventrikulska tahikardija (SVT) za lijekove klase Ia i Ic te ventrikulska tahikardija (VT) za sve lijekove klase I.

Štetni učinci lijekova klase I uključuju proaritmijsko djelovanje; lijekom uzrokovana aritmija obično je malignija od aritmije koja se liječi, što je učinak koji u kliničkoj praksi najviše zabrinjava. Svi lijekovi klase I mogu pogoršati ventrikulske tahikardije. Također teže smanjenju kontraktilnosti ventrikula. Budući da je pojava nuspojava lijekova klase I vjerojatnija u bolesnika sa strukturnom bolešću srca, lijekovi klase I načelno se ne preporučuju takvim bolesnicima. Stoga se ti lijekovi obično upotrebljavaju samo u bolesnika koji nemaju strukturnu bolest srca ili u bolesnika koji imaju strukturnu bolest srca, ali nemaju druge terapijske mogućnosti. Postoje i druge nuspojave lijekova klase I koje su specifične za pojedine podskupine ili pojedini lijek.

Antiaritmici klase Ia

Lijekovi klase Ia imaju kinetiku koja je između brze kinetike klase Ib i spore kinetike klase Ic. Kod lijekova klase Ia, koji imaju kinetiku srednje brzine, učinak usporavanja provođenja u tkivima s brzim kanalima može, ali i ne mora biti očit na EKG zapisu snimljenom pri normalnom ritmu i normalnoj frekvenciji. Lijekovi klase Ia također blokiraju repolarizirajuće K kanale, produljujući refraktorni period tkiva s brzim kanalima. Taj je učinak vidljiv na EKG zapisu kao produljenje QT intervala čak i pri normalnim frekvencijama.

Lijekovi klase Ia koriste se za supresiju supraventrikulskih ekstrasistola (SVES), ventrikulskih ekstrasistola (VES), supraventrikulskih tahikardija, ventrikulskih tahikardija, fibrilacije atrija (AF), undulacije atrija i fibrilacije ventrikula. Primarne indikacije su supraventrikulska i ventrikulska tahikardija.

Lijekovi klase Ia mogu uzrokovati ventrikulsku tahikardiju torsades de pointes. Lijekovi klase Ia i klase Ic mogu organizirati i usporiti atrijske tahiaritmije dovoljno da omoguće AV provođenje 1 : 1, uz znatno ubrzanje ventrikulske frekvencije.

Antiaritmici klase Ib

Budući da lijekovi klase Ib imaju brzu kinetiku, njihovi elektrofiziološki učinci vide se samo pri visokim srčanim frekvencijama. Stoga EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično ne pokazuje usporavanje provođenja u tkivima s brzim kanalima. Lijekovi klase Ib nisu vrlo potentni antiaritmici i imaju minimalne učinke na atrijsko tkivo. Lijekovi klase Ib ne blokiraju izravno kalijeve kanale.

Lijekovi klase Ib koriste se za supresiju ventrikulskih aritmija (ventrikulskih ekstrasistola, ventrikulskih tahikardija, fibrilacije ventrikula).

Antiaritmici klase Ic

Lijekovi klase Ic imaju sporu kinetiku i zato elektrofiziološki djeluju pri svim srčanim frekvencijama. Stoga EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično pokazuje usporavanje provođenja u tkivima s brzim kanalima. Lijekovi klase Ic djelotvorniji su antiaritmici od lijekova klase Ia ili Ib. Lijekovi klase Ic ne blokiraju izravno kalijeve kanale.

Lijekovi klase Ia i klase Ic mogu organizirati i usporiti atrijske tahiaritmije dovoljno da omoguće AV provođenje 1 : 1, uz znatno ubrzanje ventrikulske frekvencije.

Lijekovi klase Ic koriste se za supresiju supraventrikulskih ekstrasistola, ventrikulskih ekstrasistola, supraventrikulskih tahikardija, ventrikulskih tahikardija, fibrilacije atrija, undulacije atrija i fibrilacije ventrikula.

Antiaritmici klase II

Antiaritmici klase II

  • Beta-blokatori

Antiaritmici klase II su beta-blokatori, koji djeluju uglavnom na tkiva sa sporim kanalima (SA i AV čvor), gdje smanjuju brzinu automatizma, usporavaju provođenje i produljuju refraktornost. Stoga se srčana frekvencija usporava, PR interval se produljuje, a AV čvor propušta brze depolarizacije atrija prema ventrikulima nižom frekvencijom.

Lijekovi klase II koriste se prvenstveno kod supraventrikulskih tahikardija, uključujući sinusnu tahikardiju, kružne aritmije koje uključuju AV čvor, fibrilaciju atrija i undulaciju atrija. Ti se lijekovi također koriste za liječenje ventrikulskih tahikardija, smanjenje učestalosti pojave ventrikulske fibrilacije (VF) te smanjenje proaritmijskog učinka beta-adrenergičke stimulacije.

Beta-blokatori se općenito dobro podnose. Nuspojave uključuju umor, poremećaje spavanja i gastrointestinalne tegobe. Ovi lijekovi kontraindicirani su u bolesnika s bronhalnom astmom.

Antiaritmici klase III

Lijekovi klase III su

  • lijekovi koji stabiliziraju membranu, prvenstveno blokatori kalijevih kanala

Lijekovi klase III prvenstveno su blokatori kalijevih kanala koji produljuju trajanje akcijskog potencijala i refraktornost u tkivima s brzim i sporim provođenjem. Prema tome, sposobnost svih srčanih tkiva za prijenos impulsa pri visokim frekvencijama je smanjena, ali se ne utječe znatno na brzinu provođenja. Budući da je akcijski potencijal produljen, brzina automatizma je smanjena. Dominantan učinak na EKG-u jest produljenje QT intervala.

Navedeni lijekovi koriste se za liječenje SVT i VT. Lijekovi klase III nose rizik od ventrikulskih proaritmija, osobito torsades de pointes VT, i ne koriste se u bolesnika s torsades de pointes VT.

Antiaritmici klase IV

Lijekovi klase IV su

  • nedihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala

Lijekovi klase IV su nedihidropiridinski blokatori Ca kanala, koji smanjuju o Ca ovisne akcijske potencijale u tkivima sa sporim kanalima i stoga smanjuju frekvenciju automatizma, usporavaju brzinu provođenja i produljuju refraktornost. Srčana frekvencija se usporava, PR interval se produljuje, a AV čvor propušta brze depolarizacije atrija prema ventrikulima nižom frekvencijom. Ovi se lijekovi prvenstveno koriste za liječenje SVT. Također se mogu koristiti za usporavanje frekvencije ventrikula kod fibrilacije atrija ili undulacije atrija. Jedan oblik VT (lijevoseptalna ili Belhassenova VT) može se liječiti verapamilom.