Imunološki testovi za infektivne bolesti

Autor: Kevin C. Hazen, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Mia Ajduković, dr. med.

Imunološka ispitivanja koriste jedno od sljedećih čimbenika:

  • Antigen za otkrivanje protutijela na patogen u pacijentovom uzorku

  • Antitijelo za otkrivanje antigena patogena u pacijentovom uzorku

Obrada uzoraka je različita, ali ukoliko je postupak obrade odgođen, uzorke treba pohraniti u hladnjaku ili zamrznuti kako bi se spriječilo prerastanje bakterijskim kontaminantima.

Testovi aglutinacije:

Kod testova aglutinacije (npr. lateks aglutinacije, koagregacije) se vrlo male čestice (čestice lateksa, želatine ili bakterije) uparuju s reagirajućim antigenom ili protutijelom. Nastali kompleks čestica se pomiješa s uzorkom (npr. likvorom, serumom); ako je ciljani antigen ili protutijelo prisutno u uzorku ono se križno povezuje s kompleksom čestica izazivajući tako mjerljivu aglutinaciju.

Ako su rezultati pozitivni, tjelesna se tekućina serijski razrjeđuje i testira. Aglutinacija u razrjeđenijim otopinama ukazuje na veće koncentracije ciljnog antigena ili protutijela. Titar se pravilno određuje kao recipročna vrijednost najrazrjeđenije otopine u kojoj je još uvijek prisutna aglutinacija; npr. 32 upućuje na prisutnost aglutinacije u otopini koja je razrijeđena do 1/32 početne koncentracije.

Aglutinacijski testovi su općenito brzi, ali manje osjetljivi od mnogih drugih metoda. Njima se također može odrediti serotip nekih bakterija.

Fiksacija komplementa:

Testom fiksacije komplementa mjeri se protutijelo koje troši komplement (fiksira komplement) u serumu ili likvoru. Test se rabi za dijagnostiku nekih virusnih i gljivičnih infekcija, osobito kokcidioidomikoze.

Uzorak se inkubira s određenim količinama komplementa i ciljanim antigenom na ispitivano protutijelo. Stupanj fiksacije komplementa ukazuje na relativnu količinu antigena u uzorku.

Testom se mogu mjeriti titrovi IgM i IgG protutijela ili se može prilagoditi za otkrivanje određenih antigena. Test je točan, ali mu je primjena ograničena zbog zahtjevnog izvođenja i potrebe višestrukih kontrola.

Imunoenzimske reakcije (imunoeseji):

Imunoenzimske reakcije upotrebljavaju protutijela vezana za enzime kojima se detektiraju antigeni i otkrivaju i kvantificiraju protutijela. Primjeri su

  • Imunoenzimski test (EIA)

  • Neizravna imunoenzimska reakcija (Enzyme Linked Immunosorbent Assay - ELISA)

Budući da je osjetljivost većine imunoenzimskih testova visoka, oni se uobičajeno upotrebljavaju za probir. Titrovi se određuju serijskim razrjeđivanjem uzorka, kao i kod aglutinacijskih testova.

Premda je osjetljivost testova općenito visoka, ona može varirati ovisno o pacijentovoj dobi, serotipu mikroorganizma, vrsti uzorka ili kliničkom stadiju bolesti.

Precipitacijski testovi:

Precipitacijskim testovima se mjere antigen ili protutijelo u tjelesnim tekućinama prema stupnju vidljive precipitacije kompleksa antigen–protutijelo u gelu (agaroza) ili u otopini. Postoje brojne vrste precipitacijskih testova (npr. Ouchterlonyjeva dvostruka difuzija, protuimunoelektroforeza), no njihove su primjene ograničene.

Obično se uzorak krvi pomiješa s probnim antigenom kako bi se otkrila prisutnost pacijentovih protutijela, najčešće u pretpostavljenih gljivičnih infekcija ili gnojnog meningitisa. Budući da je za dobivanje pozitivnog rezultata potrebna velika količina protutijela ili antigena, osjetljivost je mala.

Western blot test:

Western blot testom detektiraju se antimikrobna protutijela u pacijentovom uzorku (npr. serumu ili drugoj tjelesnoj tekućini) prema njihovoj reakciji s ciljanim antigenima (npr. komponentama virusa) koji su elektroforetski razdvojeni i preneseni na nitroceluloznu membranu postupkom "blottinga".

Osjetljivost Western blota je obično dobra, premda često manja od testova probira, poput ELISA–e, no specifičnost je općenito visoka. Ovaj test se zato rabi za potvrdu pozitivnog rezultata dobivenog testom probira.

Tehničke modifikacije Western blot-a su

  • Linijski imunoesej (LIA)

  • Rekombinantna imunoblot analiza (RIBA), koja koristi sintetički ili rekombinantno proizvedene antigene

  • Imunokromatografski testovi koji se mogu upotrebljavati za brzi probir uzoraka na specifične uzročnike ili pacijentova protutijela

Od navedena tri testa, najlakše se izvodi i najčešće upotrebljava imunokromatografski test, primjerice za otkrivanje Shiga-toksin producirajućih mikroorganizama, otkrivanje kapsularnog antigena Cryptococcus neoformansa i virusa gripe.