Visokoenergetski događaji u kojem se krutine ili tekućine brzo prevode u plin, a događa se na 3 razine:
-
Spaljivanje: Brzo gori, bez eksplozije
-
Eksplozija: podzvučno paljenje i eksplozije udara vjetra (eksplozivi niskog stupnja)
-
Detonacija: nadzvučno paljenje i udarni val (eksplozivi visokog stupnja)
Primjer spaljivanja bi bio brzi bljesak (bez praska) koji nastaje kada se zapali hrpa crnog praha na otvorenom području. Isti crni prah ograničena u zatvorenom prostoru izazvao bi eksploziju niskog stupnja. Kod eksploziva visokog stupnja val paljenja putuje kroz materijal nadzvučnom brzinom i uzrokuje val nadzvučne eksplozije(detonaciju); česti primjeri uključuju nitroglicerin i trinitrotoluen (TNT-vidi tablicu).
Primjeri Eksploziva Niskog i Visokog Stupnja
|
Eksplozivi niskog stupnja
|
|
Nitroceluloza
"Bezdimni" barut
Crni prah
Većina krutih raketnih goriva
Cijevi bombe
Vatromet
|
|
Eksplozivi visokog stupnja
|
|
Amonijev nitrat (NH4NO3)
Amatol 80/20 (NH4NO3 + TNT)
Amonal (NH4NO3 + TNT + aluminij)
ANFO (NH4NO3 + Lož ulje)
RDX (ciklotrimetilenetrinitramin)
TNT (trinitrotoluen)
Nitroglicerin (Eksplozivna komponenta dinamita)
PETN (Pentrit)
Sastav B (TNT + RDX)
Sastav C-4 (RDX + plastifikator)
Pikrinska kiselina
|
U incidentima masovnih nezgoda tijekom eksplozije identificirane su 3 koncentrične zone:
-
Blast epicentar
-
Sekundarni perimetar
-
Blast periferija
U blastnom epicentru (zoni ubijanja) svi preživjeli su vjerojatno smrtno ozlijeđeni, tehničko spašavanje i izbavljanje preživjelih će vjerojatno biti potrebno kao i napredno održavanje života i veliki omjeri žrtava koji trebaju njegu. U sekundarnom perimetru (kritična zona ranjenika) preživjeli će imati višestruke ozljede i standardnu mogućnost spašavanja i umjerene omjere žrtava za njegu. U blastnoj periferiji (zona hodanja ranjenika) većina žrtava će imati ozljede koje nisu opasne po život i psihološku traumu, a potrebne su osnovne mjere za održavanje života i samopomoć.
Pogledaj također članak o Incidentima s Oružjem i Masovnim Žrtvama.
Patofiziologija
Blast ozljede uključuju i fizičke i psihičke traume. Fizička trauma uključuje frakture, respiratornu kompromitaciju, ozljedu mekih tkiva i unutarnjih organa, unutarnji i vanjski gubitak krvi od šoka, opekline, osjetilna oštećenja, posebice sluh i vid. Opisano je pet mehanizama eksplozivnih ozljeda (vidi tablicu).
Mehanizmi Blast ozljede
|
Vrsta
|
Mehanizam
|
Tipične ozljede
|
|
Primarna
|
Utjecaj nadzvučnog udarnog vala na tijelo
Primarno utječe na šuplje ili plinom ispunjene strukture
|
Plućna barotrauma (blastna ozljeda pluća)
Ruptura bubnjića i srednjeg uha
Abdominalno krvarenje i perforacija crijeva
Ruptura očne jabučice
Blaga traumatska ozljeda mozga (potres)
|
|
Sekundarna
|
Utjecaj ostataka eksplozije na tijelo
|
Unutarnje ili otvorene ozljede
Penetracija očiju (vidljiva ili prikrivena)
|
|
Tercijarna
|
Izbačen dio tijela na površinu zbog eksplozije
|
Prijelomi i traumatske amputacije
Zatvorene i otvorene ozljede mozga
|
|
Kvartarni
|
Procesi neovisne primarne, sekundarne, tercijarne ozljede ili blast ozljede (npr opekline, toksična inhalacija, nagnječenja od zarobljavanja pod ruševinama, pogoršanje zdravstvenih poremećaja)
|
OPEKLINE
Crush ozljede s rabdomiolizom i sindroma odjeljka
Ozljede dišnih putova s inhalacijskim toksinima
Astma, angina, ili infakrt miokarda nastalih zbog eksplozije
|
|
Kvintna
|
Smatra se da se kao posljedica eksplozije otrovne tvari apsorbiraju po tijelu
Utjecaj na imunološki sustav, autonomni živčani sustav, što dovodi do stanja konstante upale
|
Groznica
Znojenje
Niski središnji venski tlak
Edem tkiva
|
Nadzvučni udarni val u primarnoj blastnoj ozljedi (engl. primary blast injury (PBI)) komprimira prostor ispunjen plinom koji se potom brzo širi silama kidanja i smicanja koje mogu oštetiti tkivo i uzrokovati perforaciju organa. Krv se iz žilnog prostora šiti u okolna tkiva. U plućima (kod ozljede pluća tijekom eksplozije) može nastati plućna kontuzija, sistemska zračna embolija (posebno u mozgu i leđnoj moždini) i otpuštanje slobodnih radikala (tromboza, lipooksigenacija i diseminirana intravaskularna koagulacija); to je čest uzrok odgođene smrti. PBI također uključuje crijevne barotraume (osobito kod podvodnih eksplozija), akustičnu barotraumu (uključujući rupturu bubnjića, krvarenje u bubnjiću bez rupture i loma ili dislokacije košćica u srednjem uhu) i traumatske ozljede mozga.
Simptomi i Znakovi
Većina ozljeda (npr. frakture, razderotine, ozljede mozga) manifestira se isto kao i u drugim vrstama traume. Blast ozljede pluća mogu uzrokovati dispneju, hemoptizu, kašalj, bol u prsima, tahipneju, otežano disanje, kratkoću daha, apneju, hipoksiju, cijanozu i hemodinamsku nestabilnost. Zračna embolija može se manifestirati kao moždani udar, infarkt miokarda, akutni abdomen, sljepoća, gluhoća, ozljede leđne moždine ili klaudikacije. Oštećenje bubnjića i unutarnjeg uha može narušiti sluh koji uvijek treba procijeniti. Bolesnici koji imaju ozljede u trbuhu mogu imati bolove, mučninu, povraćanje, hematemezu, rektalnu bol, tenezme, bol testisa i neobjašnjivu hipovolemiju.
Dijagnoza
Većina masovnih žrtava nastaje zbog djelovanja eksploziva( vidi: Procjena i liječenje) a poseban napor usmjeren je na identificiranje ozljeda eksplozije, posebno eksploziju pluća (i posljedično zračne embolije), traumu uha, okultna prodorna ozljeda i ozljede nagnječenja. Apneja, bradikardija i hipotenzija su klinička trijada klasično povezana s ozljedom eksplozije pluća. Ruptura bubnjića se može predvidjeti zbog eksplozivne ozljede pluća, ali ždrijelne petehije mogu biti bolji prediktor. RTG pluća mogu pokazati karakterističan uzorak leptira. Srčani monitoring se provodi u svih bolesnika. Bolesnici s mogućom ozljedom nagnječenja testiraju se na mioglobinuriju, hiperkalijemiju i promjene EKG-a.
Trijaža
Kod eksplozivnih ozljeda bolesnici koji nisu teško ozlijeđeni često zaobilaze prethospitalnu trijažu i idu izravno u bolnicu da se ne preoptereti medicinsko osoblje zbog kasnijeg dolaska ozbiljnije ozlijeđenih bolesnika. Trijaža bolesnika kod eksplozivnih ozljeda razlikuje se od standardnog trauma pregleda uglavnom po tome što se blastne ozljede teško inicijalno prepoznaju tako da početna trijaža mora biti usmjerena prema otkrivanju blastnih ozljeda pluća, eksplozivnih ozljeda abdomena i akutnih blastnih ozljeda i ostalih očitih ozljeda.
Liječenje
Pozornost treba posvetiti dišnim putevima, disanju, cirkulaciji, invaliditetu (neurološki status), i inspekciji bolesnika ( vidi: Procjena i liječenje). Visoke koncentracije kisika i primjena otopina su prioritet, a treba se uzeti u obzir i dreniranje prsnog koša. Većina ozljeda (npr. razderotine, frakture, opekline, unutarnje ozljede, ozljede glave) je objašnjena na drugim mjestima u priručniku.
Nakon inicijalne ventilacije pozitivnim tlakom zračna embolija se može pogoršati stoga pozitivni tlak treba izbjegavati osim u slučajevima kada je apsolutno neophodno. Treba odabrati niži tlak i sporiji protok. Pacijenti za koje se sumnja da imaju zračnu emboliju treba postaviti u bočni položaj, na pola puta između lateralnom dekubitalnog položaja i položaja na trbuhu s glavom u razini ili ispod srca. Hiperbarična terapija kisikom može biti korisna ( vidi: Rekompresijsko liječenje).
Ako se sumnja na sindrom akutne blastne ozljede, treba se učiniti kateterizacija urinarnog trakta kako bi se omogućilo kontinuirano praćenje urina. Forsirana diureza alkalnom otopinom manitola održava se protok urina do 8 L/dan i mokraćnog pH ≥ 5. Trebaju se monitorirati acidobazni status, elektroliti i mišićni enzimi. Treba se kontrolirati hiperkalijemija kalcijem, inzulinom i glukozom ( vidi: Liječenje). Hiperbarična terapija kisikom može biti posebno korisna kod pacijenata s dubokom infekcijom tkiva. Klinički se prati mogućnost sindroma odjeljka i mjerenje tlaka odjeljka. Ako je razlika između dijastoličkog tlaka i tlaka u tkivu manja od 30 mm Hg potrebna je fasciotomija. Hipovolemija i hipotenzija ne moraju biti klinički očigledne u početku, ali se mogu naglo javiti nakon reperfuzije, tako da se veliki volumen intravenske tekućine (npr. 1 do 2 L fiziološke otopine) daju prije i nakon reperfuzije. Tekućine se nastavljaju primjenjivati brzinom dovoljnoj za održavanje urina između 300 do 500 ml / h.
Činjenice izražene u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju službene stavove Zavoda za vojsku, Ministarstva obrane, odnosno Vlade SAD-a.