Visokoenergetski događaji u kojem se krutine ili tekućine brzo prevode u plin, a događa se na 3 razine:
-
Spaljivanje: Brzo gori, bez eksplozije
-
Eksplozija: podzvučno paljenje i eksplozije udara vjetra (eksplozivi niskog stupnja)
-
Detonacija: nadzvučno paljenje i udarni val (eksplozivi visokog stupnja)
Primjer spaljivanja bi bio brzi bljesak (bez praska) koji nastaje kada se zapali hrpa crnog praha na otvorenom području. Isti crni prah ograničena u zatvorenom prostoru izazvao bi eksploziju niskog stupnja. In high-grade explosives, the ignition wave travels through the material at supersonic speed and causes a supersonic blast (detonation) wave; common examples include nitroglycerin and trinitrotoluene (TNT—Examples of Low-Grade and High-Grade Explosives).
Primjeri Eksploziva Niskog i Visokog Stupnja
|
Eksplozivi niskog stupnja
|
|
Crni barut (izvorni barut, također u vatrometu, mnoge cijevne bombe)
Nitroceluloza (bezdimni barut)
Čvrsta raketna goriva (većina)
|
|
Eksplozivi visokog stupnja
|
|
Amonijev nitrat (NH4NO3)
Amatol 80/20 (NH4NO3 + TNT)
Amonal (NH4NO3 + TNT + aluminij)
ANFO (NH4NO3 + Lož ulje)
Sastav B (TNT + RDX)
Sastav C-4 (RDX + plastifikator)
Nitroglycerin (the explosive component in dynamite)
PETN (Pentrit)
Pikrinska kiselina
RDX (ciklotrimetilenetrinitramin)
TNT (trinitrotoluen)
|
U incidentima masovnih nezgoda tijekom eksplozije identificirane su 3 koncentrične zone:
-
Blast epicentar
-
Sekundarni perimetar
-
Blast periferija
U blastnom epicentru (zoni ubijanja) svi preživjeli su vjerojatno smrtno ozlijeđeni, tehničko spašavanje i izbavljanje preživjelih će vjerojatno biti potrebno kao i napredno održavanje života i veliki omjeri žrtava koji trebaju njegu. U sekundarnom perimetru (kritična zona ranjenika) preživjeli će imati višestruke ozljede i standardnu mogućnost spašavanja i umjerene omjere žrtava za njegu. U blastnoj periferiji (zona hodanja ranjenika) većina žrtava će imati ozljede koje nisu opasne po život i psihološku traumu, a potrebne su osnovne mjere za održavanje života i samopomoć.
(See also Overview of Incidents Involving Mass-Casualty Weapons.)
Patofiziologija
Eksplozivi i Blast Ozljede
Blast ozljede uključuju i fizičke i psihičke traume. Fizička trauma uključuje frakture, respiratornu kompromitaciju, ozljedu mekih tkiva i unutarnjih organa, unutarnji i vanjski gubitak krvi od šoka, opekline, osjetilna oštećenja, posebice sluh i vid. Five mechanisms of blast injury have been described (see table Mechanisms of Blast Injury).
Mehanizmi Blast ozljedeTip | Mehanizam | Tipične ozljede |
Primarni | Utjecaj nadzvučnog udarnog vala na tijelo Primarno utječe na šuplje ili plinom ispunjene strukture | Plućna barotrauma (blastna ozljeda pluća) Ruptura bubnjića i srednjeg uha Abdominalno krvarenje i perforacija crijeva Ruptura očne jabučice Mild traumatic brain injury (concussion) |
Sekundarna | Utjecaj ostataka eksplozije na tijelo | Unutarnje ili otvorene ozljede Penetracija očiju (vidljiva ili prikrivena) |
Tercijarni | Izbačen dio tijela na površinu zbog eksplozije | Prijelomi i traumatske amputacije Zatvorene i otvorene ozljede mozga |
Kvartarni | Procesi neovisne primarne, sekundarne, tercijarne ozljede ili blast ozljede (npr opekline, toksična inhalacija, nagnječenja od zarobljavanja pod ruševinama, pogoršanje zdravstvenih poremećaja) | Opekline Crush injuries with rhabdomyolysis and compartment syndrome Ozljede dišnih putova s inhalacijskim toksinima Astma, angina, ili infakrt miokarda nastalih zbog eksplozije |
Kvintna | Smatra se da se kao posljedica eksplozije otrovne tvari apsorbiraju po tijelu Utjecaj na imunološki sustav, autonomni živčani sustav, što dovodi do stanja konstante upale | Povišena tjelesna temperatura Preznojavanje Niski središnji venski tlak Edem tkiva |
Nadzvučni udarni val u primarnoj blastnoj ozljedi (engl. primary blast injury (PBI)) komprimira prostor ispunjen plinom koji se potom brzo širi silama kidanja i smicanja koje mogu oštetiti tkivo i uzrokovati perforaciju organa. Krv se iz žilnog prostora šiti u okolna tkiva. Pulmonary involvement (blast lung injury) may cause pulmonary contusion, systemic air embolism (especially in the brain and spinal cord), and free-radical–associated injuries (thrombosis, lipo-oxygenation, and disseminated intravascular coagulation); it is a common cause of delayed mortality. Primary blast injury also includes intestinal barotrauma (particularly with underwater explosions), acoustic barotrauma (including tympanic-membrane rupture, hemotympanum without rupture, and fracture or dislocation of ossicles in the middle ear), and traumatic brain injury.
Simptomi i Znakovi
Eksplozivi i Blast Ozljede
Većina ozljeda (npr. frakture, razderotine, ozljede mozga) manifestira se isto kao i u drugim vrstama traume. Blast ozljede pluća mogu uzrokovati dispneju, hemoptizu, kašalj, bol u prsima, tahipneju, otežano disanje, kratkoću daha, apneju, hipoksiju, cijanozu i hemodinamsku nestabilnost. Zračna embolija može se manifestirati kao moždani udar, infarkt miokarda, akutni abdomen, sljepoća, gluhoća, ozljede leđne moždine ili klaudikacije. Oštećenje bubnjića i unutarnjeg uha može narušiti sluh koji uvijek treba procijeniti. Bolesnici koji imaju ozljede u trbuhu mogu imati bolove, mučninu, povraćanje, hematemezu, rektalnu bol, tenezme, bol testisa i neobjašnjivu hipovolemiju. Traumatična ozljeda mozga može se odmah manifestirati i riješiti ili ostaviti zaostale neurokognitivne afekte različitog stupnja. Također postoji zabrinutost da višestruka izloženost eksploziji niže razine može imati kumulativni štetan neurokognitivni učinak i možda dovesti do kronična traumatska encefalopatija.
Dijagnoza
Eksplozivi i Blast Ozljede
Patients are evaluated as for most multiple trauma casualties (see Approach to the Trauma Patient: Evaluation and Treatment), except that special effort is directed at identifying blast injury, particularly blast lung (and consequent air embolism), ear trauma, occult penetrating injury, and crush injury. Apneja, bradikardija i hipotenzija su klinička trijada klasično povezana s ozljedom eksplozije pluća. Ruptura bubnjića se može predvidjeti zbog eksplozivne ozljede pluća, ali ždrijelne petehije mogu biti bolji prediktor. RTG pluća mogu pokazati karakterističan uzorak leptira. Srčani monitoring se provodi u svih bolesnika. Bolesnici s mogućom ozljedom nagnječenja testiraju se na mioglobinuriju, hiperkalijemiju i promjene EKG-a.
Trijaža
Kod eksplozivnih ozljeda bolesnici koji nisu teško ozlijeđeni često zaobilaze prethospitalnu trijažu i idu izravno u bolnicu da se ne preoptereti medicinsko osoblje zbog kasnijeg dolaska ozbiljnije ozlijeđenih bolesnika. Trijaža bolesnika kod eksplozivnih ozljeda razlikuje se od standardnog trauma pregleda uglavnom po tome što se blastne ozljede teško inicijalno prepoznaju tako da početna trijaža mora biti usmjerena prema otkrivanju blastnih ozljeda pluća, eksplozivnih ozljeda abdomena i akutnih blastnih ozljeda i ostalih očitih ozljeda.
Liječenje
Eksplozivi i Blast Ozljede
Attention should be given to airway, breathing, circulation, disability (neurologic status), and exposure (undressing) of the patient (see Approach to the Trauma Patient: Evaluation and Treatment). Visoke koncentracije kisika i primjena otopina su prioritet, a treba se uzeti u obzir i dreniranje prsnog koša. Most injuries (eg, lacerations, fractures, burns, internal injuries, head injuries) are managed as discussed elsewhere in The Manual.
Nakon inicijalne ventilacije pozitivnim tlakom zračna embolija se može pogoršati stoga pozitivni tlak treba izbjegavati osim u slučajevima kada je apsolutno neophodno. Treba odabrati niži tlak i sporiji protok. Pacijenti za koje se sumnja da imaju zračnu emboliju treba postaviti u bočni položaj, na pola puta između lateralnom dekubitalnog položaja i položaja na trbuhu s glavom u razini ili ispod srca. Hyperbaric oxygen (HBO) therapy may be useful (see Recompression Therapy).
If acute crush syndrome is diagnosed or suspected, urinary catheterization is done to allow continual monitoring of urine output. Forsirana diureza alkalnom otopinom manitola održava se protok urina do 8 L/dan i mokraćnog pH ≥ 5. Trebaju se monitorirati acidobazni status, elektroliti i mišićni enzimi. Control hyperkalemia with calcium, insulin, and glucose (see Hyperkalemia: Treatment). Hiperbarična terapija kisikom može biti posebno korisna kod pacijenata s dubokom infekcijom tkiva. Monitoring for compartment syndrome is done clinically and by measuring compartment pressure. Ako je razlika između dijastoličkog tlaka i tlaka u tkivu manja od 30 mm Hg potrebna je fasciotomija. Hipovolemija i hipotenzija ne moraju biti klinički očigledne u početku, ali se mogu naglo javiti nakon reperfuzije, tako da se veliki volumen intravenske tekućine (npr. 1 do 2 L fiziološke otopine) daju prije i nakon reperfuzije. Tekućine se nastavljaju primjenjivati brzinom dovoljnoj za održavanje urina između 300 do 500 ml / h.
Činjenice izražene u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju službene stavove Zavoda za vojsku, Ministarstva obrane, odnosno Vlade SAD-a.