Premenstrualni sindrom je obilježen razdražljivošću, anksioznošću, emocionalnom nestabilnošću, depresijom, edemom, boli u dojkama i glavoboljom, koji se pojavljuju tijekom 7 do 10 dana prije, a završavaju nekoliko sati nakon nastupa menstruacije. Dijagnoza je klinička, često se temelji na pacijentovom svakodnevnom praćenju simptoma. Liječenje je simptomatsko i obuhvaća prehranu, lijekove i savjetovanje.
Oko 20 do 50% žena reproduktivne dobi ima PMS; oko 5% ima teški oblik PMS-a koji se zove premenstrualni disforični poremećaj (PMDD).
Etiologija
Uzrok je nepoznat.
Mogući uzroci ili pridonoseći čimbenici uključuju
-
Brojni endokrini čimbenici (npr. hipoglikemija, druge promjene metabolizma ugljikohidrata, hiperprolaktinemija, promjene razine cirkulirajućeg estrogena i progesterona, abnormalni odgovor na estrogen i progesteron, višak aldosterona ili ADH).
-
Genetska predispozicija
-
Nedostatak serotonina
-
Moguće nedostatak magnezija i kalcija
Estrogen i progesteron, kao i višak aldosterona i ADH, mogu uzrokovati prolazno zadržavanje tekućine.
Smatra se da nastanku poremećaja pridonosi nedostatak serotonina, zato što žene koje su najviše pogođene imaju niže razine serotonina i zbog toga što SSRI (povećavaju razinu serotonina) ponekad ublažavaju simptoma PMS-a.
Nedostaci magnezija i kalcija mogu pridonijeti.
Simptomi i znakovi
Vrsta i izraženost simptoma se razlikuje od žene do žene te iz ciklusa u ciklus. Simptomi traju nekoliko sati do ≥10 dana, obično nestajući kada započne menstruacija. Simptomi mogu postati ozbiljniji tijekom stresa ili perimenopauze. Kod žena u perimenopauzi simptomi mogu trajati do iza menstruacije.
Najčešći simptomi su razdražljivost, anksioznost, nemir, ljutnja, nesanica, poteškoće pri koncentraciji, ravnodušnost, depresija i jaki zamor. Zadržavanje tekućine uzrokuje edeme, prolazno povećanje tjelesne težine te napetost i bolnost dojki. Mogu se pojaviti osjećaj pritiska ili težine u zdjelici te križobolja. Neke žene, osobito one mlađe, kada započne menstruacija imaju dismenoreju.
Ostali nespecifični simptomi mogu obuhvaćati glavobolju, vrtoglavicu, parestezije u ekstremitetima, sinkopu, palpitacije, opstipaciju, mučninu, povraćanje i promjene apetita. Također se mogu pojaviti akne i neurodermatitis. Mogu se pogoršati postojeći kožni poremećaji, kao i respiratorni problemi (npr. alergije, infekcije) i poremećaji oka (npr. poremećaji vida, konjunktivitis).
Premenstrualni disforični poremećaj (PMDD)
Neke žene imaju teške simptome PMS-a koji se javljaju redovito i samo tijekom 2. polovice menstrualnog ciklusa; simptomi završavaju s menstruacijom ili ubrzo nakon nje. Raspoloženje je izrazito depresivno te su naglašene tjeskoba, razdražljivost i emocionalna nestabilnost. Suicidalne misli mogu biti prisutne. Interes za dnevne aktivnosti je znatno smanjen.
Za razliku od PMS-a, PMDD uzrokuje simptome koji su dovoljno ozbiljni da poremete rutinske dnevne aktivnosti ili cjelokupno funkcioniranje. PMDD je jako uznemirujuć, onemogućavajuć, a često neprepoznat.
Dijagnoza
-
Za PMS, izvještaj pacijenta o simptomima
-
Za PMDD, klinički kriteriji
PMS se dijagnosticira na temelju tjelesnih simptoma (npr. nadutost, dobivanje na težini, bolne grudi, oticanje ruku i nogu). Žene treba zamoliti da prate svoje simptome svakodnevno. Fizikalni pregled i laboratorijske pretrage ne pomažu u postavljanju dijagnoze .
Ako se sumnja na PMDD žene treba zamoliti da prate svoje simptome svakodnevno ≥ 2 ciklusa kako bi se utvrdilo da li se teški simptomi javljaju redovito.
Da bi se dijagnosticirao PMDD, žene moraju imati ≥ 5 od sljedećih simptoma, većinu tjedna prije menstruacije, a simptomi moraju postati minimalni ili nestati tijekom tjedna nakon menstruacije. Simptomi moraju uključivati najmanje jedno od sljedećeg:
-
Značajne promjene raspoloženja (npr. iznenadna tuga)
-
Značajna razdražljivost ili bijes ili češći međuljudski sukobi
-
Upadljivo depresivno raspoloženje, osjećaji beznađa, ili samo-ponižavajuće misli
-
Upadljiva anksioznost, napetost, ili osjećati se "na rubu"
Dodatno, mora postojati i >1 od sljedećeg:
-
Smanjen interes za uobičajene aktivnosti, što može uzrokovati povlačenje
-
Problemi s koncentracijom
-
Niska energija ili umor
-
Značajne promjene apetita, prejedanje ili želje za određenom hranom
-
Insomnija ili hiperinsomnija
-
Osjećaji preplavljenosti ili gubitka kontrole
-
Fizički simptomi povezani sa PMS-om (npr. osjetljivost dojki, edem)
Također, obrazac pojave simptoma mora biti prisutan u većini od prethodnih 12 mj, a simptomi moraju biti dovoljno ozbiljni da poremete dnevne aktivnosti i funkcije.
Pacijentice sa simptomima depresije se ocjenjuju pomoću upitnika ili se upućuju specijalistu psihijatrije kako bi se napravila formalna evaluacija.
Liječenje
PMS može biti teško liječiti. Niti jedan tretman nije dokazano učinkovit za sve žene, a neke žene imaju kompletno olakšanje s bilo kojom vrstom liječenja. Zbog toga liječenje može zahtijevati pokušaje i pogreške, kao i strpljenje.
Opće mjere
Liječenje PMS-a je simptomatsko, a započinje s odgovarajućim odmorom i spavanjem, redovitom tjelovježbom i opuštajućim aktivnostima. Redovita tjelovježba može pomoći ublažiti nadutost, kao i razdražljivost, anksioznost i nesanicu. Joga pomaže nekim ženama.
Promjene u prehrani - povećanje udjela proteina, smanjenje šećera, konzumiranje složenih ugljikohidrata, jedenje manjih obroka češće - mogu pomoći, kao što može pomoći i savjetovanje, izbjegavanje stresnih aktivnosti, trening opuštanja, svjetlosna terapija, prilagodbe spavanja i kognitivno-bihevioralna terapija. Druge moguće strategije uključuju izbjegavanje određenih namirnica (npr. cola, kava, hrenovke, čips, konzerve) i konzumiranje više drugih (npr. voće, povrće, mlijeko, hrana bogata vlaknima, meso s malo masnoće, hrana bogata kalcijem i vitaminom D).
Neki dodaci prehrani blago su učinkoviti za smanjenje simptoma; to uključuje ekstrakt konopljike koji se dobiva iz biljke agnus castus, vitamin B6, i vitamin E.
Lijekovi
NSAR mogu umanjiti bolove i dismenoreju.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) lijekovi su izbora za ublažavanje anksioznosti, razdražljivosti i drugih emocionalnih simptoma, osobito ako se stres ne može izbjeći. SSRI (npr. fluoksetin u dozi od 20 mg PO jednom/dan) učinkovito ublažava simptome PMS-a i PMDD-a. Kontinuirano uzimanje je učinkovitije od isprekidanog uzimanja. Nije zabilježena prednost jednog SSRI nad drugim. Klinička ispitivanja pokazala su da su SSRI učinkoviti u liječenju PMDD-a; učinkoviti SSRI uključuju fluoksetin, sertralin, paroksetin i citalopram. Ovi lijekovi mogu se propisati kontinuirano ili samo tijekom 14-dnevne lutealne faze (druga polovica) menstrualnog ciklusa.
Klomipramin, primijenjen tijekom cijelog ili pola ciklusa, učinkovito smanjuje emocionalne simptome, kao i nefazodon, inhibitor ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI).
Anksiolitici mogu pomoći, ali obično su manje poželjni jer je moguć razvoj ovisnosti. Buspiron, koji se može dati tijekom cijelog ciklusa ili tijekom kasne lutealne faze, pomaže ublažavanju simptoma PMS-a i PMDD-a. Nuspojave uključuju mučninu, glavobolju, anksioznost i vrtoglavicu.
Kod nekih žena je učinkovito hormonalno liječenje. Opcije uključuju
-
Oralne kontraceptive
-
Progesteron u obliku vaginalnog supozitorija (200 do 400 mg jednom/dan)
-
Oralni progestogen (npr. mikronizirani progesteron 100 mg prije spavanja), tijekom 10 do 12 dana prije menstruacije
-
Dugodjelujući progestin (npr. medroksiprogesteron 200 mg IM svaka 2 do 3 mj)
Žene koje odluče koristiti oralne kontraceptie u svrhu kontracepcije mogu uzeti drospirenon plus etinil estradiol. Međutim, može se povećati rizik venske tromboze.
Jako rijetko, kada su simptomi jako izraženi ili refraktorni, daje se agonist gonadotropin–otpuštajućeg hormona (npr. leuprolid u dozi od 3,75 mg IM, goserelin u dozi od 3,6 mg SC svakog mj.), uz nisku dozu estrogena–progestina (npr. estradiol 0,5 mg jednom/dan uz mikronizirani progesteron 100 mg prije spavanja), kako bi se smanjile cikličke fluktuacije.
Zadržavanje tekućine se može ublažiti smanjenjem unosa natrija i uzimanjem diuretika (npr. hidroklorotiazid u dozi od 25 do 50 mg PO jednom/dan, ujutro) neposredno prije očekivanih simptoma. Međutim, minimiziranje zadržavanja tekućine i uzimanje diuretika, ne ublažava sve simptome i može biti neučinkovito.
Bromokriptin i inhibitori monoamin oksidaze nisu korisni. Danazol ima značajne nuspojave.
Kirurški zahvat
U žena s teškim simptomima, obostrano kirurško uklanjanje jajnika može ublažiti simptome jer eliminira menstrualne cikluse; tada je indicirana nadomjesna hormonska terapija sve do dobi od 51 (kada se menopauza obično događa).
Ključne točke
-
Simptomi PMS-a mogu biti nespecifični i variraju od žene do žene.
-
PMS se dijagnosticira samo na temelju simptoma.
-
Ako se simptomi čine teški i onemogućavajući, treba uzeti u obzir PMDD (koji se često ne dijagnosticira) i zamoliti pacijentice da prate i bilježe svoje simptome tijekom ≥ 2 ciklusa; za dijagnozu PMDD, klinički kriteriji moraju biti ispunjeni.
-
Obično, liječenje se temelji na iskušavanju različitih strategija, kako bi utvrdili što pomaže pojedinoj pacijentici.
-
Agonisti GnRH i kirurško odstranjenje jajnika primjenjuju se u teškim slučajevima.