Očni herpes zoster

Autor: Melvin I. Roat, MD, FACS
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
Prijevod: prim. Valentina Lacmanovic Loncar, dr. med.

Očni herpes zoster je infekcija varicella–zoster virusom (herpes) koja zahvaća oko. Simptomi i znakovi, koji mogu biti jako izraženi, su osip kože na čelu i bolna upala svih tkiva u prednjem i rijetko, stražnjem segmentu oka. Dijagnoza se postavlja na osnovu karakterističnog izgleda prednjeg dijela oka praćenog zoster dermatitisom prvog ogranka n. trigeminusa (V1). Liječi se peroralnim antivirusnim lijekovima, midrijaticima i lokalnom primjenom kortikosteroida.

Varicella–zoster čela u ¾ slučajeva zahvaća očnu jabučicu kad je zahvaćen i nazocilijarni živac (što se očituje promjenama na vršku nosa) a u ⅓ slučajeva ne zahvaća vršak nosa. Sveukupno očna jabučica je zahvaćena u ½ bolesnika.

Simptomi i znakovi

Mogu se javiti prodromni trnci čela. Tijekom akutne bolesti, osim bolnog osipa na čelu, simptomi i znakovi mogu uključivati jaku bol u oku; jaki edem vjeđa; konjunktivalnu, episkleralnu i cilijarnu hiperemiju spojnice; edem rožnice; i fotofobiju.

Komplikacije

Keratitis i/ili uveitis može biti jak uz kasnije stvaranje ožiljaka. Kasne posljedice—glaukom, katarakta, kronični ili recidivirajući uveitis, stvaranje ožiljaka i neovaskularizacija rožnice i hipoestezija rožnice—su česte i ugrožavaju vid. Kasnije se može javiti i postherpetička neuralgija. Pacijenti mogu razviti episkleritis (bez povećanog rizika od gubitka vida) i/ili retinitis (s izraženim rizikom gubitka vida).

Dijagnoza

  • Zoster osip na čelu ili vjeđi uz nalaz na oku

Dijagnoza se temelji na tipičnom akutnom herpes zoster osipu na čelu, vjeđi ili oboje ili na karakterističnim znakovima prethodnog zoster osipa (npr. atrofični hipopigmentirani ožiljci). Herpetične promjene ovog rasporeda koje još ne zahvaćaju oko ukazuju na značajnu opasnost i trebale bi potaknuti savjetovanje s oftalmologom prije nego što oko bude zahvaćeno. Uzgoj kulture te imunološke ili PCR pretrage kože u akutnom razdoblju i specifične serološke pretrage se izvode samo kad su promjene atipične, a dijagnoza nije sigurna.

Liječenje

Rano liječenje aciklovirom u dozi od 800 mg 5 puta/dan ili famciklovirom u dozi od 500 mg ili valaciklovirom u dozi od 1 g dnevno tijekom 7 dana smanjuje očne komplikacije. Bolesnici s uveitisom ili keratitisom zahtijevaju kortikosteroide (npr. prednizolon acetat 1% na 1 h za uveitis ili za keratitis na početku, uz produljenje intervala kapanja kada se simptomi smanje). Zjenicu treba održavati širokom primjenom 1%–tnog atropina ili 0,25%–tnog skopolamina jednom dnevno. Očni tlak se mora kontrolirati i liječiti ako pređe normalne vrijednosti.

Kratka primjena visoke doze kortikosteroida peroralno u svrhu prevencije postherpetične neuralgije u bolesnika iznad 60 godina koji su dobrog općeg zdravlja ostaje dvojbena.

Prevencija

Rekombinantno cjepivo protiv herpes zostera preporuča se za zdrave odrasle osobe ≥ 50 godina, bez obzira da li su nekada imali herpes zoster ili su primili stariju, živu atenuiranu, verziju cjepiva. Ovo rekombinantno cjepivo smanjuje šanse za dobivanje herpes zostera u 97% odraslih između 50-69 godina, i u 91% odraslih iznad 70 godina.

Ključne poruke

  • Oko je pogođeno u oko polovice slučajeva reaktivacije V1 varicella-zoster virusa.

  • Keratitis i/ili uveitis mogu biti jako izraženi.

  • Za dijagnozu je obično dovoljan tipični herpes zoster osip.

  • Liječenje uključuje oralne antivirusne lijekove i obično lokalne kortikosteroide uz širenje zjenice.

  • Dajte rekombinantno cjepivo za herpes zoster kod svih imunokompromitiranih odraslih osoba ≥ 50 godina.