Eritropoetska protoporfirija i X-vezana protoporfirija

Autori: Herbert L. Bonkovsky, MD
Sean R. Rudnick, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Silvija Canecki Varžić dr. med. i Kristina Steiner, dr. med.

Eritropoetska protoporfirija (EPP) javlja se zbog naslijeđenog manjka aktivnosti enzima ferokelataze. X-vezana protoporfirija (XLPP) nastaje zbog naslijeđenog povećanja aktivnosti sintaze-2 delta-aminolevulinske kiseline. Enzimi koji uzrokuju i EPP i XLPP nalaze se u biosintetskom putu hema (vidjeti tablicu Supstrati i enzimi biosintetskog puta hema). EPP i XLPP klinički su gotovo identični. Obično se manifestiraju u djetinjstvu svrbežom ili žarećom bolnošću kože nakon i kratke izloženosti sunčevoj svjetlosti. Kasnije u životu se često javljaju žučni kamenci, a kronična jetrena bolest javlja se u 10 % slučajeva. Dijagnoza se temelji na simptomima i povišenim razinama protoporfirina u eritrocitima i plazmi. Prevencija se postiže izbjegavanjem okidača (npr. sunčeve svjetlosti, alkohola, gladovanja) i potencijalno primjenom oralnog beta-karotena. Akutni kožni simptomi mogu se ublažiti hladnim kupkama ili mokrim oblozima, analgeticima te lokalnim i(li) oralnim kortikosteroidima. Bolesnici sa zatajenjem jetre možda će trebati transplantaciju jetre, no transplantacija jetre ne dovodi do izlječenja bolesti jer je glavni izvor viška proizvodnje protoporfirina koštana srž.

(Vidjeti i Pregled porfirija te Pregled kožnih porfirija.)

Zbog sličnosti XLPP-a EPP-u, ponekad se XLPP smatra varijantom EPP-a.

Etiologija

Eritropoetska protoporfirija, koju čini oko 90 % fenotipskih manifestacija EPP-a, nastaje zbog naslijeđenog manjka enzima ferokelataze (FECH). Uzorak nasljeđivanja je autosomno recesivan; stoga se kliničke manifestacije javljaju samo u osoba s dva mutirana alela na genu FECH, ili češće, kombinacijom jednog mutiranog alela i jednog alela divljeg tipa s niskom ekspresijom.

X-vezana protoporfirija, koja uključuje preostalih 10 % slučajeva, rezultat je mutacije dobitka funkcije koja povećava aktivnost sintaze delta-aminolevulinske kiseline specifične za eritroid (ALAS 2) u koštanoj srži, a nasljeđuje se X-vezano. Fenotip heterozigotnih žena može varirati od asimptomatskih do kao onih u oboljelih muškaraca.

Prevalencija fenotipa EPP-a iznosi oko 1 / 75.000. Protoporfirin se nakuplja u koštanoj srži i eritrocitima, ulazi u plazmu i taloži se u koži ili se izlučuje putem jetre u žuč. Oko 10 % bolesnika razvije kroničnu jetrenu bolest; neki od tih bolesnika razviju cirozu, koja može napredovati do zatajenja jetre. Česta je komplikacija razvoj pigmentnih žučnih kamenaca zbog velikog izlučivanja protoporfirina.

Simptomi i znakovi

Težina simptoma u eritropoetskoj protoporfiriji i X-vezanoj protoporfiriji uvelike varira, čak i među bolesnicima unutar iste obitelji. Većina bolesnika razvije simptome u ranom djetinjstvu. Kratka izloženost sunčevoj svjetlosti može uzrokovati jake bolove, žarenje te eritem i edem izložene kože. Obično se primijeti da dojenče ili malo dijete satima plače nakon čak i kratkog izlaganja suncu. Ponekad edem i eritem kože mogu biti suptilni ili izostati, zbog čega se EPP i XLPP mogu ne dijagnosticirati dulje od svih drugih oblika porfirije.

Kožne manifestacije eritropoetske protoporfirijeEritropoetska protoporfirija (akutna fotosenzitivnost)

Na lijevoj je fotografiji vidljiv eritem, hiperpigmentacija i kruste na licu djevojčice s EPP-om. Desna fotografija prikazuje eritem i edem šaka i zapešća dječaka s EPP-om.

© Springer Science+Business Media

Eritropoetska protoporfirija

U eritropoetskoj protoporfiriji, kronične promjene kože uključuju zadebljavanje i lihenifikaciju kože dorzalnog dijela šake.

Uz dopuštenje izdavača. Iz: Bloomer J, Risheg H. U: Gastroenterology and Hepatology: Liver. Edited by M Feldman (series editor) and WC Maddrey. Philadelphia, Current Medicine, 2004.

Eritropoetska protoporfirija (tzv. "usta poput šarana")

Ova slika prikazuje kronične promjene na koži (hrapavost, zadebljanje i lihenifikacija) koje se mogu razviti u eritropoetskoj protoporfiriji, osobito na člancima prstiju i tjemenu.

Fotografija zahvaljujući Karen McKoy, dr. med.

Eritropoetska protoporfirija (tzv. "usta poput šarana")

Na ovoj je fotografiji prikazano linearno perioralno brazdanje (tzv. "usta poput šarana") u osobe s EPP-om.

© Springer Science+Business Media

Nakon produljenog izlaganja sunčevoj svjetlosti mogu se javiti kruste u području usana i na dorzumu šaka. Međutim, ne dolazi do stvaranja mjehurića i ožiljaka koji su inače tipični za porfiriju cutaneu tardu, nasljednu koproporfiriju i prirođenu eritropoetsku porfiriju (vidjeti tablicu Neke rjeđe porfirije).

Ako se zaštita kože kronično zanemaruje, koža postaje gruba i zadebljana, a mogu se razviti i lihenifikacije kože, osobito na člancima prstiju. Mogu se razviti i linearne perioralne brazde. Bolesnici s XLPP-om skloniji su razvoju teže fotosenzitivnosti i jetrene bolesti od onih s EPP-om.

Ako ostanu neprepoznate, eritropoetska i X-vezana protoporfirija mogu uzrokovati psihosocijalne probleme zbog toga što djeca neobjašnjivo izbjegavaju izlazak iz kuće. Strah od anticipacije bolova može biti toliko uznemirujuć da djeca postanu nervozna, napeta ili agresivna, a mogu čak razviti i osjećaj odvojenosti od okoline ili suicidalne misli.

Dijagnoza

  • Mjerenje protoporfirina u plazmi i eritrocitima.

  • Genetsko testiranje na mutacije u genima FECH ili ALAS 2

Na eritropoetsku ili X-vezanu protoporfiriju treba posumnjati u djece i odraslih s bolnom fotosenzitivnošću kože kod kojih se ne stvaraju mjehurići ni ožiljci. Djecu sa žučnim kamencima treba testirati na EPP i XLPP. Obiteljska anamneza obično je negativna.

Dijagnozu potvrđuju visoke razine protoporfirina u eritrocitima i plazmi. Protoporfirine u eritrocitima također treba frakcionirati kako bi se odredili omjeri protoporfirina bez metala i cink-protoporfirina. U EPP-u udio protoporfirina bez metala u eritrocitima gotovo je uvijek > 85 %. Prisutnost > 15 % cink-protoporfirina upućuje na XLPP.

Ako se odrede, razine plazmatskog koproporfirina i urinarnog porfirina bit će uredne. Razina protoporfirina u stolici može biti povišena, no razine koproporfirina uredne su.

Potencijalni nositelji među rodbinom mogu se identificirati mjerenjem povišenih razina protoporfirina u eritrocitima i genetskim testiranjem ako se mutacija dokaže kod bolesnika.

Liječenje

Liječenje eritropoetska i X-vezane protoporfirije slično je. Bolesnici s eritropoetskom ili X-vezanom protoporfirijom trebaju izbjegavati izlaganje suncu, koristiti zaštitnu odjeću, šešire i kreme koje ne propuštaju svjetlost na bazi titanijeva dioksida ili cinkova oksida.

Afamelanotid, dugodjelujući sintentski analog hormona koji stimulira melanocite, može se primijeniti jednom svakih 60 dana u obliku potkožnog implantata, a smanjuje fotosenzitivnost, omogućuje dužu izloženost svjetlu i poboljšava kvalitetu života (1).

Oralni beta-karoten kao antioksidans smanjuje fotosenzitivnost. Ipak, bolesnici se često ne pridržavaju uzimanja beta-karotena zbog slabije učinkovitosti u kontroliranju simptoma, a i uzrokuje narančasto obojenje kože. Stoga se često terapija isproba, ali se najčešće ne nastavlja. Doza beta-karotena ovisi o bolesnikovoj dobi (vidjeti tablicu Doze beta-karotena u eritropoetskoj protoporfiriji).

Ne treba izbjegavati lijekove koji provociraju akutnu porfiriju (vidjeti Drug Database for Acute Porphyria ili American Porphyria Foundation drug database).

Akutni kožni simptomi mogu se ublažiti primjenom hladnih kupki, mokrih obloga, analgetika te lokalnih i(li) oralnih kortikosteroida. Ponekad je potrebno i do tjedan dana kako bi se simptomi povukli. Ako su te mjere nedjelotvorne (primjerice, povećanje fotosenzitivnosti, porast razina porfirina, progresija žutice), prekomjerno stvaranje protoporfirina može se smanjiti primjenom hematina i(li) hipertransfuzijom eritrocita (tj. do razine hemoglobina iznad referentnih vrijednosti). Primjena žučnih kiselina može olakšati izlučivanje protoporfirina putem žuči. Kako bi se prekinula enterohepatalna cirkulacija protoporfirina i povećalo izlučivanje stolicom, koriste se kolestiramin i peroralni medicinski ugljen.

Bolesnicima koji razviju dekompenziranu jetrenu bolest završnog stadija potrebna je transplantacija jetre. Kao i u akutnoj intermitentnoj porfirijom, bolesnici s EPP-om ne ispunjavaju uvjete za iznimke u standardiziranom modelu za završni stadij jetrene bolesti (MELD). Međutim, transplantacija jetre ne korigira podliježeći metabolički poremećaj pa se hepatopatija EPP-a često razvija i u transplantiranoj jetri.

Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica može izliječiti EPP, ali se rutinski ne provodi jer rizik obično nadmašuje korist. Strategija transplantacije hematopoetskih matičnih stanica nakon transplantacije jetre liječi EPP i sprječava da recidivirajući EPP ošteti alograft, no optimalno vrijeme za provedbu ovog pristupa još nije utvrđeno. Bolesnike treba zaštititi od svjetla u operacijskim dvoranama tijekom transplantacije jetre ili drugih produljenih kirurških zahvata kako bi se spriječilo fototoksično oštećenje unutarnjih organa. Izvori svjetla moraju biti prekriveni komercijalno dostupnim filterima koji blokiraju svjetlost valne duljine od ~380 do 420 nm. Endoskopija, laparoskopija te kratki (< 1,5 h) abdominalni kirurški zahvati obično ne izazivaju fototoksično oštećenje.

Važne su redovne konzultacije bolesnika s liječnikom radi pružanja informacija, rasprave i mogućnosti genetskog savjetovanja zajedno s fizikalnim pregledom. Jednom godišnje trebalo bi provjeriti jetrenu funkciju i razine protoporfirina u eritrocitima i plazmi. Bolesnike s patološkim nalazima jetrene funkcije treba uputiti hepatologu; možda će biti potrebna biopsija jetre za utvrđivanje stadija fibroze. Bolesnici s poznatom kroničnom jetrenom bolešću trebaju svakih šest mjeseci učiniti UZV radi probira na hepatocelularni karcinom.

Trebaju se provjeravati razine vitamina D jer je njegov manjak čest (bolesnici izbjegavaju izlaganje suncu); ako su razine niske, tada se on treba nadoknaditi.

Sve bolesnike s EPP-om treba cijepiti protiv hepatitisa A i hepatitisa B te ih savjetovati da izbjegavaju konzumaciju alkohola.

Literatura

  • 1. Langendonk JG, Balwani M, Anderson KE, et al: Afamelanotide for erythropoietic protoporphyria. N Engl J Med 373:48–59, 2015. doi: 10.1056/NEJMoa1411481.

Ključne točke

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da The Manual nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

  • American Porphyria Foundation: Nastoji educirati i podržati bolesnike i obitelji zahvaćene porfirijom te podržati istraživanje liječenja i prevencije porfirija

  • American Porphyria Foundation: Baza podataka o sigurnim i nesigurnim lijekovima: pruža ažuran popis lijekova dostupnih u SAD-u koji pomažu liječnicima u propisivanju lijekova bolesnicima s porfirijom

  • European Porphyria Network: Promiče klinička istraživanja o porfirijama

  • The Drug Database for Acute Porphyrias: Pruža ažuran popis lijekova dostupnih u Europi kao pomoć liječnicima pri propisivanju lijekova bolesnicima s porfirijom