Većina prijeloma kralježnice su kompresijski prijelomi koji nastaju kao posljedica osteoporoze, asimptomatski su ili minimalno simptomatski, a do njih dolazi bez ili s minimalnim traumama.
(Vidi Pregled prijeloma.)
Vertebralni kompresijski prijelomi uzrokovani osteoporozom učestali su u području torakalne kralježnice (obično ispod T6) i lumbalne kralježnice, naročito T12-L1 spoja. Ne mora im prethoditi trauma ili može samo minimalna trauma (npr. blagi pad, iznenadno savijanje, podizanje, kašalj). Pacijenti koji su imali osteoporotske vertebralne frakture su pod većim rizikom od drugih kralježničkih i drugih prijeloma.
Povremeno, kompresijski ili drugi prijelomi kralježnice proizlaze iz djelovanja značajne sile (npr. sudar motornih vozila, pad s visine, prostrijelna rana). U takvim je slučajevima ozljeda leđne moždine često prisutna, i kralježnica može biti slomljena na više od jednog mjesta. U slučaju pada ili skoka s visine mogu biti prisutni prijelomi jedne ili obje petne kosti; 10%svih pacijenata s prijelomima kalkaneusa također ima torakolumbarne prijelome (zbog aksijalnog prijenosa sile kod dočekivanja na pete).
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi kompresijskog prijeloma kralješka
Osteoporotske frakture kralježaka su asimptomatske ili uzrokuju samo gubitak visine ili kifozu u oko dvije trećine pacijenata. Kod drugih pacijenata, bol se može odmah ili kasnije razviti. Bol može propagirati u trbuh. Radikularna bol, slabost i refleksne ili abnormalnosti sfinktera su rijetki. Bol se obično smanjuje nakon otprilike 4 tjedna i prolazi nakon otprilike 12 tjedana.
Neosteoporotički kompresijski prijelomi kralježaka uzrokuju akutnu bol, bolnost kosti na mjestu prijeloma i obično grč mišića.
Dijagnoza
Dijagnoza kompresijskog prijeloma kralježaka
Osteoporotske frakture obično se dijagnosticiraju RTG-om. Nalazi su obično
Osteoporotske frakture kralježaka se obično dijagnosticira kao usputne nalaze. Ako pacijenti nemaju faktore rizika za osteoporozu (npr. starija dob), ovi lomovi nisu vjerojatni.
Prijelomi kralježaka na razini iznad Th4 prije govore za maligni proces nego za osteoporozu. Ako bolesnik ne zna da ima osteoporozu, treba obaviti denzitometriju. Ukoliko je osteoporoza novootkrivena, treba provesti dijagnostiku za sekundarnu osteoporozu.
Ako se dogodila značajna trauma, treba dijagnostiku dopuniti CT-om radi procjene cijele kralježnice, a ukoliko postoje neurološki deficiti, MR je metoda dijagnostike oštećenja leđne moždine
Vertebralne Kompresiske fraktureAnteroposteriorni i lateralni prikaz kompresivnog prijeloma
Ovaj kompresivni prijelom 2. lumbalnog kralješka vidljiv je kao gubitak visine tijela kralješka u anteroposteriornom i lateralnom pogledu.
Scott Camazine/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Anteroposteriorni prikaz teškog kompresivnog prijeloma
Ovaj kompresijski prijelom 1. lumbalnog kralješka vidljiv je na anteroposteriornoj snimci kao ozbiljan gubitak visine i povećana radiogustoća.
ZEPHYR/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Kompresivni prijelom kralješka (rendgenski snimak)
Ovaj lateralni rendgenski snimak kralježnice pokazuje gubitak visine i prednje uklještenje zbog kompresijskog prijeloma kralješka.
Image courtesy of Danielle Campagne, MD.
Teška vertebralna kompresivna fraktura (CT)
Ova CT snimka (sagitalni prikaz) pokazuje izraziti kompresivni prijelom T12 s blagom degenerativnom bolešću (npr. osteofiti tijela prednjeg kralješka) na drugom mjestu.
© Springer Science+Business Media
Ako je uzrok bio pad ili skok s visine, kliničari trebaju provjeriti prijelom kalkaneusa i postojanje dodatnih vertebralnih fraktura. Ako se sumnja na suicidalne ideje, treba se savjetovati s psihijatrom.
Liječenje
Liječenje kompresijskog prijeloma kralježaka
Liječenje vertebralnih prijeloma se fokusira na ranu mobilizaciju i olakšavanje boli. Primjenjuju se analgetici. Rani nastavak normalne aktivnosti pomaže ograničavanju daljnjeg gubitka koštane mase i invalidnosti.
Fizioterapeuti mogu pomoći poučavanjem ispravne tehnike za podizanje i propisivanjem vježbi za jačanje paravertebralnih mišića, ali će terapija možda morati biti odgođena dok se ne okupira bol.
Osteoporoza, ukoliko je prisutna, mora biti liječena (npr. s bisfosfonatima). Kalcitonin se također može koristiti i može pomoći olakšati bol i povećati gustoću kostiju.
Ortoze su obično propisivane, ali njihova učinkovitost je nejasna.
U nekim slučajevima, vertebroplastika, kojoj ponekad prethodi kifoplastika, može ublažiti jake bolove. U vertebroplastici, metil-metakrilat se ubrizgava u tijelo kralješka. U kifoplastici je tijelo kralješka prošireno balonom.
Ti postupci mogu smanjiti deformaciju u ubrizganom kralješku, ali ne smanjuju, a mogu čak i povećati rizik od prijeloma u susjednom kralješku. Ostali rizici mogu uključivati prijelom rebara, curenje koštanog cementa i plućni edem ili infarkt miokarda.
Ako frakture proizlaze iz značajne traume, kralježnica je imobilizirana odmah, a CT ili MR je učinjen kako bi se procijenila stabilnost prijeloma. Ozljede leđne moždine se zbrinjavaju odmah uz suportivnu terapiju (npr. analgetici i rana mobilizacija).
Ključne poruke
Većina prijeloma kralježnice je rezultat osteoporoze.
Oko dvije trećine osteoporotskih fraktura kralješaka su asimptomatske ili izazivaju samo gubitak visine ili kifozu.
Treba sumnjati na malignitet ako pacijenti imaju izolirani prijelom iznad T4.
Ako bolesnik ne zna za osteoporozu, potrebno je učiniti denzitometriju.
Potaknuti ranu mobilizaciju.