Većina prijeloma kralješnice su kompresijski prijelomi kao posljedica osteoporoze, asimptomatski ili minimalno simptomatski, a do njih dolazi bez ili s minimalnim traumama.
Vertebralni kompresijski prijelomi su uzrokovani osteoporozom učestali u području torakalne kralježnice (obično ispod T6) i lumbalne kralježnice naročito T12-L1 spoja. Ne mora prethoditi trauma ili samo minimalna trauma (npr blagi pad, iznenadno savijanje, podizanje, kašalj). Pacijenti koji su imali osteoporotske vertebralne frakture su pod većim rizikom od drugih kralježničkih i drugih prijeloma.
Povremeno, kompresijski ili drugi prijelomi kralješnice proizlaze iz značajne sile (npr sudar motornih vozila, pad s visine, prostrijelna rana). U takvim slučajevimaozljeda leđne moždine je često prisutna, i kralježnica može biti slomljena na više od jednog mjesta. IU slučaju pada ili skoka s visine mogu biti prisutni prijelomi jedne ili obje petne kosti; 10%svih pacijenata s prijelomima kalkaneusa također imaju torakolumbarne prijelome (zbog aksijalnog prijenosa sile kod dočekivanja na pete).
Simptomi i znakovi
Osteoporotskih fraktura kralješaka su asimptomatski ili uzrokuju samo gubitak visine ili kifoze u oko dvije trećine pacijenata. Kod drugih pacijenata, bol se može odmah ili kasnije razviti. Bol može propagirati u trbuh. Radikularna bol, slabost i refleksne ili abnormalnosti sfinktera su rijetki. Bol se obično smanjuje nakon otprilike 4 tjedna i prolazi nakon otprilike 12 tjedana.
Neosteoporotički kompresijski prijelomi kralješnice uzrokuju akutnu bol, bolnost kosti na mjestu prijeloma, i obično grč mišića .
Dijagnoza
Osteoporotske frakture obično se dijagnosticira RTG-om Nalazi su obično
-
Gubitak vertebralne visine (posebno> 6 cm više od polovice normalne visine tijela kralješka)
-
smanjena radiogustoća kosti
-
Gubitak trabekularne strukture
-
Prednje uklještenje
Osteoporotske frakture kralješaka se obično dijagnosticira kao usputne nalaze. Ako pacijenti nemaju faktore rizika za osteoporozu (npr, starije dobi), ovi lomovi nisu vjerovatni.
Prijelomi kralježaka na razini Th IV ili višoj prije govore za maligni proces nego za osteoporozu. Ako bolesnik ne zna da ima osteoporozu, treba obaviti dual-energy x-ray (DXA) . Ukoliko je osteoporoza novootkrivena treba biti provedena dijagnostika za sekundarnu osteoporozu.
Ako je značajna trauma, treba dijagnostiku dopuniti CT-om radi procjene cijele kralježnice, a ukoliko postoje neurološki deficiti MRI je metoda dijagnostike oštećenja leđne moždine
Ako je uzrok bio pad ili skok s visine, kliničari trebaju provjeriti prijelom kalkaneusa i postojanje dodatnih vertebralnih fraktura. Ako se sumnja na suicidalne ideje, treba se savjetovati s psihijatrom.
Liječenje
Liječenje vertebralnih prijeloma se fokusira na ranu vertikalizaciju i uklanjanje boli Analgetici se daju. Ran nastavak normalne aktivnosti pomaže ograničavanju daljnjeg gubitka koštane mase i invalidnost.
Fizioterapeuti mogu pomoći poučavanjem ispravne tehnike za podizanje i propisivanje vježbi za jačanje paravertebralnih mišića , ali terapija možda morati biti odgođena dok se bol ne kontrolira.
osteoporoza, ukoliko je prisutna mora biti liječena (npr. s biphosphonatima). Kalcitonin se također može koristiti i može pomoći olakšati bol i povećati gustoću kostiju.
Ortoze su obično propisane, ali njihova učinkovitost je nejasna.
U nekim slučajevima, vertebroplastika, ponekad kojoj prethodi kifoplastika, može ublažiti jake bolove. U vertebroplastici, metil-metakrilat se ubrizgava u tijelo kralješka. U kifoplastici je tijelo kralješka je prošireno s balonom.
Ti postupci mogu smanjiti deformaciju u ubrizganog kralježaka, ali ne smanjuju, a može čak i povećati rizik od prijeloma u susjednom kralježku. Ostali rizici mogu uključivati prijelom rebara, curenje cementa i plućni edem ili MI.
Ako frakture proizlaze iz značajne traume, kralježnica je imobilizirana odmah, a CT ili MRI je učinjen kako bi se procijenila stabilnost prijeloma. Ozljede leđne moždine,su tretirane odmah uz suportivnu terapiju npr analgetici i rana mobilizacija).
Ključne točke
-
Većina prijeloma kralješnice je rezultat osteoporoze.
-
Oko dvije trećine osteoporotskih fraktura kralješaka su asimptomatski ili izazivaju samo gubitak visine ili kifoze.
-
Treba sumnjati na malignitet ako pacijenti imaju izolirani prijelom iznad T4.
-
Ako bolesnik ne zna za osteoporozu, potrebno je učiniti desnzitometriju.
-
Potaknuti ranu mobilizaciju.