Infekcija Hantavirusima

Autor: Thomas M. Yuill, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ljiljana Lukić, dr. med.

Bunyaviridae sadrže rod Hantavirusa koji čine najmanje 4 serogrupe s 9 virusa koji uzrokuju 2 istaknuta klinička sindroma koji se ponekad preklapaju;

(Vidi također Pregled Arbovirusnih, Arenavirusnih i Filovirusnih infekcija.)

Virusi koji uzrokuju HVBS su Hantaan, Seoul, Dobrava (Beograd), Saaremaa, Amur i Puumala.

Virusi koji uzrokuju HPS razlikuju se ovisno o regiji (1):

  • Argentina: Ande, Araraquara, Bermejo, Juquitiba, Lechiguanas, Leguna Negra, Maciel i Oran virus

  • Brazil: Araraquara i Juquitiba virus

  • Čile i istočna Bolivija: Andski virus

  • Sjeverna Amerika: Sin Nombre, Black Creek Canal, Bayou i Monongehela virus.

  • Panama: Choclo virus

  • Paragvaj i Bolivija: Leguna Negra virus

Hantavirusi se pojavljuju diljem svijeta, u divljih glodavaca koji ih čitavog života izlučuju mokraćom, slinom i stolicom. Virus se prenosi među glodavcima. Do prijenosa na ljude dolazi udisanjem aerosola izlučevina glodavaca ili rijetko ugrizima glodavaca. Nedavni dokazi ukazuju kako, u rijetkim prilikama može doći i do prijenosa s čovjeka na čovjeka u slučaju Andes virusa. Prirodne i u laboratorijima zadobivene infekcije postaju sve učestalije.

Laboratorijska dijagnoza infekcije Hantavirusom se postavlja serološkim pretragama i PCR–om s reverznom transkriptazom (RT–PCR). Serološke pretrage uključuju enzimsku imunoapsorpcijsku pretragu (ELISA) te Western i strip imunoblot probe. Serološka dijagnoza u Sjevernoj Americi mora biti u stanju razlikovati infekcije virusom Seoul i Sin Nombre zbog potencijalne unakrsne reaktivnosti. Kultivacija virusa je tehnički zahtjevna, a u laboratoriju su potrebne mjere biološke sigurnosti 3. razine.

Literatura

  • 1. Milholland MT, Castro-Arellano I, Suzán G, et al: Global diversity and distribution of hantaviruses and their hosts. EcoHealth 15 (1):163-208, 2018. doi:10.1007/s10393-017-1305-2.

Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom

Hemoragijska vrućica s bubrećnim sindromom (HVBS) koja se još naziva i epidemijski nefrozonefritis, Korejka hemoragijska vrućica ili neftopatia endemica, započinje kao bolest slična gripi, a može napredovati do šoka, krvarenja i zatajenja bubrega. Dijagnoza se postavlja serološki i RT-PCR-om. Smrtnost iznosi 6 do 15%. Liječi se intravenskim ribavirinom.

Neki oblici Hemoragijska vrućica s bubrećnim sindromom su blagi (npr. epidemijska nefropatija uzrokovana Puumala virusom, koja se pojavljuje u Skandinaviji, u zapadnom dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza i Europi). Neki su obično blagi, ali ponekad mogu biti teški (npr. Seoul virus koji je rasprostranjen diljem svijeta u divljih smeđih i domaćih štakora). Drugi oblici su teški (npr. oni uzrokovani Hantaan virusom, koji se pojavljuje u Koreji, Kini i Rusiji, ili Dobrava virusom koji se pojavljuje na Balkanu).

Infekcija se prenosi na ljude udisanjem izlučevina glodavaca.

Simptomi i znakovi

Inkubacija traje oko 2 tjedna.

U blagim je oblicima infekcija često bez simptoma.

Kad se simptomi HVBS pojave, početak je nagao, s visokom vrućicom, glavoboljom, križoboljom i bolovima u trbuhu.

Postoji relativna bradikardija, a u polovice slučajeva dolazi do prolazne blage hipotenzije, dok u manjeg broja dolazi do šoka. Nakon 4. dana dolazi do zatajenja bubrega.

Oko 20% bolesnika ima blaži poremećaj svijesti. U 1% bolesnika dolazi do konvulzija ili teških žarišnih neuroloških ispada. Nakon što se povuče osip, bolesnici razviju poliuriju te se za nekoliko tjedana oporavljaju. Moguće su proteinurija, hematurija i piurija, a može doći i do zatajenja bubrega.

Dijagnoza

  • Serološke pretrage ili PCR

Na HVBS se sumnja u bolesnika s mogućom izloženošću uzročniku, a koji imaju vrućicu, sklonost krvarenju i zatajenje bubrega.

U slučaju sumnje, treba odrediti kompletnu krvnu sliku, elektrolite, testove bubrežne funkcije, testove koagulacije i analizu mokraće. Pretpostavljena dijagnoza hantavirusne infekcije može se brzo potvrditi dokazivanjem kombinacije trombocitopenije, proteinurije i mikrohematurije. Tijekom hipotenzivnog razdoblja, hematokrit se povećava, uz razvoj leukocitoze i trombocitopenije. Može doći do albuminurije, hematurije te pojave eritrocitnih i leukocitnih cilindara, obično između 2. i 5. dana. Tijekom diuretskog razdoblja česti su poremećaji elektrolita.

Na koncu dijagnoza HVBS počiva na serologiji ili PCR–u.

Prognoza

Tijekom razdoblja poliurije može doći do smrti uslijed gubitka tekućine, poremećaja elektrolita i sekundarnih infekcija. Oporavak obično traje 3 do 6 tjedana, no može potrajati i do 6 mjeseci.

Ukupna smrtnost iznosi 6 do 15%, od čega se gotovo svi smrtni slučajevi događaju kod težih oblika bolesti. Ostatna disfunkcija bubrega je rijetka, osim u teškom obliku bolesti koji se pojavljuje na Balkanu.

Liječenje

Liječenje HVBS intravenskim ribavirinom: početna doza 33 mg / kg (maksimalna, 2.64 g), nakon čega slijedi 16 mg / kg svakih 6 sati (maksimalno, 1.28 g svakih 6h) tijekom 4 dana, zatim 8 mg / kg svakih 8 h (maksimalno 0.64 g svakih 8 h) tijekom 3 dana.

Ključne su suportivne mjere, koje mogu obuhvaćati i dijalizu, osobito u oliguričnoj fazi.

Hantavirusni plućni sindrom (HPS)

Hantavirusni plućni sindrom (HPS) se pojavljuje ponajprije na jugozapadu SAD–a, naročito u jugozapadnim državama, Kanadi prvenstveno u zapadnim provincijama, i u južnoj Americi te u Panami. Započinje kao bolest slična gripi, a za nekoliko dana nastaje nekardiogeni edem pluća. Dijagnoza se postavlja serološki i RT-PCR-om. Teži oblici bolesti imaju smrtnost do 50%. Terapija je suportivna.

Većina slučajeva HPS-a je uzrokovana

  • Sin Nombre, Andes te Choclo hantavirusima

Drugi su uzrokovani

  • Virusom Black Creek kanala, Muleshoe virusom ili Bayou virusom u jugoistočnom SAD-u i Meksiku

  • New York virusom (varijanta Sin Nombre virusa) na istočnoj obali SAD-a

  • Convict Creek virusom i Isla Vista virusom na zapadnoj obali Sjeverne Amerike

  • Laguna Negra, Hu39694 virusom sličnom Andskom virusu, Lechiguanas, Oran, Central Plata, Buenos Aires, Rio Mearim, Juquitiba, Juquitiba-nalikujući, Ape Aime Itapua, Araucaria, Jabora, Neembucu, Anajatuba, Castelo dos Sonhos, Maripo, i Bermejo hantavirusima u Južnoj Americi

Infekcija se na ljude prenosi udisanjem izlučevina nekih vrsta sigmodontnih glodavaca (osobito Sin Nombre virus). Većina slučajeva se javlja zapadno od rijeke Mississippi u proljeće ili ljeto, u pravilu nakon obilnih kiša koje potiču bujanje vegetacije koja služi kao hrana glodavcima.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi Hantavirusnog plućnog sindroma

Hantavirusni plužni sindrom započinje kao nespecifična bolest slična gripi, s akutnom vrućicom, mijalgijom, glavoboljom i probavnim simptomima. Dva do 15 dana kasnije (u prosjeku za 4 dana), u bolesnika se naglo razvija nekardiogeni plućni edem i hipotenzija.

Nekolicina bolesnika imala je kombinaciju HVBS–a i HPS–a. Opisani su i blagi slučajevi HPS-a.

Dijagnoza

Dijagnoza Hantavirusnog plućnog sindroma
  • Serološke pretrage ili PCR

Na HPS se posumnja u bolesnika s mogućom izloženošću, koji imaju klinički ili RTG nalaz plućnog edema nejasne etiologije. RTG prsišta može pokazati naglašen krvožilni crtež, Kerleyeve B linije, obostrane infiltrate ili pleuralne izljeve.

U slučaju sumnje na HPS treba učiniti ehokardiogram kako bi se isključio kardiogeni edem pluća.

Obično se učine i kompletna krvna slika, testovi jetrene funkcije te analiza mokraće. U HPS se nalazi blaga neutrofilna leukocitoza, hemokoncentracija i trombocitopenija. U pravilu su blago povišeni laktat dehidrogenaza (LDH), astartata aminotransferaza (AST) i alanin aminotransferaza (ALT), a albumin u serumu je snižen. Analiza mokraće pokazuje minimalne poremećaje.

Dijagnoza HPS-a se postavlja serološki ili RT-PCR-om.

Prognoza

Prognoza za Hantavirusni plućni sindrom

Bolesnicima koji prežive prvih nekoliko dana stanje se brzo popravlja, a potpuno se oporave za 2 do 3 tjedna, često bez posljedica. Neliječen, HPS ima stopu smrtnosti oko 50%.

Liječenje

Liječenje Hantavirusnog plućnom sindroma
  • Suportivno liječenje:

Liječenje HPS-a je suportivno. Mogu biti potrebni mehanička ventilacija, pažljiv nadzor nad količinom tekućine i vazopresori. U slučaju teške kardioplućne insuficijencije, primjena izvantjelesne mehaničke oksigenacije može spasiti život (vidi Centers for Disease Control and Prevention: Hantavirus Virus: Treatment) .

Intravenski ribavirin nije se pokazao učinkovitim u liječenju HPS-a unatoč njegovoj učinkovitosti u hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom .

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati na engleskom jeziku: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.

  • Centers for Disease Control and Prevention: Hantavirus Virus: Information for Health Care Workers: Informacije o definicijama slučajeva nadzora i predaji uzoraka