Bunyaviridae sadrže rod Hantavirusa koji čine najmanje 4 serogrupe s 9 virusa koji uzrokuju 2 istaknuta klinička sindroma koji se ponekad preklapaju;
(Vidi također Pregled Arbovirusnih, Arenavirusnih i Filovirusnih infekcija.)
Virusi koji uzrokuju HVBS su Hantaan, Seoul, Dobrava (Beograd) i Puumala. HPS uzrokuju Sin Nombre, Black Creek Canal, Bayou i New York–1.
Hantavirusi se pojavljuju diljem svijeta, u divljih glodavaca koji ih čitavog života izlučuju mokraćom i stolicom. Virus se prenosi među glodavcima. Do prijenosa na ljude dolazi udisanjem aerosola izlučevina glodavaca. Nedavni dokazi ukazuju kako, u rijetkim prilikama može doći i do prijenosa s čovjeka na čovjeka. Prirodne i u laboratorijima zadobivene infekcije postaju sve učestalije.
Laboratorijska dijagnoza infekcije Hantavirusom se postavlja serološkim pretragama i PCR–om s reverznom transkriptazom (RT–PCR). Serološke pretrage uključuju enzimsku imunoapsorpcijsku pretragu (ELISA) te Western i strip imunoblot probe. Kultivacija virusa je tehnički zahtjevna, a u laboratoriju su potrebne mjere biološke sigurnosti 3. razine.
Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom
Hemoragijska vrućica s renalnim sindromom (HVBS) započinje kao bolest slična gripi, a može napredovati do šoka, krvarenja i zatajenja bubrega. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama te pomoću PCR-a. Smrtnost iznosi 6 do 15%. Liječi se intravenskim ribavirinom.
Neki oblici HVBS su blagi (npr. epidemijska nefropatija uzrokovana Puumala virusom, koja se pojavljuje u Skandinaviji, u zapadnom dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza i Europi). Drugi oblici su teški (npr. oni uzrokovani Hantaan virusom, koji se pojavljuje u Koreji, Kini i Rusiji, ili Dobrava virusom koji se pojavljuje na Balkanu).
Infekcija se prenosi na ljude udisanjem izlučevina glodavaca.
Simptomi i znakovi
Inkubacija traje oko 2 tjedna.
U blagim je oblicima infekcija često bez simptoma.
Kad se simptomi HVBS pojave, početak je nagao, s visokom vrućicom, glavoboljom, križoboljom i bolovima u trbuhu.
Postoji relativna bradikardija, a u polovice slučajeva dolazi do prolazne blage hipotenzije, dok u manjeg broja dolazi do šoka. Nakon 4. dana dolazi do zatajenja bubrega.
Oko 20% bolesnika ima blaži poremećaj svijesti. U 1% bolesnika dolazi do konvulzija ili teških žarišnih neuroloških ispada. Nakon što se povuče osip, bolesnici razviju poliuriju te se za nekoliko tjedana oporavljaju. Moguće su proteinurija, hematurija i piurija, a može doći i do zatajenja bubrega.
Dijagnoza
Na HVBS se sumnja u bolesnika s mogućom izloženošću uzročniku, a koji imaju vrućicu, sklonost krvarenju i zatajenje bubrega.
U slučaju sumnje, treba odrediti KKS, elektrolite, testove bubrežne funkcije, testove koagulacije i analizu mokraće. Tijekom hipotenzivnog razdoblja, hematokrit se povećava, uz razvoj leukocitoze i trombocitopenije. Može doći do albuminurije, hematurije te pojave eritrocitnih i leukocitnih cilindara, obično između 2. i 5. dana. Tijekom diuretskog razdoblja česti su poremećaji elektrolita.
Na koncu dijagnoza HVBS počiva na serologiji ili PCR–u.
Prognoza
Tijekom razdoblja poliurije može doći do smrti uslijed gubitka tekućine, poremećaja elektrolita i sekundarnih infekcija. Oporavak obično traje 3 do 6 tjedana, no može potrajati i do 6 mjeseci.
Ukupna smrtnost iznosi 6 do 15%, od čega se gotovo svi smrtni slučajevi događaju kod težih oblika bolesti. Ostatna disfunkcija bubrega je rijetka, osim u teškom obliku bolesti koji se pojavljuje na Balkanu.
Liječenje
Liječenje HVBS intravenskim ribavirinom: početna doza 33 mg / kg (maksimalna, 2.64 g), nakon čega slijedi 16 mg / kg svakih 6 sati (maksimalno, 1.28 g svakih 6h) tijekom 4 dana, zatim 8 mg / kg svakih 8 h (maksimalno 0.64 g svakih 8 h) tijekom 3 dana.
Ključne su suportivne mjere, koje mogu obuhvaćati i dijalizu, osobito u oliguričnoj fazi.
Hantavirusni plućni sindrom (HPS)
Hantavirusni plućni sindrom (HPS) se pojavljuje ponajprije na jugozapadu SAD–a, u južnoj Americi te u Panami. Započinje kao bolest slična gripi, a za nekoliko dana nastaje nekardiogeni edem pluća. Dijagnoza se postavlja serološki i RT-PCR-om. Teži oblici bolesti imaju smrtnost do 50%. Terapija je suportivna.
Većina slučajeva HPS-a je uzrokovana
Drugi su uzrokovani
-
Virusom Black Creek kanala, Muleshoe virusom ili Bayou virusom u jugoistočnom SAD-u i Meksiku
-
New York virusom na istočnoj obali SAD-a
-
Convict Creek virusom i Isla Vista virusom na zapadnoj obali Sjeverne Amerike
-
Laguna Negra, Hu39694 virusom sličnom Andskom virusu, Lechiguanas, Oran, Central Plata, Buenos Aires, Rio Mamore, Rio Mearim, Juquitiba, Juquitiba-nalikujući, Ape Aime Itapua, Araucaria, Jabora, Neembucu, Anajatuba, Castelo dos Sonhos, Maripo, i Bermejo hantavirusima u Južnoj Americi
Infekcija se na ljude prenosi udisanjem izlučevina nekih vrsta sigmodontnih glodavaca (osobito jelenskog miša). Većina slučajeva se javlja zapadno od rijeke Mississippi u proljeće ili ljeto, u pravilu nakon obilnih kiša.
Simptomi i znakovi
HPS započinje kao nespecifična bolest slična gripi, s akutnom vrućicom, mijalgijom, glavoboljom i gastrointestinalnim simptomima. Dva do 15 dana kasnije (u prosjeku za 4 dana), u bolesnika se naglo razvija nekardiogeni plućni edem i hipotenzija.
Nekolicina bolesnika imala je kombinaciju HVBS–a i HPS–a. Opisani su i blagi slučajevi HPS-a.
Dijagnoza
Na HPS se posumnja u bolesnika s mogućom izloženošću, koji imaju klinički ili RTG nalaz plućnog edema nejasne etiologije. RTG prsišta može pokazati naglašen krvožilni crtež, Kerleyeve B linije, obostrane infiltrate ili pleuralne izljeve.
U slučaju sumnje na HPS treba učiniti ehokardiogram kako bi se isključio kardiogeni edem pluća.
Obično se učine i KKS, testovi jetrene funkcije te analiza mokraće. U HPS se nalazi blaga neutrofilna leukocitoza, hemokoncentracija i trombocitopenija. U pravilu su blago povišeni LDH, AST i ALT, a albumin u serumu je snižen. Analiza mokraće pokazuje minimalne poremećaje.
Dijagnoza HPS-a se postavlja serološki ili RT-PCR-om.
Prognoza
Bolesnicima koji prežive prvih nekoliko dana stanje se brzo popravlja, a potpuno se oporave za 2 do 3 tjedna, često bez posljedica. Neliječen, HPS ima stopu smrtnosti oko 50%.
Liječenje
Liječenje HPS-a je suportivno. Mogu biti potrebni mehanička ventilacija, pažljiv nadzor nad količinom tekućine i vazopresori. Kod teške kardiopulmonalne insuficijencije, ekstrakorporealna mehanička oksigenacija može biti životno spašavajuća.