Recidivirajući aftozni stomatitis

Autor: Bernard J. Hennessy, DDS
Urednici sekcije i prijevod: Martina Romić Knežević, dr. med. dent. i Ivica Knežević, dr. med. dent.

Ponavljajući aftozni stomatitis (RAS) uobičajeno je stanje u kojem se na usnoj sluznici ponavljaju okrugli ili ovoidni bolni ulkusi. Etiologija je nejasna. Dijagnoza je klinička. Liječenje je simptomatsko i obično uključuje topikalne kortikosteroide.

(Također vidjeti Stomatitis i Procjena dentalnog pacijenta.)

Ponavljajući aftozni stomatitis (RAS) pogađa 20 do 30 % odraslih i veći postotak djece u nekom trenutku života.

Etiologija

Etiologija je nejasna, ali RAS pokazuje tendenciju pojavljivanja u obiteljima. Oštećenja su uglavnom stanično posredovana. Ulogu imaju citokini, poput IL-2, IL-10 i osobito TNF-alfa.

Predisponirajući čimbenici uključuju:

  • Oralnu traumu

  • Stres

  • Hranu, posebno čokoladu, kavu, kikiriki, jaja, žitarice, bademe, jagode, sir i rajčice

Čini se da alergija nije uključena.

Čimbenici koji iz nepoznatog razloga mogu biti zaštitni uključuju oralne kontraceptive, trudnoću i duhan, uključujući bezdimni duhan i tablete koje sadrže nikotin.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi uglavnom počinju u djetinjstvu (80 % pacijenata < 30 godina) i smanjuju se po učestalosti i težini sa starenjem. Simptomi mogu uključivati samo jedan ulkus 2 do 4 puta godišnje ili gotovo neprekidnu bolest, pri čemu novi ulkusi nastaju dok stari zarastaju. Prodromalna bol ili peckanje 1 do 2 dana prethode ulkusu, ali nema prethodnih vezikula ili bula. Jaka bol, nesrazmjerna veličini lezije, može trajati od 4 do 7 dana.

Aftozni ulkusi dobro su razgraničeni, plitki, jajoliki ili okrugli i imaju nekrotično središte sa žuto-sivom pseudomembranom, crvenom aureolom i blago povišenim crvenim rubovima.

Afta minor čini 85 % slučajeva. Pojavljuje se na dnu usne šupljine, na lateralnim i ventralnoj strani jezika, na bukalnoj sluznici i farinksu; veličine je < 8 mm, tipično 2 do 3 mm; cijeli za 10 dana bez ožiljka.

Afta minor (mala afta)

Fotografija prikazuje malu aftu minor (aftu) na unutrašnjoj površini usne. Prikazani ulkus veći je od tipičnog malog aftoznog ulkusa.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Afte major (Suttonova bolest, mukozni rekurentni nekrotični periadenitis) čine 10 % slučajeva. Pojavljuju se nakon puberteta, prodromi su intenzivniji, a ulkusi su dublji, veći (> 1 cm) i traju dulje, tjednima do mjesecima. Pojavljuju se na usnama, mekom nepcu i grlu. Mogu se pojaviti vrućica, disfagija, nelagoda i ožiljci.

Afta major (velika afta)

Fotografija prikazuje aftu major (bjelkasto područje) na unutarnjoj površini usne.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Herpetiformni aftozni ulkusi, koji morfološki nalikuju herpesu, ali nisu povezani s virusom herpesa, čine 5 % slučajeva. Počinju kao višestruke, do 100, nakupine malih bolnih ulkusa veličine 1 do 3 mm na eritematoznoj osnovi. Oni koalesciraju i stvaraju veće ulkuse koji traju 2 tjedna. Obično se javljaju kod žena i u kasnijoj dobi nego drugi oblici RAS-a.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Postupci procjene opisani su ranije pod stomatitis. Dijagnoza se temelji na izgledu i isključivanju drugih uzroka jer nema definitivnih histoloških značajki ili laboratorijskih ispitivanja.

Primarni oralni herpes simplex može oponašati RAS, ali obično se pojavljuje kod mlađe djece, uvijek uključuje gingivu i može se pojaviti na bilo kojoj keratiniziranoj sluznici (tvrdo nepce, pričvršćena gingiva, dorzum jezika), a povezan je sa sistemskim simptomima. Može se napraviti virusna kultura radi određivanja herpes simplexa. Rekurentne herpetične lezije obično su unilateralne.

Slične rekurentne epizode s mnogostrukim ulkusima pojavljuju se s Behçetovom bolesti, upalnom bolesti crijeva, celijakijom, HIV infekcijom, periodičnim groznicama s aftoznim stomatitisom, faringitisom i sindromom adenitisa (PFAPA) te prehrambenim nedostatcima; ta stanja općenito imaju sistemske simptome i znakove. Izolirani ponavljajući oralni ulkusi mogu se pojaviti s herpes infekcijom, HIV-om i, rijetko, prehrambenim nedostatkom. Ispitivanje virusa i hematološki testovi u serumu mogu identificirati ta stanja.

Reakcije na lijekove mogu oponašati RAS, ali obično su vremenski povezane s uzimanjem lijeka. Međutim, reakcije na hranu ili dentalne proizvode mogu biti teško prepoznatljive; možda će biti potrebna uzastopna eliminacija.

Liječenje

Općenito liječenje stomatitisa može pomoći pacijentima s RAS-om.

Vode za ispiranje usta s klorheksidin-glukonatom i topikalni kortikosteroidi, glavni sastojci terapije, trebali bi se koristiti tijekom prodromalne faze, ako je moguće. Kortikosteroid može biti 0,5 mg deksametazona/5 ml tri puta na dan, koji se koristi kao sredstvo za ispiranje i grgljanje, ili klobetazol mast 0,05 % ili fluocinonidna mast 0,05 % u karboksimetilceluloznoj zaštitnoj pasti za sluznicu. Pacijente koji koriste kortikosteroide treba motriti zbog moguće kandidijaze. Ako su topikalni kortikosteroidi neučinkoviti, možda će biti potreban prednizon (npr. 40 mg oralno jednom dnevno) 5 dana.

Kontinuirani ili posebno teški RAS najbolje je liječiti kod specijalista oralne medicine. Liječenje može zahtijevati produljenu upotrebu sustavnih kortikosteroida, azatioprina ili drugih imunosupresiva, pentoksifilina ili talidomida. Intralezijske injekcije mogu se dati s betametazonom, deksametazonom ili triamcinolonom. Suplementacija vitaminima B1, B2, B6, B12, folatima ili željezom ublažuje RAS kod nekih bolesnika.